Ima li Ivo Josipović bitne osobine podzemnog čovjeka, kako je podzemnog čovjeka opisao najbolji poznavatelj ljudske dušše Fjodor Mihajlovič Dostojevski?

U sjajnoj psihološškoj knjizi “Zapisi iz podzemlja” Dostojevski opisujući osobine podzemnog čovjeka tvrdi da on sebe smatra centrom svijeta, da je samoljubljiv, sumnjičav i uvredljiv. Dostojevski posebno ističe da podzemni čovjek, ako ima neku osobnu manu, samo ako ga nazivaju pogrdnim imenima zbog njegova izgleda, ima neodoljivu potrebu da se osveti i da se koristi podvalama i podlostima.

Ivu Josipovića užžasavaju kritike i prigovori, pogotovo aluzije na njegov izgled (šškiljo, lignja, kuhana noga, pravednik). To kod njega izaziva napade bijesa i agresivnosti te žželje za osvetom. Svuda oko sebe vidi zlo. Omiljena rečenica mu je “zlo je tu, vreba”. Svuda oko sebe vidi neprijatelje, podzemlje, uroke.

Ivo Josipović u svojoj povrijeđenosti najvišše užživa optužživati druge ljude,raditi razne podlosti i svuda oko sebe vidjeti zmijsku dolinu, a sebe vidjeti kao princa svijetla, političkog spasitelja koji ima povijesnu misiju i koji u ostvarivanju te povijesne misije ima pravo na sve podlosti, prijevare i lažžne optužžbe. On je ne samo po svojem ponaššanju podzemni čovjek, kako ga opisuje Dostojevski, nego je i mentalni komunist, jer i za njega i za Kukuriku koaliciju vrijedi pravilo da su sva sredstva dozvoljena u ostvarivanju navodno velikih ciljeva.

Za mene je bio bitan dokaz da Josipović spada u podzemne ljude, kako ih opisuje Dostojevski, opis ponaššanja čovjeka koji je za Josipovića dobar primjer kako se treba ponaššati.

Konkretno, u jednoj emisiji na televiziji Josipović je s odušševljenjem pričao o čovjeku koji sjedi na obali rijeke i dugo, strpljivo čeka sve dok rijeka ne donese lešš njegova protivnika. Zamiššljam Ivu Josipovića kako mirno sjedi na obali rijeke i strpljivo čeka da rijeka donese politički lešš njegove konkurentice na predsjedničkim izborima. Međutim, Josipović nije samo čovjek koji čeka, on je čovjek koji će pomoći da politički lešš njegove konkurentice prođe rijekom, da je se riješi, da je pobijedi. Zato je, kada se osjetio ugrožženim, smatrao da ima pravo na prljavu kampanju kako bi svoju konkurenticu Kolindu Grabar Kitarović pretvorio u politički lešš.

Da bi prikrio svoje unutarnje nemire, strahove i frustracije, Josipović se prikazuje kao “princ svjetla” koji će pobijediti princa tame ili princezu tame, koji će se izboriti kao pravednik za novu pravednost, koji će stvoriti Hrvatsku u kojoj će biti pobijeđeno podzemlje i zlo. Vidi sebe kao spasitelja koji će od zmijske doline i ljudi u kojima žživi ustašška zmija, napraviti kristalnu palaču nove pravednosti.

Igra kao i svi podzemni ljudi dvostruku ulogu. Lažžno se prikazuje hrvatskoj javnosti u čemu mu pomažžu glavni mediji koji su pod njegovom kontrolom i koji oko njegovog lika stvaraju lažžnu pozlatu. S druge strane, služži se svim prljavšštinama, manipulacijama, lažžima, izmiššljanjem lažnih optužžbi, svjesno stvara političku kaljužžu i onda za to što sam radi optužžuje svoju konkurenticu Kolindu Grabar Kitarović.

Josipović je davno prije početka kampanje shvatio da bez prljave igre i bez stvaranja političke kaljužže nema nikakve ššanse pobijediti na izborima. Zato je davno prije početka kampanje, jošš u ljeto, smislio i počeo provoditi plan Barbika. Razradili su strategiju kako krivotvorinama, podvalama i lažžima diskreditirati Kolindu Grabar Kitarović kao osobu, prikazati ju kao pravu Barbiku, kao lijepu lutku, “koja ima sliku ali nema ton”, koja ništa ne zna i koju će, navodno, lako razvaliti kada počnu sučeljavanja. Strategija je bila prikazati je kao lutku na koncu kojom upravlja Tomislav Karamarko. Njega su pokuššali prikazati kao opasnog čovjeka za demokraciju. Sustavno su ga blatili kako bi ga lažžnim anketama prikazali kao najnepopularnijeg čovjeka u Hrvatskoj, a on je cijelo vrijeme pobjeđivao na izborima. Istovremeno lažžima su se počeli hvaliti velikim uspjesima. Nakon prvog kruga predsjedničkih izbora u Hrvatskoj su potekli med i mlijeko, u dnevnicima na televiziji sluššamo o ogromnim uspjesima ove Vlade, o povećanju plaća, o velikom smanjenu budžžetskog deficita, o najboljoj turističkoj godini. Sve je to velika lažž i podvala. S druge strane krenuli su u jošš prljaviju kampanju nego ranije, jer su svjesni da gube i predsjedničke i parlamentarne izbore ako ne stvore pravu političku kaljužžu.

Pokazat ću na nekoliko primjera zašto sam uvjeren da Josipović ima karakteristike podzemnog čovjeka.

Stalno lažže da nije bio u kampanji na držžavni troššak davno prije početka izborne kampanje. Upregnuo je cijeli držžavni aparat u svoju kampanju. Provodio je ankete i organizirao rad na navodnim spasonosnim ustavnim promjenama koje je pripisao sebi. Organizirao je ministarstva i držžavnu upravu, a ne samo svoj kabinet, u istražživanju mogućih i sitnih grijeha svoje protukandidatkinje. Vesna Pusić formirala je posebnu komisiju sa zadatkom da provjeri sve dokumente i sve zapise o Kolindi Grabar Kitarović dok je bila ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u Sjedinjenim Američkim Držžavama. Rade isto ono što je radio Mesić, kada je tražžio kakve takve dokaze da se diskreditira Franjo Tuđman. Samo da podsjetim, Mesić je organizirao posebnu radnu grupu koja nije niššta drugo radila nego je čitala Tuđmanove transkripte kako bi eventualno naššla neki detalj, izvučen iz konteksta, kako bi poslužžio za lažžnu diskreditaciju Franje Tuđmana, odnosno kako bi to poslali u Haag kao dokaz protiv Tuđmana.

Koliko bi novaca morao vratiti Ivo Josipović kada bi platio sve ono što je potroššio, bilo u svom Kabinetu, bilo u ministarstvima, da bi se radilo na pronalažženju navodnih grijeha Kolinde Grabar Kitarović, a u korist Ive Josipovića.

Dakle, tvrdim, da je Ivo Josipović od početka zajedno s Milanovićem smislio kako stvoriti političku kaljužžu, a onda za političku kaljužžu lažžno optužžiti HDZ i Kolindu Grabar Kitarović.

Počeo je Josipović, jošš ljetos, s realizacijom prljave kampanje, osobnog diskreditiranja i blaćenja Kolinde Grabar Kitarović. Svoju strategiju izrazio je rečenicom “ima sliku a nema ton”. Na njegovu žžalost, u sučeljavanjima, pokazalo se da Josipović nema ni sliku ni ton, da ga je Kolinda Grabar Kitarović potpuno porazila, da je pokazala da ima ne samo lijepu sliku nego i jošš bolji ton. Ivo Josipović je zloporabio pamflet Barbika koji je napisao pojedinac koji nema nikakve veze ni s Kolindom Grabar Kitarović ni s HDZ-om. Ivo Josipović je zlouporabio taj pamflet, razglasio ga je šširom zemlje i od tog smiješšnog teksta kojeg je trebao baciti u smeće napravio je krivotvorinama ni manje ni višše pokuššaj držžavnog udara na predsjednika držžave. U svojoj prljavosti Josipović je otiššao i dalje, iako je znao da Kolinda Grabar Kitarović nema nikakve veze s pamfletom Barbika, on ju je javno optužžio da je u svojoj žžudnji za vlaššću navodno tako nisko pala da je prihvatila da ju se oblati, ocrni i diskreditira, da je prihvatila da ju se prikažže kao Barbiku, kako bi onda to podmetnula Ivi Josipoviću, kako bi njega optužžila da on stoji iza toga pamfleta. Očito je aktualni predsjednik držžave ovdje postupio kao pravi podzemni čovjek, šte je svjesno lagao i lažžno optužživao.

U vrlo opšširnom intervjuu u Jutarnjem listu Ivo Josipović je lažžno optužžio HDZ i Kolindu Grabar Kitarović slijedećim riječima: “ŽŽele me prikazati kao čovjeka koji se služži prljavim sredstvima.” Također je lažžno optužžio HDZ, da se ponovno koristi obavješštajnim podzemljem te je lažžno ustvrdio: “To je rukopis kao u onoj proššloj kampanji koji je najgore nasrtao na mene i moju obitelj podmećući mi afere.”

I ono što je najnemoralnije i najpodlije, optužžio je Kolindu Grabar Kitarović da je prihvatila usluge paraobavješštajnog podzemlja, da je prihvatila da paraobavješštajno podzemlje bude udarna pesnica u njezinoj “prljavoj kampanji”, da je otiššla tako daleko da je prihvatila da se u pamfletu Barbika nju osobno diskreditira i oblati kako bi mogla to blaćenje pripisati Ivi Josipoviću. Na temelju lažžnih optužžbi, on je cinično u intervjuu rekao sljedeće: “Možžemo li zamisliti držžavu u kojoj je na vlasti predsjednica koja iza sebe ima političko podzemlje”.

Nakon ššto se utvrdila istina da pamflet Barbika nema nikakve veze ni s HDZ-om ni sa Kolindom Grabar Kitarović, Ivo Josipović nije smatrao svojom moralnom obvezom da se ispriča za lažžne optužžbe. Umjesto toga jedno vrijeme je zaššutio o planu Barbika. Međutim, u praksi ga je i dalje sustavno provodio diskreditirajući podvalama i lažžima svoju konkurenticu. Tako na primjer, u intervjuu u Večernjem listu od 22. kolovoza 2014. Ivo Josipović se vraća na plan Barbika te Kolindu Grabar Kitarović besramno i lažžno optužžuje da nema pojma o naššem sustavu obrane, da pojma nema o tome iako je bila zamjenica tajnika NATO-a. Sugerirajući, ako pojma nema o NATO-u i obrani, koliko tek pojma nema o svemu drugom ššto predsjednica držžave mora znati. Na taj intervju u Večernjem listu reagirao sam, ali moja reakcija nije objavljena jer je Josipović zašštićen kao sveta krava.

U cijelom intervjuu vrlo grubo i neargumentirano predsjednik Josipović prikazuje Kolindu Grabar Kitarović kao osobu koja frazira, koja govori gluposti, koja nije pročitala čak ni našše zakone i tvrdi kako ona ni o čemu pojma nema. Metoda je zastrašujuća. Josipović ne navodi nikakve dokaze, nego citira izvan konteksta dijelove njezinih rečenica kako bi zaključio da je neiskrena i proračunata, da mu žželi oteti njegove glasače (lijeve), ali se istodobno ne žželi zamjeriti desnim glasačima.

Zatim je doššla nova afera. Zapravo otkrivena je istina da je Ivo Josipović već 2007. godine, prije nego što je postao predsjednik Republike Hrvatske, imao jasnu platformu, jasnu strategiju, jasne ciljeve koje žželi ostvariti kao budući predsjednik Hrvatske držžave. Iz razgovora sa srbijanskim veleposlanikom bilo je jasno da će Josipović sve raditi kako bi Hrvatska odustala od tužžbe za genocid koji je Srbija učinila u Hrvatskoj, kako bi prihvatila britansko – srpsku strategiju da se radilo o običnom građanskom ratu i sukobu s podijeljenom odgovornoššću a ne o agresiji i genocidu koji je izvršila Srbija. Kada je to izbilo u javnost, opet je Josipović pokazao svoje karakteristike podzemnog čovjeka. Opet se vratio na plan Barbika ponavljajućši lažž da mu je to podmetnula Kolinda Grabar Kitarović i HDZ te da mu sada podmeću i ovo. Još se upitao: ššto je slijedeće?

Ivo Josipović, uz pomoć glavnih medija, političku kaljužžu koju je stvorio ovih dana vrlo agresivno pokuššava podmetnuti Kolindi Grabar Kitarović i HDZ-u. Međutim, u tome sve manje uspijeva jer nema potpuni monopol nad medijima. Brojni portali i lokalne TV postaje ipak probijaju medijsku blokadu a branitelji u Savskoj 66 i Stožžer za obranu hrvatskog Vukovara dobivaju svu veću podrššku za svoju obranu istine o Domovinskom ratu. Josipović se potpuno diskreditirao izjavom da su Vesna Teršelič i Documenta savjest hrvatskog drušštva. A ona, dignuta u nebesa tom izjavom, zadala je završšni udarac skidanju lažžne pozlate oko Ive Josipovića kad je predložžila da se ukine i riječ Domovinski rat jer navodno iritira Srbe te da se ubuduće govori o Ratu u Hrvatskoj.

Dosadaššnja sučeljavanja do kraja su sruššila Josipovićev plan Barbika jer su se ljudi uvjerili da Kolinda Grabar Kitarović ne samo da izvrsno izgleda, da je puna energije i da šširi pozitive vibracije, nego i da sjajno govori te da ima jasnu viziju kako napraviti bolju Hrvatsku, a u tome i uspijeva iako je u neravnopravnom položžaju zbog politike televizija na kojima nastupaju. One, naime, otvoreno i sramotno pomažžu Ivi Josipoviću u njegovim podvalama. U zadnjoj emisiji na RTL-u Kolinda Grabar Kitarović je raskrinkala glavnu optužžbu Josipovića da snosi kao ministrica vanjskih poslova u Sanaderovoj Vladi krivnju za pljačku Hrvatske i sve ono što je napravio Sanader. Ona mu je gledajući ga u oči rekla istinu. Rekla mu je da je ona bila u prvoj Vladi Sanadera, kada je on bio uspješšan, kao i ta Vlada. Kada nije bilo govora o bilo kakvoj pljački, kada je čak i Angela Merkel javno sudjelovala u Sanaderovoj kampanji za drugi mandat. Tada je Sanader otpisao Kolindu Grabar Kitarović i u dogovoru s Mesićem poslao ju je daleko od Hrvatske, jer je bila popularna i jer joj nije mogao naći nikakav grijeh.

Međutim, ni ti argumenti nisu djelovali na Ivu Josipovića koji je i dalje kao papagaj stalno lažžno optužživao Kolindu Grabar Kitarović za Sanaderove grijehe. Sučeljavanja su također pokazala osobne karakteristike predsjedničkih kandidata. Kolinda Grabar Kitarović se pokazala kao iskrena osoba, kao osoba s vizijom i energijom, koja zna, hoće i možže promijeniti Hrvatsku, koja čak ima sve veću karizmu jer joj ljudi, čak i oni koji je nisu u početku simpatizirali, sve višše vjeruju. Ivo Josipović je za vrijeme sučeljavanja stalno mijenjao svoj izgled. Kada je bio suočen sa istinom potpuno je mijenjao svoj izgled, brada mu je “padala” i na licu se vidjelo da se teško suzdržžava da ne padne u bijes. Uglavnom se hvalio sa svojim navodno velikim dostignućima te je pokuššavao podvalama, manipulacijom i lažžima svoj neuspjeli predsjednički mandat, u kojem je Hrvatska doššla na ivicu ponora prikazati kao uspjeh. Mislim da je najveći doprinos tih sučeljavanja šda su objektivni ljudi mogli upoznati osobne karakteristike i moralnu strukturu predsjedničkih kandidata.

Uvijek sam smatrao da je izuzetno značajno za hrvatski narod kakvog ima predsjednika držžave, kakva je osoba, a ne samo kakvu politiku vodi.

Kolinda Grabar Kitarović je položžila ispit, na prljavu kampanju Josipovića i Milanovića nije odgovorila istom mjerom, čak je izbjegla iznoššenjem argumenata do kraja diskreditirati Ivu Josipovića i njegovu politiku. Nasuprot tome, Ivo Josipović se iz emisije u emisiju sve višše moralno diskreditirao te od njegove lažžne slike uglednog i finog gospodina koji se ne služi prljavim igrama nije ostalo niššta. U preostala dva sučeljavanja Kolinda Grabar Kitarović ima sve u svojim rukama. Ima mogućnost da mirno i argumentirano pred očima i uššima hrvatske javnosti nabroji sve njegove velike grijehe i podvale i da pokažže da je on stvorio pravu političku kaljužžu u koju je nju pokuššao uvaliti.
Autor: Zdravko Tomac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save