TKO SU MIMOKATOLICI?
Nikad čuli? Kako to kad već imaju preko tri milijuna članova?
Šalu na stranu, svi dobro znamo kako se na prošlom prebrojavanju stanovništva 87% stanovnika Hrvatske izjasnilo da su rimokatolici. Ispada da je to pozamašna brojka od 3.900,000 ljudi. No, praktičnih je katolika daleko manje, tek 15% onih koji su redovno svake nedjelje u crkvi što je minimum minimuma koji od svojih vjernika traži i Bog i Njegova zaručnica – Crkva da bi ih se moglo smatrati IN.
Nije mnogo ali je za neke i to previše. U Crkvi su samo o velikim blagdanima, ako i tada. O tome koliko se katolika redovno moli, barem prije jela sada nećemo da ne pokvarimo ionako stravično saznanje, praktičnih je katolika u Hrvatskoj tek oko 600 tisuća! Drž’mo se ovog jednog jedinog kriterija.
Oni koji se barem jednom tjedno izlažu mogućnosti da čuju Božju riječ i interpretaciju iste te se pričešćuju Tijelom Kristovim imaju kakvu-takvu mogućnost duhovnog rasta, oni koji ostaju doma, neusporedivo manje. Iako se i doma može moliti i dapače treba, najčešće oni koji se ne mole u zajednici ne mole niti zasebno. Dakle, u Hrvatskoj imamo vojsku ljudi koji ne idu redovno u crkvu, ne pričešćuju se, ne mole, vrlo često misle da je abortus temeljno pravo svake žene te k tome nisu sigurni kamo idu nakon smrti, a nazivaju se katolici!? Nešto tu ne štima. Kako se mogu nazivati katolici ako ne priznaju osnovne istine katoličke vjere i ne poštuju temeljna pravila Katoličke crkve? To nisu katolici, to su MIMOKATOLICI, katolici usput i svakom ih je danom sve više. Prava subkultura, gotovo sljedba, nazovite kako želite.
Da, ovako gledano stanje je očajno, ispada da su u Hrvatskoj katolici doslovno evanđeoska ‘sol’. U svakom jelu soli je malo ali i to je dovoljno da bude ukusno. Pa ipak, nameće se pitanje može li bolje. Može ali najprije se treba probuditi iz dubokog zimskog sna i priznati da se očito nije dobro sijalo. Nije se sijala nepatvorena Božja riječ, nije se pozivalo na pokajanje, obraćenje i Abrahamovu vjeru koja jedina donosi ploda, sjetite se što mu je sve Bog obećao i dao jer mu je bio vjeran, da će njegovo potomstvo biti kao pijesak na obali mora i kao zvijezde po nebu. Ali do toga je morao doći svojim predanjem u Božju volju kroz umiranje svojim željama i planovima. Osobna vjera i obraćenje nije samo stvar osobnog spasenja već i kvalitete života na Zemlji. Proteklih četrdeset godina na raznim mjestima dogodio se masovni povratak živoj vjeri u Isusa Krista, zašto ne bi i u Hrvatskoj!?
Tako se npr. u Dominikanskoj republici koja je bila poznata po prostituciji u samo jednoj godini zatvorilo 80 javnih kuća. U Kolumbiji su kršćani raznih denominacija unajmljivali stadione kako bi javno slavili Boga i od kad su to počeli činiti, policija je počela odlučnije hvatati članove narko mafije. Obratili su se mnogi javni djelatnici, čak i gradonačelnik koji je pred 50 tisuća ljudi izjavio: ‘Isus je gospodar Kalia’ i toga vikenda se u tom gradu od 5 milijuna stanovnika nije dogodilo niti jedno ubojstvo a nekad ih je bilo i do deset! Praktična vjera donosi stvarne promjene u društvu. Toliko tupim po tome ali nekako mi se čini da me se baš i ne doživljava. Više se očekuje od stranaka, predsjednika i premijera nego od Isusa. Ja ću uvijek više očekivati od Isusa koji nam želi najbolje i koji je za to najbolje dao svoj život!
Ono, što stvarno trebamo činiti je uprti pogled u začetnika i dovršitelja naše vjere – u Isusa i čekati da se dogode najbolje stvari za našu zemlju. Pri tome nije nevažno koliko će u konačnici biti katolika a koliko mimokatolika. Katolici donose stvarne promjene a ne samoprozvani avanturisti s figom u džepu. Neki od njih nisu krivi što su takvi, jednostavno, nije im ponuđen razlog da se svim srcem predaju Bogu i Crkvi. I sad dolazimo u meritum stvari. Što je potrebno da netko tko samo ponekad u nekoj prigodi bane u crkvu i k tome bržebolje traži zraka, u istoj ostane i osjeća se kao u svojoj kući? Potrebno je pokazati mu bratsku ljubav, posvjedočiti mu da je Isus jedini spasitelj i jedini put u Nebo, nositi ga u molitvama dok ne počne žeđati za istinom.
Niti jednostavno niti komplicirano ali traži odvažnost. Odvažimo se barem ponekad jer Biblija kaže: ‘Od jednog biti će tisuća’, a sam Isus: ‘Žetva je spremna!’
Autor: Dražen Bušić/dnevno.hr