HRVATSKA JE PREMREŽENA SRPSKIM ŠPIJUNIMA: “Spavači” su među nama!
Srpski teror ‘spava’ na Banovini! – Abolicija srpskih terorista za vrijeme vlasti prvog predsjednika Franje Tuđmana omogućila je stvaranje jake mreže srpskih obavještajnih organizacija u Hrvatskoj. U prvoj fazi je razgranata jaka mreža na terenu, a u drugoj je stvorena kontrola političkog i medijskog prostora. Nukleus svih mreža je – Banovina
Hrvatska je premrežena srpskim špijunima, koji i danas utječu na naše živote. Abolicija srpskih terorista za vrijeme vlasti prvog predsjednika Franje Tuđmana omogućila je, zapravo, stvaranje jedne jake mreže srpskih obavještajnih organizacija u Hrvatskoj. U prvoj fazi je razgranata jaka mreža na terenu, a u drugoj je stvorena kontrola političkog i medijskog prostora. Nukleus svih mreža je Banovina.
Naime, iz nje potiču svi bitni vojni i obavještajni zapovjednici srpskih armija. I danas je taj teren najopasniji za Hrvatsku. Vrlo mekana granica s BiH je izvor kriminala, uz lako prebacivanje srpskih špijuna i njihovo raspoređivanje na ovom području. Srpske obavještajne zajednice su posijale tamo puno tzv. spavača pod lažnim imenima, koji samo čekaju svoj zadatak u Hrvatskoj. Neki od njih su toliko drski da su čak infiltrirani u institucije vlasti.
Tako je Pero Miličević, nekadašnji član jedinica SAO Krajine, danas ugledan član SDP-a i vijećnik u Vrginmostu. Što je najkomičnije, taj bivši terorist je i predsjednik antifašista tog kraja!? To je priskrbio svojom neprijateljskom djelatnošću protiv naše države. Tako SDP, preko premijera i predsjednika, širi svoju “pravednost” podržavajući teroriste.
Zločinac – ugledan Vrginmošćanin i SDP-ovac
Ipak tu nije kraj priče o tom bivšem teroristu, komandiru čete brnjavačkog bataljuna, poručniku vojske SAO Krajine. Jer, Miličević se angažirao, kao bivši terorist, i oko postavljanja partizanskih spomenika u oslobođenoj Hrvatskoj na prostoru Banovine. On tlači ovu državu u svezi tih spomenika i prodaje komunističku logiku, a spominje se i na suđenju u Beogradu ubojicama 5 žena i jednog starca u Banskom Kovačevcu. Tamo je jedinica četnika pobila 6 starijih osoba i bacila ih u seoski bunar. Kada su tadašnje vlasti SAO Krajine htjele ispitati slučaj preko milicije SAO Krajine, upravo je baš Petar Miličević spriječio istragu puna tri dana, pucajući na milicajce. Doslovno im je puškom zaprijetio kako ne bi mogli obaviti očevid, dok se ne uklone tragovi zločina. Potom je bacanjem ručne bombe u bunar htio ukloniti tragove nasilja nad nedužnim, ubijenim starcima.
Na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu, ubojice tih starijih osoba iz Banskog Kovačevca osuđeni su na 20 godina zatvora. Pritom je jedan od njih, Pane Bulat, 17. lipnja 2009. godine (Rade Vranešević također je osuđen za taj zločin) pred sudom optužio poručnika Miličevića da je ometao istragu u Banskim Kovačevcima. Danas taj isti Miličević mirno šeta Vrginmostom i glumi uglednog građanina i člana SDP-a.
Istodobno je i oficir za obavještajne poslove 2. bataljuna 19. brigade, Stanko Čića, inače sudionik ubojstva Ivana i Mare Bricet iz sela Crna Draga, također na Banovini slobodan čovjek, a inače je bio i suradnik Čede Vinjišnjića, otkrivenog nedavno u špijunaži.
S Banovine su i dvojica ratnih zločinaca iz redova tzv. vojske Jugoslavije, točnije srpske genocidne vojske – Mile Mrkšić i Mile Novaković. Mrkšić je zapovijedao grupom “Jug” u napadu na Vukovar, a kasnije je prebačen na Banovinu, odakle je protjerao gotovo sve Hrvate, dok su pripadnici njegovih jedinica, one neodlučne poubijali na kućnima pragovima. Provjerom njegova osobnog vojnog kartona jasno se vidi kako je tzv. vojska Jugoslavije uvijek bila samo vojska Srbije i srpskih interesa.
Što otkrivaju vojni dosjei?
Vojni kartoni JNA, a poslije vojske Jugoslavije, otkrivaju koje su dužnosti Mrkšić i Novaković obavljali u tzv. SAO Krajini. Tako u dosjeu Novaković piše, da je 12. prosinca 1991. godine raspoređen u Teritorijalnu obranu SAO Krajine, a 3. travnja 1992. raspoređen je kao zastupnik u MUP-u tzv. vlade RSK. Tim dokumentom jasno se vidi poveznica vojnih struktura JNA i velikosrpske politike, a ta strategija i operativa velikosrpske politke razrađena je u JNA.
Naime, već smo pisali o genocidnoj politici JNA koja je u ratu uvijek imala dva voda profesionalnih koljača za provođenje genocida nad nesprpskim stanovništvom. Kod nas su najpoznatiji njihovi zločinački činovi u Škabrnji i u ubojstvima 150 Hrvata na Banovini. JNA, kao terorističku vojsku opisali smo i u slučaju Banskih dvora, gdje su pripadnici 10. odreda diverzanata podmetnuli eksploziv, kojim je trebao biti likvidiran Franjo Tuđman. Kada saberemo sva ta djelovanja JNA, lako dolazimo do zaključka da je riječ o vrlo moćnom stroju za terorizam i likvidacije, koji i danas snažno djeluje na našu zemlju, ali i na ostale.
Svjedočenjem člana 10. diverzantskog odreda, Slovenca Franca Kosa, dobili smo listu sudionika vezanih uz postavljanje eksploziva u Banskim dvorima, te stravičnih događaja na tržnici u Sarajevu, kod tuzlanske kapije, u Srebrenici, na Kosovu i mnogim drugim mjestima. Franc Kos je pisanu izjavu o svim “aktivnostima” tog diverzantskog voda, dao u KPD-u Foča gdje je bio na odsluženju kazne, a ona je danas u našem posjedu. Osim već opisanih njihovih akcija, pratili smo djelovanje tog diverzantskog odreda i nakon ratova u bivšoj državi. Odred se tako povezuje i s mnogim ubojstvima u Srbiji, BiH i Njemačkoj, te s brojnim uništenim kućama i imovinom na području BiH. Poznato je čak da su njegovi plaćenici 1997. godine stigli i u Zagreb, pa se povezuju s mnogim tadašnjim još uvijek nerazjašnjenim ubojstvima.
Poslodavci su im i dalje ratni zapovjednik Čedo Knežević, načelnik 410. obavještajne uprave Vojske Republike Srpske, rođen u Dvoru na Banovini, i njegov kompanjon Mišo Pelemiš, a pokriće za njihov rad je tvrtka “Drina prom”. Godine 1999. radili su kaos na Kosovu, pokušavajući obezglaviti Albance, a odgovorni su za mnoga tamošnja ubojstva. Povezuje ih se s mnogim stravičnim stvarima, pa čak i s prodajom ljudskih organa. Jedan od najistaknutijih plaćenika-ubojica i sam je priznao da je u tijeku ratova u Jugoslaviji nestalo oko 22.000 ljudi – neki su uspavani i odvedeni na brodove, a njihovi organi su prodani u Africi, Indiji i Južnoj Americi. Pripadnici tog krvavog odreda tako nastavljaju ratovanje i kao strani plaćeni teroristi haraju izvan granica bivše Jugoslavije. Najpoznatije djelovanje im je bilo u Zairu gdje su odgovorni za mnoge masakre i ubojstva, a inače obučavaju i najelitnije jedinice.
Imena diverzanata-ubojica
Međutim, za nas su najzanimljivija njihova dvojica “spavača” koji žive u Zagrebu s putovnicama i domovnicama naše zemlje. Umjesto da budu uhvaćeni i osuđeni za masovna ubojstva u srebreničkom masakru, oni mirno žive u našem gradu i u našoj zemlji, čekajući novi zadatak kojim će obezglaviti naciju. Jedan se ubojica zove Dragan Tešić, ali na putovnici se predstavlja kao Mladen Antić, dok je drugi Mlađo Marinović. Oni su i dalje članovi tog voda koljača, a dokumente su, navodno, zamijenili u tuzlanskom konzulatu.
Kao što smo već napomenuli, uvijek je riječ o dva voda diverzanata – jedan vod su ubojice, a drugi je njihova podrška i odstupnica. No, danas znamo i sva imena ubojica 10. diverzantskog odreda: Radoslav Kremenović, Draženko Đošanović, Dalibor Đukić, Dražen Edemović, Dragan Tešić, Marko Boškić, Srđen Brezov, Mladenko Filipović, Zoran Goronjo, Radovan Josipović, Jelenko Kalajdžić, Srećko Kalinić, Dragan Koljivrat, Vitomir Kovačević, Angelos Latsisos, Sara Manojlović, Živko Mičić, Momir Ostojić, Borislav Popov, Velimir Popović, Stijepo Pranjić, Zoran Rašeta, Darko Salamić, Stanko Savanović i Ostoja Vulić.
Tako nekadašnji egzekutori glavnih obavještajaca Srbije Vasiljevića i Stanišića i dalje provode planove svojih naredbodavaca, a naša javnost čeka promjenu politike čija će ruka pravde napokon doseći svakog od njih…
Autor: Igor Drenjančević / 7Dnevno
