Proročki ili zalutali kršćanin
Treće je tisućljeće započelo novim valom nasilja, koje je kroz digitalnu komunikacijsku tehnologiju postalo gotovo sastavni dio svakodnevnoga života globalnoga čovjeka. Jesu li pojedini slučajevi nasilja, kao što je bio napad na tornjeve blizance u New Yorku, predimenzionirani kako bi se zadobila opravdanost za pokretanje još većega nasilja kao što je napad na Irak?!
Ova dvojba gotovo je i prestala biti dvojba uoči li se umreženost globalnoga nasilja nakon toga. Američka je opetovana invazija na Irak, kojoj se suprotstavio Ivan Pavao II. jednako neuspješno kao i papa Benedikt XV. izbijanju Prvoga svjetskoga rata, opravdavana lažima o Saddamovom oružju za masovno uništenje. Ta ista nit nasilja ovih je dana produljena napadom na parišku redakciju časopisa Charlie Hebdo. U stvorenoj situaciji histeričnoga zgražanja nad počinjenim terorizmom islamskih fanatika od europskoga se čovjeka traži identificiranje sa žrtvama i njihovim vrijednostima.
Normalno je sa žrtvom imati suosjećajnost, ali se niti jedan tolerantan čovjek otvoren pluralnosti društva ne bi trebao poistovjetiti s njihovim karikaturama bogohulništva, koje promiču mržnju i netrpeljivost prema vjeri. Dakle, bili su zatirači temeljne uljudbene vrijednosti poštovanja svetinja drugoga i drugačijega, jer samo tada postoji realna sloboda mišljenja i njegovoga izražavanja. I to se mora smjeti reći bez obzira na masovni pritisak da ih se smatra predvodnicima i simbolima zapadnjačke slobode izražavanja. Što oni nisu!
Kako se u svemu tome snalazi prosječan Europljanin, a kako europski kršćanin koji pokušava razumjeti i živjeti svoj identitet, a da mu vjera ne predstavlja zaostali plašt prošlosti što ga sputava? Europskoga kršćanina danas u najvećoj mjeri karakterizira zbunjenost i izgubljenost dok se ateizirani Europljanin, medijski prepariran, doima odlučan i rezolutan u svojim ciljevima jednako koliko i braća Kouachi što su posijali strah i paniku širom Europe pokoljem u Parizu. Mimohod od milijun ljudi uz sudjelovanje preko pedeset državnika i premijera najbolje svjedoči o tome. Među trajne posljedice pariškoga masakra spada policijska zaštita židovskih objekata u Francuskoj, odnosno svih osjetljivi ustanova. Prevedeno to znači da Bliski istok dolazi u Europu i da izraelska tzv. sigurnosna ograda ili točnije zid segregacije poprima prve konture na europskom tlu. Koliko god vladajući europski režimi preko svojih medija šutjeli o tome, činjenica je da će europsko tlo proći fazu sukoba. Bezuvjetno se od takvoga mogućega sukoba kršćani moraju distancirati i pojedinačno i kao zajednica. Svi kršćani, a osobito Katolička Crkva moraju nastaviti predano zauzimanje svetoga Ivana Pavla II. za mir utemeljen na pravednosti i istini. Regensburšku poruku pape emeritusa Benedikta XVI. svim vjerama svijeta, a posebice islamu, da se nasilje protivi biti religije, kršćani moraju učiniti religijskim aksiomom našega stoljeća.
Benediktovo učenje da nasilje poništava religiju napali su i marginalizirali upravo oni koji Charlie Hebdo drže simbolom slobode. Proročko življenje kršćanske vjere nije u identificiranju s njima, nego upravo u njihovu raskrinkavanju. Oni koji otvaraju ratove po islamskom svijetu ne predstavljaju niti štite kršćane što se svakodnevno potvrđuje u progonu i stradavanju kršćana od Pakistana do Nigerije. Braća su Kouachi, mada doista teroristi, u redakciji Charli Hebdo prozivali imenom tražene osobe i ubijali samo njih.
Ostale su nazočne osobe bile pošteđene. U karikaturama Charli Hebdo viteškoga nema ništa, a njihovoj su bogohulnosti i mržnji prema vjeri izložene sve osobe, pa i djeca. Možemo li mi kršćani dovoljno snažno i uvjerljivo prenijeti poruku islamskom svijetu da je nasilje suprotnost religiji?! I to nasilje u svim oblicima, pa i u formi karikature. Ili satire pod kojom se maskom kriju ateistički mrzitelji tuđih svetinja. Da bismo mogli, moramo toga sami postati svjesni!
Na europskome se tlu u Njemačkoj istovremeno događaju Pegida prosvjedi što jednodušno nailaze na osudu vladajućih njemačkih struktura zbog navodne isključivosti i islamofobije prosvjednika. Mada prosvjednici nose transparente tipa ‘Nenasilno i zajedno protiv vjerskoga rata na njemačkome tlu’ njih se apriori isključuje zbog navodne netolerantnosti i iracionalno sumnjiči za neonacizam bez da ih se sasluša gdje su izvori njihovih strahova. Istovremeno se francuskim mjerama zaštite židovskih škola uvodi oružje na europske ulice. Europa u svome okrilju njeguje i podržava širenje omalovažavanja, netrpeljivosti i mržnje prema religijama što je činio napadnuti francuski časopis, ali je odbojna na odbijanje identificiranja s bogohulnicima, na propitivanje demokratičnosti zapadnjačkih vladajućih struktura i na zabrinutost svojih građana za sigurnost sučelice svih generiranih ratnih i terorističkih akcija. Era Vodenjaka odmijenila je doba Ribe, ali mir i harmonija Svijetom nisu zavladali. Za mir je potrebno troje: praštanje, istina i pravda u slobodi. Netko je spominjao i taj put u život.
Izvor: Antun Budimir/vjeraidjela.com
1 comment
Sloboda govora je degutantna sintagma, koja služi isključivo kao štit za brutalne, i najčešće, sotonističke napade na nečija vjerska, obiteljska ili domoljubna načela.Kritika je jedna stvar, i na nju uvijek možemo u civilziranom razgovoru, argumentirano odgovoriti.No ovdje se ne radi o argumentima, debati ili razumu, nego o smišljenim provokacijama, s ciljem pomicanja granica, u ime nove sekularističke religije.Nije ovo novo, dapače već je viđen ovakav obrazac ponašanja, tamo gdje se u ime nekoga ili nečega, neke druge pokušava izbrisati.Njihova sloboda je zajamčena i neupitna, dapače, civilizacijski doseg, pa su žrtve napada već proglašeni “mučenicima slobode”.Uistinu, van pameti.S druge strane, naše slobode su takve, da gotovo ne postoje.Mi se ne bi smjeli “uplitati” u nijedno pitanje od javne važnosti, mi smo relikt prošlosti, i to ružne i mračne, jer da možemo, ponovno bi ljude spaljivali.Ovakve idiotizme će te čuti od priča na ulici, do uvaženih stručnjaka na Radmanovoj slobodarskoj televiziji.
Nalazimo se u otvorenom ratu, promjena paradigme se očituje od potpunog izokretanja značenja riječi, pa sve do potpunog izokretanja poimanja muškarca i žene.Oni su svoje barjake podigli visoko, i uskoro će te moći vidjeti silne udare na našu vjeru.Ti ljudi nisu pluralisti, niti demokrati.Sloboda u njihovim glavama ima potpuno drugo značenje, od Pavlovih riječi ” za slobodu nas Krist oslobodi “.Ne postoji način da njihove ideje koegzistiraju sa našima, jer nitko nema dva Gospodara, a oni našega poimaju kao onog zadnjeg neprijatelja.Trebamo se pripremiti, molitvom, sakramentima, postom, pokorom, trajnim proučavanjem naše vjere od njenih početaka, jer idemo u veliki sukob, gdje nitko neće biti po strani.