Krenuo je nepomirljivi sukob Vesne Pusić i predsjednice Kolinde
IMAMO GRAĐANSKI RAT U NAŠOJ VANJSKOJ POLITICI Kod nas nesmetano djeluje desetak organiziranih linija vanjske politike, najčešće jedna protiv druge. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova zapravo je Ministarstvo stranih poslova u Hrvatskoj. Smije nam se cijeli svijet. Dolaze ozbiljne smjene u vojnoj službi, ako ne odmah, onda za godinu dana. Kako se stvari razvijaju, svaki državljanin RH vodit će svoje vlastite vanjske poslove.
Izbori su namješteni. Ivo Josipović jako je sretan što nije osvojio još jedan mandat. Morao se kandidirati, jer bi u protivnom bio hitno mumificiran. Pronašao je način da izađe iz pakla vlastite Partije. Poraz je sloboda. Spakiraš se na vrijeme, spališ kompromitirajuće materijale, namjerno izgubiš na izborima i odlaziš na još veću plaću i još kvalitetniji hrkanac. Sretna supruga Mirjana veseli se normalnom obiteljskom životu.
Josipovića je sredila Pusićka
U izbornoj noći, Partija je plakala, komitetlije su čupali svoje kose, a Josipović je veselo izašao na binu i kulturno čestitao Kolindi na “pobjedi”. Bilo je jako zanimljivo promatrati neobično veselog Ivu Josipovića, koji je cvjetao i zračio kao da je izborni pobjednik. “Gotovo je! Meni je te žene dosta!”, ponavljao je Josipović. Svi prisutni mislili su na Kolindu, a Josipoviću je prisjela jedna druga prispodoba. I dotična nije njegova supruga. Neiskrenu podršku Vesne Pusić i svih tih ostarjelih i potrošenih drugarica, Josipović je prihvatio za potrebe miniranja vlastite kampanje. Pa ipak, usprkos svemu tome, još je morao spriječiti namještanje izbornog rezultata.
Što je slomilo Pravednika? Po svemu sudeći, krivac za njegov sveukupni neuspjeh je bolesna ambicija Vesne Pusić. Za HDZ-ove vlade titoist Josipović je bez velikih problema preuzeo vanjskopolitičku inicijativu. Praktično je postao novi predsjednik Jugoslavije, simbolički nasljeđujući Mesića, posljednjeg predsjednika Jugoslavije, zamalo i posljednjeg predsjednika Hrvatske. A kada je u Banske dvore stigla koalicija Kukuriku, Josipović je bio blokiran. Pusićka je objasnila Josipoviću da je zrak na Pantovčaku bolji i da tamo može nesmetano stvarati svoju instrumentalnu glazbu za logore. Zbog 2 posto glasova HNS-a, Milanović je prepustio HNS-u važne resore, a prepuštanjem vanjskih poslova Vesni Pusić, generirao je sukobe i blokade u domeni i kodomeni vanjskih poslova. Isto tako, Milanović je znao da bi Josipović nakon drugog mandata na Pantovčaku preuzeo SDP. Dakle, u tri godine vlade Zorana Milanovića i Vesne Pusić, Josipović nije učinio ništa, ne zato što je posve nesposoban, nego zato što su ga njegovi blokirali. Zrakoplovstvo se raspalo, naša vanjska politika postala je politika vanjskih interesa, a svi ekonomski timovi koje je Josipović okupio posve su ignorirani. Milanović je privatno jako dobar s Emilom Tedschijem, ali ne ferma niti pol posto Tedeschija kada se vraća s Pantovčaka. Možda će Vesna Pusić dobiti milo za drago, jer je Josipović slobodan za novu dužnost, pa može Pusićki pomrsiti račune, napose u njenoj ambiciji da dođe na čelo UN-a. Ivi Josipoviću možemo predbaciti Lex Perković, odurno kopanje po hrvatskom srcu i slične partijske i/ili udbaške perverzije. O njegovom ocu pričaju se grozote, koje još uvijek nisu opovrgnute.
Bijeg Franje Tuđmana
Podudarnost izjave Vesne Pusić o nacionalističkoj retorici Kolinde GK s komentarom New York Timesa o pobjedi Kolinde na izborima, dao nam je svima za misliti. Znači li to da je Pusićka iskoristila funkcije, koje joj nisu pripadale niti po izbornim rezultatima, niti po Božjim zakonima, da izgradi svoju privatnu mrežu? Nitko živ ne zna što plete ta žena.
Glede toga ne trebamo podcjenjivati činjenicu da je Pusićka supruga američkog Židova litavskog podrijetla, koji je lobist u domeni energetike, što znači da je “na rubu” današnjih političkih i drugih sukoba oko energetskih resursa. Ivan Vrdoljak pogađa što se događa u Ini, a Vesna Pusić najvjerojatnije zna sve tajne. I šuti o njima. Izjava Vesne Pusić otvorena je objava rata predsjednici Kolindi.
Gdje preseliti Ured predsjednika? Kolinda ga može posve ignorirati i formirati posve novi Ured predsjednice. Prođe mjesec dana, Josipović poljubi ženu Saru i osedla magarca, dohvati mač da likvidira obitelj i počini suicid, kako je to red u svim monarhijama, a Kolinde nema. Prolaze godine, a Josipović uporno ustaje svako jutro, pomoli se, ispovijedi, oprosti od obitelji i čeka Kolindu. Stipe Mesić naprosto bi poludio od zavisti da Ivo Josipović tako zadrži Titovu rezidenciju na Pantovčaku. Skromna Kolinda računa na državnu rezidenciju u Visokoj ulici, u blizinu Vlade i Sabora, koju koristi Ministarstvo vanjskih poslova, a u njemu je još godinu dana glavna Vesna Pusić. Neću se iznenaditi ako sljedeći tjedan Vesna Pusić preseli svoj ured u Visoku, samo zato da spriječi dolazak predsjednice Kolinde bliže Saboru i Vladi. To praktično znači da Kolinda može raspakirati svoju vojnu vreću za spavanje kod Kamenitih vrata i čekati da joj se Gospa smiluje. Možda se dozove pameti, pa pokrene vojnu intervenciju? Ako bude pameti, potražit će pomoć kardinala Bozanića i smjestiti se u crkvu svetog Marka, gdje bi prvo bijelo polje izrazilo njenu “nacionalističku terminologiju”. Zamislite užas Vesne Pusić kada će za godinu slušati kako odjekuje zvono svetog Marka. Kome zvono zvoni? Tebi, Vesna! Pakiraj se iz hrvatske države!
Mate Laušić veli da je lokacija u Visokoj ulici potpuno nepogodna za Ured predsjednice. Ulice su uske, a kuća ima samo jedan ulaz. Zar se zgrada ne može napustiti kroz prozore? Otežan je pristup protupožarnom vozilu, a teško je prići i padinom prema Tuškancu. Laušić se grozi mogućeg napada raketnim bacačem na štićenu kolonu. Sve to Laušić krasno analizira, a onda je ipak na neki način sebi skočio u usta. Ako bi Kolinda privatno preselila u Visoku sa svojom obitelji, onda je moguća pozitivna sigurnosna procjena objekta. Kao, predsjednicu dozvoljeno ju je smaknuti u njeno privatno vrijeme. Nismo niti znali da smo strane državnike izlagali takvoj pogibelji.
Dobro, ako je Franjo Tuđman pobjegao na Pantovčak nakon granatiranja Banskih dvora 7. listopada 1991. godine, zašto su se Vlada RH i Sabor vratili na Gornji grad? Po svemu sudeći, riječ o ljudima koje nije šteta žrtvovati, što kriza u zemlji potvrđuje. Vladu i Sabor trebamo iseliti s Gornjeg grada zbog zaštite starina. Nego, kako su Banski dvori prošli sigurnosnu provjeru? Koliko pamtim, Tuđman je “slučajno” pobjegao u tunel, a na razvaline je herojski, za kamere, ušetao neizbježni Mate Laušić. Zakasnio je sa sigurnosnom procjenom. Znate, povjesničari uvijek pronađu zašto je neki vladar bio genijalan. Tako se priča da je Franjo Tuđman preko svojih udbaša i kosovaca pokrenuo raketiranje zbog proglašenja samostalnosti, a možda je to učinio kao bolesni titoist, da se domogne Titove vile.
Šoping sa zrakoplovom Vlade
Iako je prihvaćeno mišljenje da je raketiranje Banskih dvora više naštetilo Srbiji nego Hrvatskoj, istina može biti suprotna: raketiranje Banskih dvora išlo je na ruku bespoštednom ratu između prezidencijalne i premijerske linije u državnoj upravi. Imali smo obrambeni Domovinski rat, privatizacijsku pljačku i građanski rat između institucija hrvatske države. Imamo hrvatsku paradržavu i na tome će ostati.
Nedavno je Vesna Pusić iz Ankare zahtijevala da državni zrakoplov dođe po nju. Valjda se vraćala iz Kalifata. Bit će velike frke. Recimo, Pusićka planira odletjeti u Pariz do Ive Goldsteina, na kavicu pod slikom druga Tita, a ono je zrakoplov u Berlinu. Što se događa? Predsjednica Kolinda posjetila je Angelu Merkel! Pusićka bi digla takvu viku da bi se tresla cijela Unija. Hrvatska mora ostati uz Britaniju! Hrvatska je poprište obavještajnog rata u EUu, umjesto da europske obavještajne službe konačno pokrenu iskrenu suradnju. Znamo da unutar EU-a traje prikriveni rat protiv Eurozone koji provodi Britanija sa svojim satelitima, koji odgovara i SAD-u. Hrvatska je visoko eurozirana, ali je veliko pitanje koliko će protunjemačka asocijacija dopustiti odgovarajuće hrvatsko političko repozicioniranje unutar EU-a. Najava Kolinde da će obnoviti dobre odnose s Njemačkom, “našom prijateljicom”, izazvat će reakciju Britanije. Lex Perković zapravo je širi projekt vezanja Hrvatske uz tradicionalne neprijatelje Hrvatske. Kolinda je pozvala naciju na okupljanje, za potrebe gospodarstvenog oporavka i izlaska iz krize, a Vesna Pusić to interpretira kao nacionalističku terminologiju. Na koji se narod treba pozvati predsjednica Hrvatske? Na Španjolce, Poljake, Rumunje i Eskime?
Čeka nas pravi građanski rat unutar resora vanjske politike RH. Uz prihvatljive Kolindu, Granića, Šarinića i Šimonovića, prisutni su titoisti Milanović, Pusić, Josipović, Mesić, Lončar i cijela vojska sličnih jugoslavenskih proizvoda. Lako za relaksirajuću mogućnost da Vesna i Kolinda jedna drugoj čupaju kosu, Pusićka ima ambicije da zasjedne na čelo UN-a. To govori o snazi Pusićkinog, za većinu nacije skrivenog lobija, koji se ne oslanja samo na titoiste. Radimiru Čačiću napokon je došlo do pameti s kim se zakačio, pa se pokajnički pojavio u izbornom stožeru Ive Josipovića. Svejedno, Pusićka je pogriješila, ako ni zbog čega, onda zbog činjenice da joj Kolinda sa svoje pozicije predsjednice RH može pomrsiti račune. Možemo li zbog toga očekivati ograničeni prekid vatre između Pusićke i Kolinde?
Tu je i širi rat Zorana Milanovića i Vlade protiv Kolinde i njenog ureda. Milanović je ispao neotesan, jer je po svim normama trebao Kolindi čestitati na pobjedi. Nova predsjednica RH zahtjeva ozbiljnu zajedničku sjednicu s Vladom RH, na kojoj se treba sagledati stanje u zemlji, grubo odrediti strateške ciljeve i okvire konkretnog operativnog plana za izlazak zemlje iz duboke gospodarstvene i društvene krize. Milanović na to neće pristati, najviše zato što ne može ponuditi nikakve suvisle odgovore. To opet znači da će predsjednica Kolinda pokrenuti u Saboru opoziv Vlade. Iako vladajuća garnitura to omalovažava, Mesić je na sjednici s vladom Ive Sanadera ukazao na razmjere krize. Milanović treba razmisliti o činjenici da je Ivo Sanader pao uz blagoslov tadašnjeg predsjednika RH, nakon što je Sanader omalovažio Mesićevu inicijativu. Kolinda predlaže prepuštanje građanima rezidencija na Pantovčaku i na Brijunima, odnosno njihovu komercijalizaciju. Vladajućoj koaliciji Kukuriku, mogao bi biti trn u oku i Kolindin ured za zviždače.
Naravno da vrag vreba žrtvu. Po zakonu vjerojatnosti, zrakoplov Vlade jednog će dana pasti, što zbog zamora materijala, što zbog ljudske pogreške, a uvijek je moguća sabotaža. Možemo otvoriti kladionicu tko će stradati, a Ikar će vjerojatno biti onaj tko leti češće. Ako pitate narod, reći će da Pusićka treba letjeti češće. Ruta Ivana Šimonovića uvijek je dugačka, prekooceanska. Možete zamisliti na kakve će muke Vesna stavljati Kolindu. Predsjednica leti do Milana, u ekonomskoj klasi, da jeftino kupi kilt za svečanost inauguracije, pa mora presjesti u Wieni, jer moćna Hrvatska nema direktan let za Milano. Koga zanima biznis? Kolinda malo pridrijema u čekaonici, kad ono nastaje frka – sletio je zrakoplov hrvatske vlade. Vesna Pusić izlazi na pistu, koju ona osobno doživljava kao modnu, padaju državničke počasti, sviraju se himne, Pusićka paradira dva kruga u Austrougarskoj i nakon toga jednostavno uđe natrag u avion. Martin u Rim, Martin iz Rima.
Kog vraga da radi u toj Austriji, poraženoj u oba svjetska rata, u Austriji koja je zatrovana nacionalističkom terminologijom? Šef austrijske vlade je kancelar! Austrija je saveznica Njemačke! Austrija nam je ponudila neka zajednička veleposlanstva, ali smo odbili, jer su Pusićka i Josipović bili zainteresirani da to provedu sa Srbijom, čime bi poslali jasnu terminološku i političku poruku. Poliglot na čelu RH sporo uči jugoslavenski jezik. Kolinda još uvijek nije ovladala terminologijom jugoslavenske diplomacije a želi voditi “bivšu” jugoslavensku republiku. Možda smo ipak glasovali neprimjereno povijesnom trenutku?
Tvrtko Dolić/croative.net