Mađarska: Na europskom mučilištu
Mađarski intelektualci polako gube svu nadu da je moguće objektivno se informirati o međunarodnom položaju, o percepciji koju Europa ima o Mađarskoj. Događaji proteklih godinu i pol moguće su okvire tumačenja kontinuirano gurali u tom smjeru, ali ulazak u totalnu pat-poziciju najviše osvjetljava rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače koju ako ne pročitamo nego samo tumačimo temeljem ljevičarskih i desničarskih medijskih izvješća, naprosto ne možemo shvatiti što se danas događa u Mađarskoj i u EU-u podjednako.
Pristranost u svim smjerovima glede rezolucije, čija jedna krajnja interpretacija: „vidite, u Mađarskoj je diktatura”, a druga krajnja interpretacija: „izdajice ponovno izdaju svoju domovinu”, kao da nam žele sugerirati kako cilj političkih aktera više uopće nije raščišćavanje situacije pred svojim biračima. Dapače, kao da upravo uživaju u svojoj igri davanja i uzimanja, u kojoj te domaća dvotrećinska većina, te europska većinska ljevica uspijevaju pokazati figu drugoj strani. A u međuvremenu i jedna i druga govori o napadu. Po mišljenju ljevičarske većine EU-a premijer i njegova vlada (ne Mađarska!) napali su temeljna načela EU-a i demokraciju, pozivajući se u argumentaciji na članke 2., 3., 4., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji, članke 49., 56. 114., 167. i 258. Ugovora o funkcioniranju EU-a, Povelju EU-a o temeljnim pravima i Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Viktor Orbán pak naglašava da ga se napada kao osobu i spominje pokušaj puča, te – donekle kontroverzno – da je cijela europska ljevica napala ne njega i njegovu vladu, nego Mađarsku i njen suverenitet, na poticaj, a ujedno i uz aktivno sudjelovanje domaće, unutarnje oporbe.
Zasigurno oba logička okvira imaju svoju opravdanost, posebno u svjetlu činjenice da je dan nakon rezolucije EP-a Orbánova vlada na stotinu stranica odgovorila na sva pitanja koja su se pojavila u postupcima zbog povrede preuzetih obveza u svezi s neovisnošću središnje banke, umirovljenja sudaca i neovisnosti institucije pravobranitelja, koje nije inicirala samo ljevica.
Ali vidimo li iz svega toga istinu, i postoji li uopće takvo nešto u raspravi koja se krajnje raspala na stranačke obitelji, ili naprosto postoji jedna desničarska i jedna ljevičarska interpretacija događaja koji se upravo odvijaju, u kojoj svatko prema svojoj snazi trubi svoje i omamljuje svoju publiku time da je apsolutna istina upravo ona njegova. Zasada se ovo potonje čini istinitim, to jest da postoje samo stranačkopolitičke interpretacije, a nema objektivne stvarnosti. Ali ipak ne možemo se odreći upoznavanja i shvaćanja iste.
U takvim slučajevima isplati se uvijek uzeti i razmotriti samu stvar o kojoj se rasprava vodi, naime rezoluciju Europskog parlamenta, ne zaboravljajući da je već drugi dan nakon njena izglasavanja i sama vlada trebala poduzeti korake u postupcima zbog povrede preuzetih obveza.
Budući da…
Dakle: tekst se sastoji od tri dobro razlučiva dijela. U prvom dijelu svaka stavka počinje s riječju „budući da”, a nakon toga u devet točaka rezolucije nabrajaju se svi europski i domaći pravni dokumenti koji bi mogli biti u koliziji. Tu su ugovori koji deklariraju najvažnija pravna načela EU-a, stajalište Venecijanske komisije o mađarskom ustavu, mađarski zakon o medijima, sadržajne elemente već pokrenutih postupaka zbog povrede preuzetih obveza, te sva politička stajališta koje je ljevičarska većina EU-a kontinuirano forsira od početka prošle godine.
U drugom su dijelu okupljena obrazloženja od A do R, u osamnaest točaka, čiji značajni dio nabraja najviše osporavane zakone proteklih godinu i pol, kao razloge nastalog deficita demokracije u Mađarskoj, ali u stvari više sve one točke putem kojih je Fidesz-KDNP repozicionirao svoju vlast u državnoj mašineriji. Pogledajmo samo one najvažnije:
„D. Budući da je izglasavanje ustavnih zakona na brojnim područjima pobudila zabrinutost, i to u svezi s neovisnošću sudstva, neovisnošću središnje banke, neovisnošću tijela za zaštitu podataka, poštenih uvjeta političkog natjecanja i promjene režima, te u svezi s tzv. zakonu o stabilnosti koji promjenu sustava oporezivanja dohotka omogućuje samo uz dvotrećinsku većinu, te u svezi s ustavnim zakonima koji sadašnjoj većini osiguravaju isključivo pravo da na neuobičajeno dugo razdoblje imenuju dužnosnike, što može ograničiti sposobnost upravljanja budućih vlada;
E. Budući da će predsjednik Državnog sudskog ureda i glavni državni odvjetnik imati pravo upućivanja predmeta sudovima, što krši pravo na pristup pravosuđu i pravo na pošteni postupak, te neovisnost sudstva;
F. Budući da je sukladno novom ustavu i prijelaznim odredbama Vrhovni sud preimenovan u Kuriju, te je šestogodišnji mandat ranijeg predsjednika Vrhovnog suda nakon dvije godine, prijevremena prekinut;
G. Budući da novi ustav propisuje snižavanje doba za obvezno umirovljenje sudaca i državnih odvjetnika sa 70 na 62 godine, izuzev u slučaju predsjednika Kurije i glavnog državnog odvjetnika, što može biti diskriminativno, te će rezultirati umirovljenjem tristotinjak sudaca, što se smatra teškim uplitanjem u funkcioniranje pravosuđa;
H. Budući da je u smislu odredaba novog ustava sustav koji se sastojao od četiriju parlamentarnih pravobranitelja smanjen na svega jednog pravobranitelja, prijevremeno ukinuvši time šestogodišnji mandat ranijeg pravobranitelja odgovornog za zaštitu podataka i javnost podataka od javnog interesa, te je njegov djelokrug prenesen na novoosnovano tijelo, što se smatra teškim uplitanjem u neovisnost;
I. Budući da je mađarski parlament izglasao više zakona s retroaktivnom snagom, prekršivši time jedno od temeljnih načela europskoga prava, naime da se ne mogu donositi zakoni s retroaktivnom snagom;
J. Budući da nedavno izglasani zakon o pravnom statusu crkava i vjerskih zajednica sadržava neuobičajeno stroga pravila glede registriranja crkvi, te da kao uvjet registracije određuje odobrenje parlamenta izglasano dvotrećinskom većinom;
K. Budući da su odredbe novoga ustava značajno srezali djelokrug mađarskog Ustavnog suda za preispitivanje zakona o proračunu;
L. Budući da, kako na to ukazuje i izvješće Venecijanske komisije, zabrinjava značajan broj pitanja koje se treba detaljno regulirati ustavnim zakonima koji iziskuju dvotrećinsku većinu, podrazumijevajući i pitanja koja bi se trebala prepustiti regularnim političkim procesima i o kojima se obično odlučuje običnom većinom…”
Na vladu utječu i odnosi snaga u Europskom parlamentu
Masa dvotrećinskih zakona, vlastiti ljudi imenovani na neuobičajeno dugačke mandate, neovisnost sudstva, smanjivanje ovlasti Ustavnog suda, retroaktivni zakoni, reduciranje institucije pravobranitelja, prekrajanje sudačke vlasti nabrojeni su kao razlozi.
A nakon toga rezolucija ne osuđuje, ne ponižava do poda, ne galami da je tu riječ o diktaturi, nego jednostavno konstatira činjenice i u vlastitom djelokrugu daje naloge svojim vlastitim komisijama.
Od tih konstatacija – njih ukupno osam – samo prva sadržava vrijednosni sud, kada EU „izražava ozbiljnu zabrinutost zbog stanja u Mađarskoj na području demokracije, pravne države, ljudskih i socijalnih prava, sustava kočnica i protuteža, te jednakosti i zabrane diskriminacije…”.
Sve ostale točke samo obraćaju pozornost na to koja komisija koje zadaće ima, što treba kontrolirati, što treba uzeti u obzir tijekom svoga rada i koja načela treba pratiti. Ali jedan dio istih je već postao bezrazložnim, kao npr. slučaj oko zakona o medijima, koji je vlada već odavna ispravila, a na drugi dio je upravo dan nakon donošenja rezolucije, ispunjavajući sve svoje pravne obveze, mađarska je vlada na stotinu stranica odgovorila Europskoj komisiji, te je tako s pravom mogla reći kako se je s rezolucijom namjerno trčalo pred rudo u procesu u kojem Komisija i vlada konzultiraju u spornim pitanjima.
To jest, u svezi s donošenjem rezolucije ne može se osporiti otvorena politička namjera, kako i glasovanje prema stranačkim obiteljima dobro pokazuje njenu političku prirodu. Međutim, vlada je ipak prisiljena suočiti se s najtežim prigovorima u svezi s proteklih godinu i pol, te tako ne samo pregovori s MMF-om, nego i prisilno preispitivanje opozvanih zakonskih prijedloga, određenih mjera kojima se sužava demokraciju, postavlja nekoliko pitanja: kako se Mađarska kroz funkcioniranje Orbánove vlade na vodama Europske unije javnopolitički našla u takvoj brzici?
Ne može se naime poreći da smo sada na mučilištu, te da nas se temeljito pretresa, ispituje, a među najglasnijima – na skoro neshvatljiv, ali ipak itekako razumljiv način – predvode naši domaći pripadnici bivše državne partije, koji su uspješno postigli da nas sada već ne samo doma, nego i u EU-u upravo oni poučavaju demokraciji.
No bez obzira kako mi gledali na događaje, činjenice ostaju činjenice, a rezolucija EP-a upozorava na to da, uzalud vlada želi svemu se približiti sa strane suvereniteta, te svoje bilo koje korake prikazati i tumačiti kao korake suverene, dvotrećinske vlasti, to ne ide tako u svim slučajevima. Treba naime primiti na znanje da vlada, kao vlada države-članice EU-a, više nema samo unutarnjopolitičku oporbu, nego i onu unijsku. To jest, odnosi snaga u Europskom parlamentu isto tako utječu na funkcioniranje neke vlade kao i njena unutarnja snaga, čak i ako ovo potonje naravno ima veću težinu, ali čak i u tom slučaju. A zanemarivanje svega toga moguće je neko vrijeme, skrivajući se iza iluzije suvereniteta, no prisilna reteriranja itekako nose gubitak ugleda.
Izvor: DEMOKRATA
