Neizbježan je frontalni sudar Kitarović-Pusić
Kad se sve zbroji, ne, uopće nije neumjesno zapitati se: je li možda potpredsjednica naše (građanske) Vlade Vesna Pusić počasna konzulica Republike Srbije, a da SOA to ne zna?
Bik protiv Škorpiona. Mediji su fokusirani na izgledno stresan 11-mjesečni suživot nove predsjednice i starog premijera. Nisu u pravu. Pravo kreševo, trajno i nepopustljivo, erumpirat će u drugoj polovini veljače kad se na regionalnoj autocesti frontalno sudare Kolinda Grabar- Kitarović i Vesna Pusić.
Velike su vanjskopolitičke ovlasti i Predsjednice i šefice diplomacije, a malo je, gotovo nimalo, zajedničkih spona koje povezuju dvije moćne hrvatske žene. Pardon, građanke, da potonju ne vrijeđamo. Vesna Pusić, fanovi je obožavaju kao ikonu urbane inteligencije, što god to značilo, organski ne podnosi HDZ.
Iako su Europski pučani najbrojniji u EU parlamentu s 219 zastupnika iz 27 država članica, i premda je HDZ odavno članica te asocijacije, Pusić i dalje sotonizira oporbenu stranku kao radikalnu desnicu, a posljedično i K. Grabar-Kitarović kao glasnogovornicu militantnog dijela HDZ-a.
Eto početnog rascjepa koji će, posebno na temi odnosa prema regiji i Srbiji, postupno postati širi od Grand Canyona u sjevernoj Arizoni.
U Bruxellesu smo prespavali debatu o odmrzavanju imovine obitelji Slobodana Miloševića. O tome nije bilo riječi, poručili su mudraci iz Pusićkina kabineta. Netočno. Diplomati su otkrili kako rasprave nije bilo jer nitko iz Hrvatske o tome nije ni zucnuo.
Da se (valjda) susjedima ne zamjere. Onda je došla afera sa Šešeljom. Vesna Pusić, jedina na planetu, Vladi Srbije izrazila je sućut zbog povratka zločinca zločinačkoj grudi. Sućut se posvuda izražava žrtvama i stradalnicima, a ne ratnoj subraći četničkog vojvode, predsjedniku Nikoliću i premijeru Vučiću. Kako god, trebalo je proći više dana da ministrica ispravi pogrešan smjer…
Ni jedan novi, dodatni uvjet za Srbiju – rezolutna je bila Pusićeva na pitanje koje joj je postavio dopisnik novinske agencije Beta o tome hoće li Hrvatska tražiti od Srbije da na putu u EU sudi ratnim zločincima za Ovčaru i druga stratišta. A ministar pravosuđa Orsat Miljenić upravo je to zatražio i hitro dobio jezikovu juhu od šefice diplomacije!?
Idemo dalje. Prošlo je nezapaženo da prilikom debate o ispunjenju uvjeta za Poglavlje 23. – pravosuđe i ljudska prava – naši diplomati nisu iznijeli nikakve primjedbe na skandalozan “lex Srbija” iz 2010. godine, imperijalnu praksu srbijanskih sudova da sude hrvatskim državljanima za (eventualne) zločine nad hrvatskim državljanima počinjenima na tlu Hrvatske. A upravo je to “kvaka” po kojoj Veljko Marić već pet godina “guli” kaznu u Srijemskoj Mitrovici.
Kad se sve zbroji, ne, uopće nije neumjesno zapitati se: je li možda potpredsjednica naše (građanske) Vlade Vesna Pusić počasna konzulica Republike Srbije, a da SOA to ne zna? Jer, ovakvu bager-politiku raščišćavanja svih prepreka na srbijanskom putu prema Bruxellesu, politiku bez i mrvice namjere da se barem u temeljima razmrse brojni politički, pravni i etički postratni čvorovi s Beogradom, samo bi slijepci mogli nazvati razumnom brigom za dobrosusjedske odnose.
A K. Grabar-Kitarović i Srbija? Zatražit će, citiramo, “konačno rješavanje otvorenih pitanja, posebno pitanja nestalih, ali i politiku čistih računa s posebnim naglaskom na hrvatski nacionalni interes u koji spada i definiranje granice na Dunavu”.
Kad se obje politike prostru po stolu, stekneš nepogrešiv dojam kako su zbog istog posla, u istom vozilu, na autocesti Beograd – Zagreb stalni suputnici Pusić i šef srbijanske diplomacije Dačić. Ali ovog trena iz suprotnog smjera velikom brzinom stiže Kitarović. Sudar se čini neizbježnim, fatalnim. A tko će tu više stradati, naši ili njihovi, pojma nemam…
