PRIČA O LJUBAVI – NEKA BUDE VOLJA NJEGOVA
Ispričat ću vam vrlo osobnu priču kako sam izgubila ljubav od čovjeka, a potom, još više i snažnije nego prije, usrećila se u Božjoj ljubavi.
Bila sam u dužoj vezi s jednim dečkom, čija je prisutnost u mom životu bila veliki dar. Međutim, uletjela sam u to tražeći ljubav, a nespremna zapravo pružiti je, jer nisam bila potpuno slobodna od svojih krivih slika o Bogu, ljubavi i sebi, te očišćena od svojih rana. Nisam dovoljno bila izgrađena u ljubavi Božjoj, da bih tu ljubav mogla nekome nesebično pružiti. To je bilo osuđeno na propast jer nije bilo ovih 5 temelja: nije bilo u Kristu, nije bila čistoća tijela, emocionalna jasnoća, sloboda (bila je navezanost), te prema tome nije moglo biti dovoljno zrelosti da bi to izrastalo u pravu ljubav muškarca i žene kakvu bi Bog htio.
Mene je najviše zarobljavala moja emocionalna nejasnoća. Zbog toga sam molila Boga, godinama da pokaže jesmo li nas dvoje jedno drugome, prema Njegovom planu, put spasenja. Dugo je trebalo da se Božja volja očituje i nas dvoje oslobodimo jedno od drugoga. Nakon puno nejasnoća, mojih osobnih borbi i molitava, uistinu smo se lišili jednog raspada koji se događao dugo vremena i napokon osjetili mir kada smo odlučili nastaviti jedno bez drugog.
Paralelno s tim oslobođenjem od moje zarobljenosti, Gospodin mi je ulio brojne druge milosti te do punine ostvarenja doveo i druge brojne molitve koje sam mu predavala duže vremena. Bila je to očito “punina vremena” za očitovanje Njegove volje, Njegov povratak u slavi u moj život. Brojne molitve, post i podrška drugih ljudi, pomogli su da mi to iskustvo bude uistinu oslobođenje, a ne tužna i depresivna priča. Gospodin mi je brzo nakon toga jedno novo poznanstvo pretvorio u zaljubljenost. Za tu osobu sam jako molila, te po toj molitvi jačala u Božjoj prisutnosti i predanju. Taj drugi dar prepoznala sam kasnije kao “molitveni jastuk” kojim me je Bog tješio, jer ja ne bih imala snage ni ljubavi toliko moliti za sebe. Za njega sam molila mjesecima i to na način da ga ne želim za sebe, nego da mu želim sve najbolje, ono što je Božja volja u toj situaciji. Ovaj puta sam se snažnije oslonila na suradnju s Kristom, a Bog me kroz tu molitvu i lijepe emocije na osobit način oblikovao i liječio. No to se s vremenom umirilo i prošlo, i s moje, ali i sa strane tog drugog dečka.
Mjesecima kasnije je čistio posljedice mojih zbrkanih emocija i rane koje sam nosila tijekom svog života. Kako bi rekao jedan moj brat iz zajednice: očito sam bila spremna nositi se s tim, to sve primiti a potom i temeljito čistiti, odnosno “s mlijeka prijeći na konkretniju hranu”. Pomogao mi je da puno toga oprostim sebi i bližnjima, podnesem bolna čišćenja kako bih sve više sazrijevala u Bogu i slobodi od nakupina propusta, grijeha i teškoća. Po Božjoj milosti, te snazi molitve moje zajednice i čestih svetih Misa, nisam zapadala u nikakvu depresivnost, pa čak i nedostatke bivših odnosa.Sveta misa me je toliko preobrazila i toliko mi pomogla, da je uistinu centar moje svakodnevnice. Čak sam do te razine bila ispunjena i umirena, da se nekih stvari iz prošlosti ni ne mogu sjetiti jer je snaga Njegova otkupljenja toliko silna, a ljubav toliko velika, da ispuni svaku pukotinu srca i totalno preobrazi čovjeka.
Prijašnje godine borbe za pravu ljubav, po mjeri Boga, ne čovjeka, održale su me u molitvi za mog budućeg – za ljubav od čovjeka koju mi Bog želi podariti. Iako sam molila na tu nakanu, nisam očekivala da će me Gospodin iznenaditi i pokloniti mi ljubav vrlo brzo. Iskreno priznajem da sam mislila da na to nisam spremna, niti da je to baš sasvim moguće, pa čak i da to ne zaslužujem, te da će se to dogoditi jednog tamo dalekog dana. No Gospodin mi je poklonio ljubav od čovjeka, zasjavši na taj način u mom životu na idući Božić. Upoznali smo se prvo kao brat i sestra u našoj molitvenoj zajednici. Prvo smo se upoznavali kroz međusobne probleme, rane i duhovne poteškoće, dok u jednom postu, kada je naša zajednica postila i molila na nakanu ljubavi, nismo dobili spoznaju kako je ljubav koju imamo jedno za drugo, nešto više i drukčije nego ljubav između brata i sestre. Otprilike u isto vrijeme, počeli smo, svatko za sebe, moliti za očitovanje Božje volje za osjećaje koji su se javili – neka bude volja Njegova. Uskoro smo se u toj nakani ljubavi zajednički otkrili, te krenuli u zajednički hod – zajedno za našim Gospodinom, Isusom Kristom.
Nakon iskustava od prije, imala sam neke ideje što bih voljela od svog budućeg, no svaku svoju ideju bih predala Gospodinu uz molbu: “…ali neka bude volja Tvoja, ja i tako ne znam što je zapravo za mene najbolje.” To prepuštanje očito je i nagradio, pokazavši mi uskoro kako je svaku moju ideju čuo i sve objedinio u jednoj osobi.
Svjedočanstvo našeg otkrivanja u ljubavi uključuje, dakle, post (molitvu i potpuno predanje tijelom i duhom) na tu nakanu, naše osobne, ali i zajedničke molitve, te niz čudesnih Božjih poticaja, spoznaja i potvrda kako je baš nas planirao skupa. Prije spoznaje o našoj ljubavi, oboje smo rasli u Kristu kroz našu zajednicu Svete Obitelji, koja nosi svjedočanstva niza mladih parova, koji poput nas mole za čisto srce i hodaju u čistoći prije braka. Tako smo zajedno sa još 16 parova iz naše zajednice (a sada ih je još više) primili i blagoslov od svećenika p. Areka, kada smo na jednom korizmenom seminaru molili za čisto srce i pred Gospodinom i zajednicom predali istu nakanu i zavjet čistoće.
Sada se čini kao da smo oduvijek oblikovani upravo za ovo u čemu rastemo, da si pomažemo u osobnoj izgradnji u Gospodinu, te na temeljima Njegove ljubavi, učimo voljeti jedno drugo. I kada me pitaju kako to funkcionira i kako nam je skupa, moj odgovor je kako je ljubav dana od Boga uistinu čudesna, pa je tako i ovaj dar uistinu čudo Božje. A na pitanje što, kako i kada dalje – opet odgovaram: neka je samo volja Njegova…
Izvor: medjugorje-info.com
