Kuda idu odbjegli pravaši?
reprize repriza
Nakon posljednjih zbivanja u HSP-u jasno je da do ujedinjenja pravaša neće doći. Kad Novak i Duspara nisu uspjeli ništa promijeniti u stranci već su odstranjeni kao nekakvi golobradi politički djevci, postaje jasno i onim najnaivnijima da će Đapić s Jukićem i Srbom jahati do Apokalipse.
Nakon posljednjih zbivanja u HSP-u, poslije kojih je stranka ostala kratka za cijelu sisačku gradsku organizaciju te gradonačelnika Slavonskog Broda kao dosadašnjeg glavnog udarnika, otvara se pitanje budućnosti te stranke. S obzirom na dosadašnju praksu među pravašima i činjenicu da se nikad nisu rastajali u miru, otrovne strjelice i zabava za javnost su zagarantirani. Pitanje je samo da li to ikog više zanima jer za reprize repriza rijetko postoji neki značajan interes. Najveće je pak pitanje postoji li mogućnost da se najnoviji val stranačkih otpadnika pridruži nekoj od već postojećih pravaških stranaka ili nas čeka osnivanje nove mini-stranke pravaške orijentacije.
Kako su svih ovih godina pravaši bili jako buntovni i nezreli u međusobnim odnosima, ali i „kreativni“ po pitanju imena novoosnovanih stranaka, nastave li i ovom prilikom već utabanim stazama nemaju baš previše opcija pri odabiru novog imena stranke jer su već potrošili i godinu osnutka i osnivača, čistoću i autohtonost. Ostaje im samo Eugen Kvaternik kao Starčevićev pobočnik, možda i najprimjerenija ličnost za dodatak imenu jer bi potencijalne osnivače vrlo brzo, u političkom smislu, mogla zadesiti Kvaternikova rakovička sudbina.
Politička budućnost Mirka Duspare vjerojatno u HDSSB-u
Mirko Duspara bio je veliko ime HSP-a, ako ne zbog svojih ljudskih karakteristika, onda zbog rezultata na lokalnoj razini. Osvajanje dva mandata za mjesto gradonačelnika jednog velikog slavonskog grada jest postignuće koje u redovima HSP-a nije česta pojava, a uz veliki broj pristaša u brodskom kraju Duspara je očekivao i proporcionalan rast svog utjecaja u stranačkoj hijerarhiji. Iako je kroz godine ojačao čvrsto se držeći skuta „magistra“ Đapića, a kasnije i njegova lutka Srba, došao je do granice koju još nitko nije uspio prijeći pa neće ni on. Drznuo se kandidirati za predsjednika stranke i suprotstaviti kandidatu sive eminencije. Kakav bezobrazluk! Zbog toga je kažnjen smjenom s mjesta predsjednika Glavnog stana, a nedugo zatim i izbačen iz stranke.
Iako važna figura u redovima HSP-a, iako jedan od daleko najuspješnijih njihovih pojedinaca, na vrijednosnoj ljestvici u onome što je ostalo od HSP-a manja je šteta izgubiti stranačku perjanicu, barem što se uspješnosti na izborima tiče, nego napokon dati Đapiću nogu u guzicu. HSP je dotakao dno i njemu više ne može pomoći demokratizacija već isključivo deratizacija kojom bi se stranka napokon pročistila od nesposobnih, uhljebljenih i ubačenih igrača koji planski rasturaju desnu opciju u Hrvata. Taj bi proces naposljetku odstranio i samog Dusparu koji je vjerno držao leđa Đapiću i Srbu dok njihova igra nije došla u koliziju s njegovim osobnim ambicijama. S obzirom da je riječ o Slavoncu, ali i osobi koja je na ratnoj nozi s brodsko-posavskim HSP dr. Ante Starčević, Duspara nema previše karata koje može odigrati ukoliko želi i ubuduće biti stranački aktivan. Stoga je vrlo vjerojatan njegov ulazak u HDSSB. Tamo ionako završe oni koji krive ljude dovode na vlast u stranci i čuvaju im leđa, a na kraju ih njihovi mecene odstrijele. Mirko Duspara će se u to društvo savršeno uklopiti.
Kud će Veljko Novak sa svojim sisačkim pravašima?
Nešto nakon bravarske zabave u splitskoj podružnici HSP-a i praktički u isto vrijeme kad se dogodilo slabljenje brodske podružnice izbacivanjem Duspare za kojim će iz stranke sigurno otići i dobar dio njegovih kadrova, Veljko Novak povukao je sve sisačke pravaše i skupa s njima istupio iz HSP-a, a vijećničke mandate u gradu i županiji prenio među nezavisne. Za Dusparu je prilično izvjesno da neće pojačati nijednu pravašku opciju, s obzirom na burne rastanke s bivšim kolegama iz stranke koji su kasnije pristupili Ruži Tomašić, no Veljku Novaku je takva mogućnost otvorena. Radi se o političkom pragmatičaru i vrlo ambicioznoj osobi što znači da neće vući brze i nepromišljene poteze već će svoj naredni korak u politici triput odvagnuti.
Iako bi njegovim prelaskom u HSP dr. Ante Starčević sisačka organizacija jedine parlamentarne pravaške stranke prilično ojačala, Starčevićanci bi si trebali postaviti pitanje žele li članove kompromitirane vrhuške krahiranog HSP-a u svojim redovima. S dugoročnog i strateškog gledišta, kao stranci oko koje se zasad vrte samo pozitivne priče, najbolje bi im bilo da od sisačkih pravaških disidenata u svoje redove namame one principijelne i nesklone političkoj trgovini jer samo takvi mogu voditi drugačiju politiku od one kakvu je dosad vodio HSP i koja ga je i dovela tu gdje danas jest. Veliko je pitanje da li je Veljko Novak u stanju promijeniti dosadašnju doktrinu te jesu li Ružini Starčevićanci dovoljno kohezivni kao stranka da ih potencijalni vrući krumpir, a Novak to jest, ne bi jednog dana jako opekao.
Do ujedinjenja pravaša neće doći dok se ne izmijeni zakonska regulativa
Nakon posljednjih zbivanja u HSP-u jasno je da do ujedinjenja pravaša neće doći. Kad Novak i Duspara nisu uspjeli ništa promijeniti u stranci već su odstranjeni kao nekakvi golobradi politički djevci, postaje jasno i onim najnaivnijima da će Đapić s Jukićem i Srbom jahati do Apokalipse. A s obzirom da hrvatska zakonska regulativa dopušta da svaki redikul ima svoju stranku i upravlja njome kao da mu je djedovina, praksa ne može biti promijenjena dok se regulativa ne promijeni na način da strankama s nedovoljnim brojem članova neće uopće dopuštati izlazak na izbore. Tek tad će razni zabludjeli pravaški „mesije“ opsjednuti vlastitom umišljenom veličinom razmisliti ima li smisla održavati na životu vlastitu prčiju s kojom ne možeš niti izaći na izbore.
Iako nejedinstvena i oslabljena, pravaška scena će se dotad okupljati oko HSP dr. Ante Starčević kojem će nakon rezultata izbora ovakav kaos u pravaškoj konkurenciji biti novi zamašnjak koji bi ih mogao potvrditi kao stožernu pravašku stranku. Fond lutajućih pravaša koji su napustili HSP povećava se u zadnjih godinu dana, a među otpadnicima iz Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske, Sisačko-moslavačke i Brodsko-posavske županijske organizacije HSP-a vjerojatno se može naći dobrog kadra koji je napokon progledao i shvatio kakvima je svo ovo vrijeme davao legitimitet. Srećom, zasad nema ozbiljnijih indicija o stvaranju nove pravaške mini-stranke koja bi sama sebi zadala onaj utopijski zadatak ujediniti pravašku scenu tako da će Eugen Kvaternik počivati u miru. Zasad.
Autor: Odlikaš|dnevno.hr
