Povratak Kristu – ispovijest bivšeg tajnika Maharishi M. Yogija
OD AŠRAMA DO ISUSA KRISTA – Povratak Kristu – ispovijest bivšeg tajnika Maharishi M. Yogija osnivatelja Transcendetalne meditacije
Donosimo razgovor sa sveučilišnim profesorom, dr. Jacques Verlinde, negdašnjim tajnikom indijskog gurua Maharishi Mahesh Yogija koji je poznat na Zapadu kao utemeljitelj Transcendentalne meditacije i “znanosti o stvaralačkoj inteligenciji”. Jacques (Jakov) Verlinde rođen je 5. kolovoza 1947. u Belgiji. Bio je doktor znanosti, kad ga je 1968. godine duhovno traženje odvelo do susreta s transcendentalnom meditacijom (TM). Maharshi M. Yogi ga je zapazio te on postaje njegovim učenikom; prihvatio ga je i poveo u asrame Himalaya, što je rijedak privilegij za Zapadnjake. Uz gurua kroz četiri godine produbljuje svoje poznavanje hinduizma i njegovu praksu.
Stazom ezoterije
Poslije toga doživljava odlučujući susret s Gospodinom Isusom, što ga dovodi do napuštanja TM i nasljedovanja Krista po evanđelju. Vjerujući da je pronašao krug koji će mu omogućiti posvemašnje življenje vjere, zajedno s njegovim istočnjačkim iskustvom, mladi obraćenik pohađa jednu ezoterijsku školu, proučava njezinu doktrinu i bavi se njenom tehnikom. Pozivaju ga da razvije svoje okultne moći, koje je stekao posredstvom primljenih inicijacija kod Indijaca, te da ih “stavi na raspolaganje svome bližnjemu”. Tek nakon nekoliko mjeseci ezoterijske prakse, novo zbunjujuće iskustvo otvara mu oči i on shvaća da ezoterijsko-okultni put nije pomirljiv s onim iz evanđelja. Dolazi do novog loma, koji označava početak puta unutarnjeg ozdravljenja. U svome približavanju Isusu Kristu otkrio je duhovni poziv. Kad se odlučio za svećeništvo, Jacques Verlinde pohađa sjemenište u Avignonu, potom nastavlja studij filozofije i teologije na sveučilištu Gregorijana u Rimu. Zaređen je za svećenika biskupije Montpellier, 28. kolovoza 1983. godine. Godine 1988. postiže doktorat iz filozofije na katoličkom sveučilištu u Louvaineu. Danas predaje filozofiju prirode na filozofskom fakultetu katoličkog sveučilišta u Lionu i fundamentalnu teologiju u sjemeništu u Arsu, te u Benediktinskom među-samostanskom teološkom studiju Francuske.
Istovremeno je osnivač i prior Monaškog bratstva “Obitelji sv. Josipa”, kojemu se od 1991. godine potpuno posvetio, uzevši monaško ime Josip-Marija.
Osobno iskustvo stečeno na području New age duhovnosti i visoka izobrazba ovoga katoličkog monaha dovoljan su razlog da se, kao sugovornik, nađe na našim stranicama, a vjerujemo, u dogledno vrijeme, i gost u našoj domovini.
Vi ste osnivatelj “Obitelji svetog Josipa”. Možete li nam predstaviti svoju zajednicu?
– Obitelj svetog Josipa duhovna je obitelj na tragu “novih zajednica” i karizmatičke obnove. To je bratstvo posvećenih osoba koje žive prema pravilu sv. Benedikta, svjetovna oblatura sastavljena od obitelji i mladih, koji žele rasti kao Krist “u milosti i mudrosti” s Marijom i Josipom, u plodnom zajedništvu s raznim životnim staležima, koji su priznati kao putovi svetosti. Njezina je, dakle, duhovnost ona Svete Obitelji, idući putem Isusa i pod autoritetom sv. Josipa. U srcu našeg života je Riječ Božja, koju razmatramo u lectio divina, klanjamo joj se u euharistijskoj prisutnosti i slavimo je u liturgiji. Karizma “Obitelji svetog Josipa” jest unutarnje ozdravljenje, koje se događa tijekom zasjedanja-povlačenja (dvije razine: A i B), usredotočenih na djelovanje Riječi i Duha.
Vaš put od ashrama do samostana počeo je transcendentalnom meditacijom. Bili ste osobni tajnik Maharishi M. Yogija. Možete li nam predstaviti njegovu tehniku Transcendentalne meditacije i sam pokret?
– Maharshi M. Yogi želi Zapadu preko pokreta “Transcendentalne meditacije” staviti na raspolaganje tehniku vedske tradicije, da bi postigao rasvjetljenje ili “samadhi”. Ovo se iskustvo sastoji u stapanju s profinjenim kozmičkim energijama, koje se smatraju božanskima (ne zaboravite da je vedantizam panteizam). Da bi sljedbenik došao do tog stanja, pozvan je prekinuti sa svakom osobnom aktivnošću: fizičkom i psihičkom. Stoga on prihvaća vježbe hatha-yoge i umne meditacije, da bi prekinuo sa svakom aktivnošću, i umnom, te tako postigao stanje neosobne simbioze s prirodom. Tehnika meditacije koju predlaže Maharishi M. Yogi sastoji se u ponavljanju jedne “mantre”, a to je jedan raspoznajni zvuk, u principu po svom značenju vibracijski, koji se praktično posve jednostavno bira ovisno o dobi inicirane osobe. Dodajem da je mantra također ime jednoga hinduskog božanstva. To mehaničko ponavljanje dovodi na koncu do neke vrste postupka autohipnoze, do obustavljanja umne aktivnosti.
Zašto ste napustili Maharishi M. Yogija? Kakvo je bilo Vaše iskustvo s ovim guruom?
– U više sam navrata živio ovo čarobno iskustvo, ali ono me ipak nije ostavljalo zadovoljnim. Naime, u ovom neosobnom spajanju s profinjenim prirodnim energijama nije bilo više mjesta za ljubav. Za ljubav treba dvoje, dva osobna bića, koja slobodno odlučuju da se jedno drugom daruju, da učine savez. U iskustvu samadhija ne postoji ništa drugo osim neosobnog Ja, posvemašnje osamljenosti od Svega, uživanje u samome sebi. U tom stanju ne postoji više alternativa da bi se moglo ljubiti, klanjati…
Međutim, vjerovao sam kao što hinduistička tradicija tvrdi, da se treba odreći dvojstva pa tako i ljubavi, da bi se moglo postići oslobođenje; i zato sam ustrajao na tom putu.
Sve do blagoslovljenog dana, kad sam nenadano susreo jednog kršćanina, koji me doveo Kristu Isusu. Tada sam ga doista stvarno susreo kao živu Osobu, kao onoga koji je posve drugačiji, koji me slijedio za moga dugog puta, usprkos svim mojim nevjerstvima i čekao strpljivo da mu se vratim.
Maharishi M. Yogi pokušao je osnovati svoje međunarodno sveučilište mira i u Hrvatskoj. Zašto je, po Vašem sudu, izabrao baš Hrvatsku? Postoje li kakvi posebni motivi za to?
– Maharishi M. Yogi živi u iluziji, da bi bio dovoljan određeni broj osoba koje bi prakticirale transcendentalnu meditaciju u nekom mjestu sukoba, pa da se otklone klice nesloge koje mogu dovesti do rata. Tako je on osnovao sveučilišta mira u raznim mjestima međunarodne napetosti, no nikad se njegova proročanstva nisu ostvarila!
Blagoslovljenog dana nenadano sam susreo jednog kršćanina, koji me doveo Kristu Isusu. Tada sam ga doista stvarno susreo kao živu Osobu, kao onoga koji je posve drugačiji, koji me slijedio za moga dugog puta, usprkos svim mojim nevjerstvima i čekao strpljivo da mu se vratim.
Sljedbenici transcendentalne meditacije opravdavaju svoje djelovanje pozivajući se na “Pismo biskupima Katoličke Crkve o nekim vidovima kršćanske meditacije” Kongregacije za nauk vjere (26. 12 .1989.) i na knjigu Adrijana B. Smitha, koja nosi naslov “Ključ za Kraljevstvo nebesko. Kršćansko razumijevanje transcendentalne meditacije”. Prema nekim statistikama pokreta TM, u Hrvatskoj bi bilo više od 10.000 osoba koje su prošle njihov tečaj. Je li TM spojiva s kršćanstvom?
– Mislim da je rimski dokument vrlo jasan, ali s nijansama jednog papinskog dokumenta, koji izbjegava vrijeđanje osjećaja. Oslanjajući se na cjelokupnu kršćansku mističnu tradiciju, dokument ne prihvaća uporabu tehnika za približavanje Bogu u molitvi. Transcendentalna meditacija polazi od principa da je čovjek po naravi božanski; tehnika ima cilj otkriti taj duboki identitet, dopustiti sljedbeniku da on ostvari svoju božansku narav. Dakle, ne bi mogao ništa primiti izvana jer je on sam Bog, te bi samo trebao otkriti svoju božansku ukorijenjenost; tako kod svega toga više nazaduje, jer pothranjuje iluziju individualnosti.
Za kršćanina je meditacija priprava za pohod Posve-Drugoga, čiji dolazak je siguran jer je on to obećao, ali koga nikada ne možemo “dotaknuti”. Bogom Objave se ne može “manipulirati”: nikakva nam tehnika ne dopušta – protivno onom što predlaže TM – da iskusimo Boga Biblije samo s našim osobnim snagama. Molitva je doista bitno međuosobni susret kod kojega Bog ima inicijativu. Za kršćanina je molitva ponizno čekanje i stavljanje na raspolaganje, po uzoru na Djevicu Mariju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj Riječi”.
Za pridobivanje novih sljedbenika TM koristi tobožnja znanstvena istraživanja. Možete li prokomentirati “TM-siddhi” program, koji predlaže tehniku letenja i društvenu promjenu prema programu “stranke naravnog zakona”?
– Program siddhi započeo je kad sam još bio kod gurua, slijedom jedne vrlo žive rasprave s hinduističkim panditima (teolozima), koji su tražili od Maharishi M. Yogija da dokaže učinkovitost svoje tehnike i tako pokaže da njegovi učenici imaju uspjehe sa siddhijima. Maharishi M. Yogi je pristao da se ostvari ovaj program, premda je u velikoj hinduističkoj tradiciji vršenje okultnih moći strogo zabranjeno, jer se to smatra nespojivim s autentičnim duhovnim životom. Maharishi M. Yogi je ustrajao u tome, jer je vidio da je ova vrsta programa očarala Zapadnjake! No, ne mislim da nam lebdenje u zraku pomaže u rješavanju problema našeg vremena.
Što se tiče društvenog programa, kojeg su predložile političke stranke, a uveo Maharishi M. Yogi, riječ je o jednoj drugoj staroj utopiji gurua, koji su uvjereni da bi svijet izišao iz slijepe ulice, ako bismo živjeli u skladu s prirodnim zakonima. A za poznavanje tih zakona, kojima bismo se spontano podlagali, jedino se rješenje sastoji – očito – u prakticiranju transcendentalne meditacije.
Traženje istine dovelo Vas je u Tibet, gdje ste proživjeli četiri godine. U Hrvatskoj su raširene mnoge knjige koje govore o izvanrednom iskustvu zapadnih putnika u Tibet?
– Mnoga su putovanja te vrste “romansirana”, da bi izgledala neobičnija. Postoji mit o Istoku i mit o Himalayama. Sigurno, život u ashramu posebno je i snažno iskustvo. Ali i život u zapadnim samostanima nije bitno različit, osim dakako onoga što se tiče cilja. Ono što čini jedan život kvalitetnim nije izvanredna oznaka izvanjskih putovanja, nego ustrajnost u unutarnjem putovanju, što se ne vidi izvana i o čemu se ne može skoro ništa reći …
Cijeli članak pročitajte ovdje.
