TRI KLJUČNA DOKAZA U AFERI PATRIA: Svjedoci koji će Mesića strpati u zatvor!
Tko su ljudi koje je Stipe Mesić zadužio do smrti? I zašto?
Jedno je sasvim sigurno: Mladen Bajić, bivši državni odvjetnik u finskoj istrazi i finskim dokumentima nije vidio ništa zbog čega bi proveo istražne radnje o umješanosti Mesića i ‘drugara’ u korupcijski skandal oko Patrije. Sada kada je Mesićevo ime spomenuto čak 41 puta u finskoj presudi, to bi mogao Dinko Cvitan – ali neće, jer i on je bio u timu (na čelu USKOK-a) koji je štitio Mesića sve ove godine.
O njihovoj ulozi u priči oko Mesića i Patrije više nema nikakve sumnje. Podatak da je dio novca vraćen u Finsku kada se otkrio skandal svjedoči o tome kako su Mesić i kompanjoni dobili informaciju na vrijeme. A to je mogao napraviti samo Bajić koji je jedini bio upućen od početka u cijelu finsku i slovensku istragu. I što zapravo znači Bajićeva formulacija kojom je htio opravdati nepokretanje istrage protiv Mesića, da novac nije ušao u Hrvatsku. Zar je Mesić 12 milijuna eura trebao staviti na račun supruge Milke ili kćeri Saše u Zagrebačkoj banci da bi Bajić shvatio da se radi o mitu?
Na koncu Bajiću nikada nije bila ni sumnjiva kupnja Mesićevih stanova za koje se ni danas ne zna podrijetlo posuđenog novca. Priča o slovenskom lobistu, biznismenu i dobročinitelju Boži Dimniku koji mu je dao novac zapravo otkriva korijene korupcije koje Bajić nikada nije istraživao. Dakle, Slovenac Božo Dimnik je bliski prijatelj Walter Wolfa, ključne figure u aferi Patria koji u Kanadi čeka izručenje Sloveniji za tamošnje podmićivanje političara.
Iako se godinama smatralo kako se iza imena Walter Wolf zapravo krije stilizirani marketinški proizvod, taj slovenski Austrijanac s hrvatskom putovnicom cijelo je vrijeme bio tu negdje. Devedesetih je počeo dolaziti u Hrvatsku uspostavivši dobre kontakte s političkim vrhom. Ušao je u poslovni odnos s Tvornicom duhana Rovinj koja je počela proizvoditi cigarete s njegovim imenom. Pretpostavlja se da je pomogao hrvatskim vlastima u nabavi oružja, ali o tome, razumljivo, nitko nikada nije želio javno govoriti. Već sama činjenica da je tih godina surađivao s generalom Zagorcem dovoljno govori. Kao strastveni ljubitelj tenisa, često je bio na umaškom turniru, a moglo ga se vidjeti u društvu Stjepana Mesića, Franje Gregurića i direktora umaškog turnira Slavka Rasbergera koji je za njega imao samo riječi hvale.
Mediji su Wolfa često opisivali kao vrlo utjecajnog poslovnog čovjeka, koji je blizak ne samo nekim vladama nego i obavještajnim službama. Međutim, nakon izbijanja afere Patria i suđenja u Sloveniji Wolf sepočeo držati podalje od Europe a povukao se na svoje luksuzno imanje u Kanadi.
Mesić je znao za mito
Bajić se godinama pravio Englez slušajući Mesićeve nebulozne izjave kako se na Pantovčaku od 2005. do 2009. moglo provjeriti tko je dolazio. Valjda je mislio da smo svi idioti koji vjeruju kako se takvi kriminalni dogovori događaju pod svjetlima reflektora. Nije se sa Wolfom sreo na Pantovčaku, ali se zato s njim družio u Umagu, a nikada nije objasnio čime je to zadužio Slovenca Dimnika da mu je bez problema donio 250 tisuća eura za koje se ni danas ne zna je li vratio?
Je li bila u pitanju posudba ili je kroz tu “posudbu” isplaćena Mesićeva provizija od Patrije morali su dokazati hrvatski istražitelji. No nisu željeli. U Hrvatskoj su se rješavale stotine drugih slučajeva – od korupcije pri gradnji autoceste, pa do sumnjive prodaje Ine u dva navrata, u kojima je bilo i daleko manje dokaza i indicija. Sanader je osuđen za Inu bez ijednog materijalnog dokaza i samo na temelju pokajničkog iskaza Roberta Ježića. Rončevića se osudilo pa nakon toga i oslobodilo za deset puta jeftinije “kamione”, ali od početka sumnjiva kupovina 84 oklopna vozila vrijedna 112 milijuna eura nikoga nije zanimala.
Svojim ponašanjem Mesić je zapravo cijelo vrijeme davao do znanja da je upetljan u kriminal. Pokazao je da očekuje nešto i s druge strane. Korupcija se odvijala u pozadini, a u to su bili upetljani i mnogi drugi. Najteže je Mesića optužio umirovljeni general Marko Lukić:
– Kada sam doznao da predstavnici Patrije, po svemu sudeći, nude mito da bi Hrvatska kupila njihova vozila, zatražio sam razgovor s tadašnjim predsjednikom Mesićem, te sam otišao u njegov ured. Rekao sam mu da imam informacije da Patrija nudi mito i očekivao da će Mesić reagirati i nešto poduzeti. No, on se nije iznenadio. Tek je nehajno odgovorio: “Znaš kako sudac u nogometu od obje strane uzme mito, pa kasnije onima koji su izgubili kaže: žao mi je, nisam vam mogao pomoći. Tako ti je to”. Sugerirao je, dakle, da bi i druga strana mogla ponuditi mito, te mi je dao do znanja da zna za nečiste namjere predstavnika Patrije, tvrdio je Lukić.
Mesić, međutim, sada sve prebacuje na ideološki teren pa kaže da ga za korupciju optužuju ustaše. Kao da su finski istražitelji ustaše! Kao da bi finski istražitelji optuživali finsku tvrtku i njihove čelne ljude za korupciju, da nemaju čvrste dokaze! Mesića su očito u Hrvatskoj zaštitili “drugovi” iz nekadašnjih struktura, ali nakon finske presude će se ipak morati braniti i prije smrti, jer ako ne bude htio Cvitan naći će se netko drugi tko će podnijeti kaznenu prijavu. A kada se Wolf pojavi u Ljubljani mnoge stvari će se početi raspetljavati…
Autor: Dražen Boroš/dnevno.hr
