Glavni rapporteur o krhkom ekvilibriju, beskorisnoj… prijetećoj ACTA-i
‘Straight from the horse’s mouth’
Treba li se putnik, ako na svom prijenosnom računalu ili mp3 playeru ima ilegalno skinutu pjesmu ili film, suočiti s kaznenim sankcijama? Koliko pjesama ili filmova bi trebalo postaviti za komercijalno ilegalnu aktivnost? – samo su neka od pitanja koja su natjerala bivšeg vodećeg rapporteura Europskog parlamenta za pregovore o ACTA-i da ponudi svoju ostavku…
Kader Arif bio je glavni rapporteur Europskog parlamenta o kontroverznom sporazumu ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement), i to sve do dana kada je isti donesen, zbog čega je i dao ostavku. U razgovoru za Wall Street Journal Europe, gospodin Arif je kao jedan od protagonista iznio svoja mišljenja koja su svakako naširoko zanimljiva.
– Digitalna okolina pod rastućim je pritiskom gospodarskih aktera, u kontekstu u kojem je međunarodna trgovačka konkurencija postavila borbu protiv krivotvorenja najvišim prioritetom. Poglavlja o pravima intelektualnog vlasništva sada su jedna od najvažnijih u slobodnoj trgovini u okviru pregovora, i to s pravom, budući da je zaštita naših patenata i zaštitnih znakova od presudne važnosti za naše industrije i milijune poslova koji ovise o tome. Problem s ACTA-om je da, unatoč samom imenu, to nije samo sporazum povezan sa borbom protiv krivotvorenja, već puno širi sporazum s ciljem da se bori protiv svih oblika kršenja prava intelektualnog vlasništva, uključujući i internet. Jako sam zabrinut jer, skupa s puno ostalih međunarodnih stručnjaka, smatram da tekst sporazuma razbija vrlo krhku ravnotežu između interesa nositelja prava i zaštite građanskih sloboda. Želim dati dva primjera da ilustriram ovu zabrinutost.
Prvi je članak 11 sporazuma u kojem se navodi kako nositelj prava ima pravo tražiti informaciju o ‘bilo kojoj osobi uključenoj u bilo koji aspekt povrede, ili navodne povrede’. Ovaj članak formuliran je takvim širokim i nejasnim pojmovima da ostavlja previše prostora za različita tumačenja. U praksi, pod tako nejasnom definicijom, gotovo svatko može biti povezan s povredom intelektualnog vlasništva i suočiti se s kriminalnim sankcijama i kaznama. Naša je odgovornost kao zakonodavca i predstavnika ljudi da ne ostavljamo pravosudnim tijelima da u sklopu sporazuma odlučuju i utječu na građansku slobodu ljudi.
Drugi je pitanje pregledavanja osobne prtljage putnika na granicama. ACTA predviđa da upotreba krivotvorenih dobara na komercijalnoj razini može dovesti do kaznenih sankcija, ali ovdje opet nije dana nikakva definicija ‘komercijalne razine’. Članak 14 sporazuma jasno kaže da je, ukoliko jedna od stranaka nije poduzela suprotne akcije, moguće pretraživati osobnu prtljagu, uključujući i male pošiljke. Dakle, treba li se putnik, ako na svom prijenosnom računalu ili mp3 playeru ima ilegalno skinutu pjesmu ili film, suočiti s kaznenim sankcijama? Koliko pjesama ili filmova bi trebalo postaviti za komercijalno ilegalnu aktivnost? U teoriji bi jedna trebala biti dovoljna… Problem je ponovno u tome da ACTA opet ne daje nikakve jasne indikacije. Osim činjenice da se radi o izuzetno osjetljivom pitanju autoriziranja pretrage prtljage, a ja sam osobno u potpunosti protiv toga, ovdje vidim i veliki rizik za zloporabu i neopravdane sankcije – rekao je Arif dodavši da je ACTA pravno obvezujući ugovor, a budući da se radi o međunarodnom sporazumu, to znači da nadvisuje nacionalno i europsko pravo.
Ovaj 52-godišnji francuski političar rodom iz Alžira član je socijalističke partije i sjedi na nekoliko važnih europskih funkcija, a zanimljivo je i da je u mladosti igrao kao ‘hooker’ u francuskom rugby klubu ‘Castres Olympique’.
– Postoje različite interpretacije teksta sporazuma i naravno da Europska komisija, koja ga je ‘ispregovarala’, tvrdi da ništa u njemu ne ometa građanske slobode niti ide protiv europskog zakonodavstva, ali ACTA je međunarodni sporazum usmjeren na davanje konkretnih sredstava nositeljima prava, da se njihova prava poštuju u zemljama partnerima koje moraju omogućavati direktni utjecaj pravosudnih tijela u slučaju povrede. Ako nacionalni zakon prevladava u svakom slučaju, gdje je napredak u ovom sporazumu? Čak i bez ACTA-e, strana kompanija koja smatra da je njihov patent ili žig povrijeđen u Europi može podnijeti tužbu pred Europskim sudom. Dakle, ako ACTA ne stvara nikakva nova prava za tu stranu kompaniju, koja je poanta toga sporazuma? Argument Komisije je da ACTA ne mijenja ništa za europske građane, ali da ona predstavlja golemi napredak za domaće kompanije koje posluju u inozemstvu. To ne može biti ozbiljno. Možda, da su Kina ili Indija bile dio sporazuma, moglo bi se smatrati da je ACTA zapravo način izvoza tog našeg zakonodavstva u te zemlje. To bi mogao biti stvarni napredak, ali to nije slučaj jer su gotovo sve ACTA stranke iz razvijenih ekonomija čiji pravosudni sustava jako dobro funkcionira. Zaključak je jednostavan: Ili je ACTA beskorisna, ili je prijetnja – odlučno je poručio Arif te za kraj pokušao objasniti razloge svoje ostavke nakon što je sporazum donesen.
– Dva su glavna razloga zašto sam podnio ostavku na kraju procesa. Prije svega, unatoč svemu što smo učinili u ovoj kući ne bi li podigli pažnju medija i javnosti o problemima ACTA-e, javna rasprava nikada zapravo nije ni počela. Sporazum je izrazito tehničke prirode i pregovaran je iza zatvorenih vrata, svi pravni savjetnici imali su i imaju različite odgovore, a tu je i velika potpora u borbi krivotvorenja. Nije lako objasniti da je sporazum u isto vrijeme neučinkovit u ostvarenju tog cilja i opasan iz puno drugih razloga. Signal je morao biti jak ne bi li se podigla javna savjest.
Drugo, bio sam gurnut prema takvoj odluci, i to unutarnjom odlukom Europskog parlamenta. Desnica te kuće iskoristila je zaboravljeno pravilo postupka kako bi meni kao rapporteuru nametnuli vrlo kratki kalendar da donošenje izvješća. To je konkretno značilo da je cijeli proces ratifikacije morao biti prekinut do svibnja. Osim činjenice da je taj vremenski rok nestvaran za tako kontroverzan spis, on također isključuje svaku mogućnost korištenja drugih parlamentarnih sredstava za istraživanje sadržaja spisa, poput izrade privremenog izvješća o našoj zabrinutosti, ili traženja mišljenja Europskog suda pravde da provjeri sukladnost sporazuma s Pravnom stečevinom Europske unije. To je jednostavno bilo neprihvatljivo. Danas kada vidim demonstracije na ulicama, znam da sam donio pravu odluku. Javna rasprava zapravo počinje tek sada i stvari se kreću u pravom smjeru – zaključio je Arif.
Za kraj treba spomenuti da, budući da sporazum sadrži poglavlje o kaznenim mjerama, što nije nadležnost Europske unije već država članica, ACTA-u će morati ratificirati i Europski parlament i svaka od 27 zemalja posebno. Ukoliko samo jedna od njih odbije sporazum, ACTA se neće moći primjenjivati u Europskoj uniji. Do sada su sporazum potpisale 22 članice, a među njima Poljska i Češka su zamrznule proces ratifikacije.
Autor: K.K.|dnevno.hr
