Masonska elita eugenika, njihovi vojnici i robovi
PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA POSTAJU STVARNOST (2.) Među zapisima iz ‘Protokola’ posebno je zanimljivo i pomalo zastrašujuće u kojoj mjeri se navodi vezani za gospodarski kolaps i stvaranje dužničkog ropstva, pisani u 18. stoljeću, podudaraju s mehanizmima koji već dugi niz godina pokreću i stvaraju svjetsko siromaštvo i globalne gospodarske recesije.
U prošlom nastavku feljtona razgovarali smo s uglednim hrvatskim povjesničarima i autorima brojnih knjiga koje se bave tajnim svjetskim društvima, masonskim ložama i globalnim zavjerama iz sjene o porijeklu ‘Protokola Sionskih mudraca’, spisu čija povijest je obavijena tajnom i prepuna kontroverzi. U nastavku rasprave ulazimo u pomalo šokantnu sferu nevjerojatne podudarnosti zapisa u ‘Protokolima’ s globalnim razvojem čovječanstva, prvenstveno onih zapisa negativnog karaktera koji evociraju novi svjetski poredak zasnovan na antisemitizmu i u kojima su razrađene strategije za potpunu kontrolu ‘protokolske elite’.
Sukladno našim sugovornicima Mladenu Lojkiću i Josipu Jurčeviću, mnogi smatraju kako je jedna od najviše zabranjivanih knjiga u povijesti, bez obzira na njezino porijeklo, neupitan nacrt po kojem se odvijaju svi globalni događaji i društveno-ekonomsko-političke promjene u razdoblju od zadnjih stotinu godina, te da su temeljni planovi iz spisa; kada je riječ o novcu, zaduživanju, razvratu i zaglupljivanju, poticanju na nasilje, uništavanju zajednica, porobljavanju radnika, postavljanju političara, kontroli tiska i itd.; gotovo potpuno ostvareni ili na vrlo dobrom putu da budu ostvareni.
Blueprint globalnih recesija
Među brojnim strateškim planovima iz ‘Protokola’ izdvojili smo pojedine koji se ističu prema brzini, širini i dubini ostvarivanja.
Treba imati na umu da su brojniji ljudi sa zlim nego s dobrim instinktima, i zato se bolji rezultati u upravljanju postižu silom i zastrašivanjem, nego akademskim raspravama. Svaki čovjek po svojoj naravi teži za vlašću, svatko bi htio biti samodržac, kada bi imao prigodu za to. Veoma su rijetki oni koji ne bi žrtvovali opće dobro radi osobnih probitaka, stoji u uvodu kontroverzne knjige koja broji 24 poglavlja, a u kojima Sergej Aleksandrovič Nilus opisuje navodnu židovsku i masonsku zavjeru da se zavlada svijetom.
*Pravo je u sili
Što je zadržavalo grabežljive životinje koje nazivamo ljudima? Što je njima upravljalo do dana današnjega? U početku društvenog uređenja, oni su se podvrgnuli gruboj i slijepoj sili, poslije toga – zakonu, koji je upravo sama ta sila, samo zamaskirana.
Zaključujem da je prema prirodnom zakonu pravo u – sili.
*Despotizam kapitala
Ako se jedna država uništava vlastitim konvulzijama ili je njezini unutarnji obračuni vode pod vlast vanjskoga neprijatelja, ona je nepovratno izgubljena i dolazi pod našu vlast. Despotizam kapitala, koji je sasvim u našim rukama, nudi joj nekakvu nadu i ona se hvata za tu posljednju slamku spasa da se ne bi srušila u bezdan.
>>> Cionist,urotnik ili đavolji prorok? (PROTOKOLI I.)
*Nova aristokracija
Na razvalinama propale prirodne i nasljedne aristokracije, mi smo podignuli novu aristokraciju naše inteligencije na temelju – novca. Mjerilo te nove aristokracije smo utemeljili na bogatstvu koje zavisi o nama i na znanosti koju pokreću naši mudraci.
*Gospodarski ratovi su temelj židovske prevlasti
Za nas je veoma bitno da ako je moguće nijedan rat ne donese teritorijalnu korist. Tako ćemo ratne učinke dovesti pod našu gospodarsku vlast, a narodi će u našoj pomoći vidjeti snagu naše prevlasti, a to će stanje obje zavađene strane staviti nama i našoj međunarodnoj agenturi na raspolaganje, koja vlada milijunima očiju i nazora bez ikakvih granica. Tada će naša međunarodna prava uništiti nacionalna prava, a mi ćemo vladati narodima isto onako kako upravljaju države u međusobnim odnosima svojih podanika.
*Gospodarsko ropstvo. “Prava naroda”
Narodi su bijedom prikovani uz teški rad, gore nego kada su bili robovi i kmetovi. Od onoga su se ovako ili onako uspijevali osloboditi, s njime se obračunati, ali se od nevolje ne mogu obraniti. Uspjeli smo u ustav unijeti takvo uređenje i prava za svjetinu, koja su samo fiktivna. Sva ta takozvana “prava naroda” mogu postojati samo kao ideja, a u stvarnosti su neostvariva. Što proleter-težak, poguren kao luk nad svojim teškim radom, prignječen svojom sudbinom, ima od toga što su neki brbljavci objavili pravo pričanja, novinari pravo pisanja svakakvih gluposti u usporedbi s ozbiljnim stvarima, kad stvarni proletarijat od toga nema nikakve koristi, osim onih mrvica koje mu mi dobacujemo s našeg stola, kao nekakvu naknadu za njihove glasačke listiće u korist naših pouzdanika i naših agenata. Republikanska prava za siromaha samo su gorka ironija, jer prijeka potreba mu ne dopušta da se služi njima, a uz to mu oduzima mogućnost stalne i sigurne zarade, stavljajući ga u stalnu ovisnost o štrajku poslodavaca ili drugova.
*Međunarodna trgovinsko-industrijska konkurencija
Da bi umovi mogli razmišljati i opažati, treba ih usmjeriti na industriju i trgovinu. Na taj način sve će nacije tražiti svoje koristi i u borbi za njih neće ni primijetiti svoga zajedničkog neprijatelja. Ali, da bi sloboda nagrizla i konačno razrušila društva, treba industriju staviti na špekulacijsku razinu. To će pridonijeti tomu da ono što industrija uzme od zemljoradnje oni ne zadrže za sebe, nego da dođe u ruke špekulantima, tj. u naše blagajne.
*Uloga parlamenta i predsjednika.
Da bismo naš plan proveli i dosegnuli željeni rezultat namještat ćemo izbor onih kandidata u čijoj prošlosti ima neotkrivenih crnih mrlja, bilo koja “panama” – pa će oni biti zbog toga vjerni izvršitelji naših naredaba, sve iz straha da se ne otkrije ono bitno što je svojstveno svakomu čovjeku koji je došao na vlast, da težnja održi svoje privilegije, prioritet i ugled, sve što je vezano uz titulu predsjednika. Parlament će prikrivati, štititi i birati predsjednike, ali ćemo mu mi oduzeti pravo predlaganja zakona i njihovih izmjena, to ćemo pravo prepustiti odgovornom predsjedniku koji je lutka u našim rukama. Tada će vlast predsjednikova postati meta svih mogućih napada, a mi ćemo mu davati zaštitu u pravu obraćanja narodu i traženju podrške njegovim odlukama, bez njegovih predstavnika – obraćanje onoj većini iz svjetine.
*Zastoj kapitala
Gospodarske krize koje smo za gojime priredili stvorene su ničim drugim nego povlačenjem novca iz opticaja. Golemi kapital je zastajkivao povlačenjem novca iz država koje su bile prisiljene upravo njima se obratiti radi posudbe. Takve posudbe su financije tih država toliko opteretile da su im potom ruke bile vezane kamatama, a koncentracija industrije, koja je u rukama kapitalista izvukla je sve narodne a time i državne sokove.
*Državni zajmovi
Svaki zajam znači državnu nemoć i nerazumijevanje državnih prava. Zajmovi su kao Damoklov mač i visi nad glavama vladara, koji umjesto da uzimaju od svojih podanika privremenim porezima, ispruženom rukom prose milostinju od naših bankara. Vanjske posudbe su pijavice koje se nikako ne daju otkinuti od državnog tijela sve dok se one same ne udalje ili ih država sama ne zbaci. Ali države gojima ih ne uklanjaju, nego ih sve više puštaju na sebe, tako da moraju neizbježno propasti zbog dragovoljnog ispuštanja krvi. U biti što jedan zajam može značiti i to pogotovo vanjski?! Zajam je u biti emisija državnih mjenica, koje sadrže obvezu s postotcima prema količini pozajmljenoga kapitala. Ako je pozajmica 5 % onda će država dvadeset godina uludo plaćati postotke čiji će iznos biti skoro u visini posuđenoga, za četrdeset godina platit će dvostruko, a za šezdeset godina trostruko od pozajmice, a dug uvijek ostaje jednak i nepokriven. Iz ovoga računa jasno se vidi da u obliku općeg poreza država izvlači posljednje novčiće siromašnih poreznih obveznika da bi plaćala inozemnoga zajmodavca, bogataša kojemu treba plaćati pozajmljeni novac, umjesto da je za svoje potrebe prikupila taj novac od podanika, i ne bi trebala plaćala postotke. Sve dok su zajmovi bili unutarnji dug gojimi su premještali novac iz džepa siromaha u džep bogataša, ali kada smo mi podmitili onoga koga je trebalo da bismo uzeli inozemne pozajmice, tada su sva državna bogatstva počela teći u naše blagajne i tako su gojimi počeli plaćati podanički danak. Kada se na temelju lakomislenosti gojimskih vladara glede državničkih poslova i podmitljivosti ministara i njihova nerazumijevanja financijskih pitanja uspjelo zadužiti njihove zemlje neisplativim dugovima u našim blagajnama, tada možete misliti koliko smo za to trebali uložiti truda i novca…
Online izdanje knjige možete pročitati OVDJE.
Upravljaju gotovo svim državama svijeta
Kako smo već spomenuli ovo su samo neka od brojnih strateških zapisa koja su objelodanjena široj populaciji krajem 18. stoljeća. Među svim metodama, u kojima se prema zapisima zrcali masonska politika, posebno je zanimljivo i pomalo zastrašujuće u kojoj mjeri se navodi vezani za gospodarski kolaps i stvaranje dužničkog ropstva podudaraju s mehanizmima koji dugi niz godina pokreću i stvaraju svjetsko siromaštvo i globalne gospodarske recesije.
Jurčević i Lojkić mišljenja su kako su ti ‘krvavi’ procesi iznenadili i same nositelje protokolskog programa, ali i kako je njihova moć podjarmila već skoro sve svjetske države.
Odgovaraju li planovi iz ‘Krvavih osnova’ ili ‘Protokola sionskih mudraca’ današnjim događanjima, odnosno ide li sve po planu tih svjetskih vladara iz sjene?
M. Lojkić: Stvorena su tri općesvjetska staleža. Ostale su još rijetke „izolacionističke“ države koje su se do sada uspješno odupirale toj „đavoljoj objavi“. Prvi stalež masonskih eugenika- protokolske elite iza „nevidljivog“ zastora upravlja gotovo svim državama svijeta. Pod njihovom je kontrolom cjelokupni umreženi bankarski i burzovni sustav, znanstvene institucije, mediji, energetika, rudna bogatstva, izvori pitke vode, trgovina, značajniji resursi svjetskog gospodarstva (vojna industrija, farmaceutska industrija, proizvodnja sjemena i kontrola proizvodnje hrane), itd. Drugi stalež – „Platonovi vojnici“ prividno upravlja u „svojim“ državama. Njih čine vodeći političari bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali, svi značajni novinari i urednici, ravnatelji sveučilišta ili kulturnih institucija, predsjednici raznoraznih nevladinih udruga i sl. Njihov je osnovni zadatak zombizirati i držati pod kontrolom treći stalež –„Platonove robove“, odnosno planetarno pučanstvo (ljudski korov- kako ga je nazvao vodeći ideolog „Platonovih umnika“, John Ruskin). Logično bi bilo postaviti pitanje, zašto drugi stalež (pogrešno, ali ciljano, mediji taj stalež nazivaju nekakvim elitama) poslušnički i pokornički sluša svoje gospodare, eugenike iz vladajućeg staleža? Zato što su i sami ili inicirani u niže stupnjeve masonskih loža ili su sebeljubci i srebroljubci kojima imponira biti ispod skuta svojih gospodara (poglavito ako mogu svoje saborske plaće iz Hrvatske zamijeniti onima u Briselu) ili to rade pod prisilom kao ucijenjeni i korumpirani ljudi.
J.Jurčević: Brzina, širina i dubina ostvarivanja Protokolskog programa iznenadili su i same nositelje centralizirane moći, jer je bilo teško predvidjeti da će se događati tako brze i velike tehnološke razvojne eksplozije, pogotovo na informatičko-komunikacijskoj razini. Stoga je totalitaristička praksa globalizma pretekla u svakom pogledu njihovu teoretsku dimenziju, koja i inače nije ni složena niti duboka, za razliku od teoretske osmišljenosti tradicionalnih ili klasičnih upravljačkih modela – primjerice, od starogrčkih polisa, rimske države i prosvijećenog apsolutizma do parlamentarne demokracije i komunizma.
Jednostavnije rečeno, većina svijeta ili stanovnika nije vrijednosno i identitetski – na pojedinačnoj i zajedničkim razinama – preobražena i pripremljena za prihvaćanje svega što se već danas stvarno događa. Razumljivo je što je potrebno duže vrijeme da bi se golema većina stanovnika svijeta, tj. žrtava globalizma, preodgojila za prihvaćanje retardacije svojeg svekolikog društvenog i individualnog statusa. No zanimljivo je da se ni sve uži krug upravljača globalizma nije uspio potpuno poistovjetili sa svojom ulogom, a to je uglavnom posljedica i njihovog sve većeg utapanja u općoj poplavi megahedonizma, koji nužno vodi sve većoj bijedi neznanja i općoj duhovnoj zapuštenosti.
Iz tog ishodišta proizlaze sve brojniji i obimniji problemi u ostvarivanju Protokolskog plana, jer i sami upravljači su međusobno sukobljeni te sve više gube i smisao i kontrolu nad kretanjem procesa kojeg su inicirali.
Autor: Mladen Prenc|dnevno.hr
