“Kroz mnoge nam je nevolje proći”
Ni najveći optimisti, pa ni sami branitelji naših generala, nisu očekivali da će sudac Meron na koncu izreći da nema tzv. zločinačkog poduhvata, da nema osobne ni zapovjedne odgovornosti generala i da je vojno-redarstvena akcija Oluja čista kao suza.
{jathumbnail off}
Jedni kažu zahvaljujući isključivo našim molitvama upućenim Gospodaru povijesti, drugi pak zahvaljuju zemaljskim ‘gospodarima prstenova’, a treći sada “hrabro”, kao Dudaković i ostali generali poslije bitke, kažu da je Gotovina ionako bio čist i da je nevino proganjan zadnjih desetak godina. Kako bilo, Markač i Gotovina djeluju kao da su samo ovu i ovakvu presudu i očekivali; šalju pomirbene poruke koje pomalo idu na živce “desničarima” koji nikako otvoriti oči i shvatiti što se oko njih zbiva. Kako bilo, u Hrvatskoj nije bilo nikakvog “zločinačkog poduhvata” i to ostaje zapisano kao sudski potvrđena činjenica.
U drugom slučaju, koji je pun pravnih apsurda kao i optužnica protiv Gotovine i Markača, također se sudi Hrvatskoj. Nikakvih argumenata nema za dokazivanje tzv. “paralelne zapovjedne linije” po kojoj je funkcionirala tzv. “agresija” RH na BiH, ali kako smo se već i uvjerili, haaški sud funkcionira kao politički i kod presude se oslanja više na reakcije javnog mnijenja i moguće političke implikacije neke presude nego na argumentaciju Tužiteljstva, Praljku i ostalima će teško pomoći i intervencija s Neba.
Zašto?
Jer ne postoji jedinstven stav javnog mnijenja među Hrvatima u BiH glede svih šest optuženih Hrvata iz BiH. Dio bosanskih franjevaca i Hrvata koji su zapravo bosanski katolici, jesu za osudu svih njih pojedinačno i za osudu projekta Hrvatske Zajednice i Hrvatske Republike Herceg Bosne, samim tim i za osudu Republike Hrvatske koja je, po njima vodila agresorsku politiku prema ostatku BiH, navlastito prema “dobrim Bošnjacima”, njihovim vječnim saveznicima u borbi za “građansku”, “multikulturalnu”, drugi bi rekli i unitarnu BiH. Ne krive oni toliko srpske agresore koliko Hrvate koji su se drznuli braniti Središnju Bosnu. Oni nikad ne će reći da su se uzročno-posljedično događali zločini u Ahmićima i Križančevu selu. Za njih su zapravo zločini u Grabovici, na Uzdolu, Stipića livadi itd. predstavljali “uvođenje reda” od strane Armije BiH. Oni bi još nekako mogli prihvatiti postojanje HOS-a, ali im je HVO po “defaultu” zločinačka organizacija.
K tomu, nije nikakva tajna da ni odnosi među šestoricom optuženih odavno nisu ni ljudski pošteni ni politički korektni. Jasno je iz različitih manje ili više dostupnih transkripata da je bivši predsjednik HVO-a, Jadranko Prlić, pokušao svoju obranu graditi na nobilovsko-blaškićevskoj strategiji optuživanja suoptuženih, pravdajući sebe “paralelnom linijom zapovjedanja”. Njih ne zanima što se takvom taktikom obrane izravno osuđuje politika Republike Hrvatske, tek posljedično i politika Herceg Bosne koju su oni vodili i za koju su bili ili morali biti odgovorni. Njih ne brine što će zbog takve njihove strategije i taktike u Haagu posljedice snositi Republika Hrvatska, ali još važnije i svi budući naraštaji Hrvata u BiH koji će po njima i zbog njih, ni krivi ni dužni, biti naraštajima obilježeni kao “agresori”, “separatisti”, dionici zločinačkog poduhvata u kojemu su sudjelovali mnogi “znani i neznani”, kako piše u optužnici.
Kamo sreće da smo imali više informacija a onda i snage kao narod, još prije petanest godina suditi i Tutu i Štelu, i Prlića i Stojića zbog izdaje nacionalnih interesa i ratnog profiterstva.
Ovako ćemo se opredjeljivati između Praljka, Petkovića, Ćorića i Pušića s jedne strane i Prlića i Stojića s druge strane, stvarajući nove podjele, slabeći tako potrebno nacionalno jedinstvo Hrvata u BiH. S političkim vodstvom koje ne umije prokomentirati ni vremensku prognozu da ne izazove nove sukobe, s naslijeđenim podjelama unutar institucija katoličke crkve u BiH, uz nepostojanje medija i onih koji bi u tim medijima mogli nešto suvislo kazati nakon presude koja će se dogoditi najdalje za mjesec-dva, Hrvati u BiH se uistinu nemaju čemu nadati.
U svom biskupskom geslu mostarsko-duvanjski biskup Perić je psalmistički izrekao sve što nam se već dogodilo i što se ima dogoditi: KROZ MNOGE NAM JE NEVOLJE PROĆI!
Ivan Baćak/benedikt