I. Marijačić: Raspad na tzv. hrvatskoj ljevici

Ni ljevice ni lidera

Čak ni prividno primirje između bivšega predsjednika i bivšega člana te stranke Ive Josipovića i SDP-a, točnije Zorana Milanovića, nije dugo, nakon predsjedničkih izbora, potrajalo. Kao što smo mi u Hrvatskome tjedniku predvidjeli da će, izgubi li Josipović predsjedničke izbore, na tzv. ljevici letjeti perje na sve strane, to se sada i događa. Milanović je, doduše kurtoazno, pozvao Josipovića na povratak u SDP, ali ovaj je to odlučno odbio. Najavio je svoj put u politici, a stranku Zorana Milanovića optužio je ne baš lakim riječima da ona nije sposobna za reforme. Idilični odnosi između Milanovića i Josipovića nisu ni dosad bili.

Njih su se dvojica tek, može se reći, podnosili jer su jedan drugome trebali. Josipović je Milanoviću trebao jer je na poziciji predsjednika države u svim anketama bio proglašavan daleko najpopularnijim hrvatskim političarom, a budući da je proizišao iz SDP-a, onda je njegova popularnost podgrijavala misao kod Milanovića o jednakoj ili približnoj popularnosti same stranke, SDP-a. To je, dakako, bila fantazija u koju su obojica voljeli vjerovati. Ankete su bile namještene, a prava istina pokazala se na izborima na kojima je izgubio čovjek kojemu su u startu davali 14 posto prednosti pred protukandidatkinjom. S druge strane, Milanović je trebao Josipoviću kao predsjednik velike i vladajuće stranke, kako zbog glasova na predsjedničkim izborima, tako i zbog logistike, točnije zbog novca.

Danas više jedan za drugim nemaju potrebu pa je prividno suglasje između njih dvojice preraslo u otvorenu konfrontaciju. U pozadini Josipovićeve teške kritike na račun SDP-a i Zorana Milanovića krije se zapravo njegov osjećaj da su mu SDP i Milanović bili teret u kampanji, odnosno da su oni krivci za njegov poraz. To je samo djelomično istina. Josipović je to znao i prije samih izbora pa ostaje pitanje njegova licemjerja s kojim je dosad nastupao, a u sklopu čega je prešućivao sve ono što sada govori.

Višegodišnji snovi o smjeni Milanovića

Hrvatski tjednik prošlih je godina u nekoliko navrata pisao o tomu da tadašnji predsjednik Josipović nema povjerenja u ‘lidera’ ljevice Zorana Milanovića ni u SDP pod njegovim vodstvom. Ta je distanca kod njega rasla to više što su na vidjelo više izlazili katastrofalni rezultati neznalačke i nekompetentne Milanovićeve Vlade. Istodobno je raslo i nezadovoljstvo Milanovićem u samome SDP-u, navodno je čak bilo i priprema za puč, no Josipović danas kaže da u tim pripremama nije htio sudjelovati. Još prije godinu ili dvije, u kuloarima se pričalo da postoji veliko nezadovoljstvom Milanovićem te da s visokih mjesta traje potraga za zamjenskim liderom. Po nekim interpretacijama, Josipović je zapravo podupro planove smjene Milanovića tako što je igrao na kartu Nacionalnoga forma predvođenoga dr. Nikicom Gabrićem, računao je i na zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, koji je davno napustio SDP i Milanovića, zatim na zagrebački SDP pa i na OraH Mirele Holi.

Ovih dana na ručku Josipović se zaista sastao s dr. Gabrićem i s Mirelom Holy te nije isključeno da su ti planovi obnovljeni, ali realnije je da je riječ o planiranju tzv. trećega puta kad već planovi smjene Milanovića nisu realizirani. No prije nekoliko godina bilo je unutar ljevice ideja da se Milanović jednostavno smijeni i da SDP privremeno preuzme Josip Leko, aktualni SDP-ov predsjednik Hrvatskoga sabora. U to je doba, dakle, definitivno pukla ljubav između Milanovića i Josipovića, a međusobna nepodnošljivost kasnije je potvrđivana novim sukobima u SDP-u, poput onoga između Milanovića i Slavka Linića.

Sada sve to spada u prošlost i mnogo je zanimljivije što će se dalje događati na tzv. ljevici, a što se možda može tek anticipirati temeljem njihovih međusobnih izjava i poteza. Upućeniji u stanje u SDP-u kažu da je već tijekom izborne gubitničke noći postalo jasno da Josipović svoju političku budućnost ne vidi u SDP-u. U početku te noći Josipović se nadao da će ipak pobijediti protukandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović, čak i u trenutcima kada je ona prešla u vodstvo. Nadao se da će glasovi iz Rijeke, koji su se još čekali, njemu donijeti prevagu. Ali kada su ga obavijestili da on doduše vodi na riječkome području, ali s daleko manjom razlikom od očekivane, odnosno da je SDP-ov kandidat izgubio gotovo 20-ak tisuća glasova na koje se računalo, Josipović je izgubio živce. U ljutnji je, tvrde pouzdani izvori iz njegova Stožera, bacio i razbio sjedalicu, sve ih poslao u onu stvar te mu je čak i pozlilo. Kada se kasnije smirio, smogao je još snage izaći pred novinare i priznati da je ‘gospođa pobijedila’.

Pokidane su, dakle, niti mogućega zajedništva i Josipović najavljuje vlastiti put u kojemu će se, kaže, zauzimati za iste one vrijednosti za koje se i dosad zauzimao, ali izvan SDP-a. Pokušat će, vjerojatno, obnoviti ili steći lidersku poziciju jer je shvatio da bi povratkom u SDP samo statirao u politici. Kaže: ‘Predlagao sam veliki reformski paket tijekom kampanje, no kako smo mogli čuti, vodstvo SDP-a nije sklono tim reformama. Prema tome, nema smisla da statiram u jednoj politici koja nije dobra’, poručio je Josipović, najavljujući tako da će biti novosti u njegovoj političkoj budućnosti. ‘Da sam mogao, promijenio bih gospodarsko stanje. Nastojao sam pomoći s dvadeset mjera onima kojima je najteže. No Vlada je imala vrlo malo sluha. ‘

Već 25 godina čeka se transformacija SDP-a

Predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću svakako je drago što Josipović kreće vlastitim putem jer time se lišava potencijalnoga konkurenta za čelnu poziciju u stranci. To što će ovakvim raskolom doći do podjele i raskola na tzv. ljevici, manje mu ja važno od osobnih pretenzija. Predsjednik Sabora i Glavnoga odbora SDP-a Josip Leko izjavio je da nije razočaran Josipovićevom odlukom ‘jer u politici nema razočaranja’. ‘Josipović je bio predsjednički kandidat SDP-a i jedan je mandat dobio zahvaljujući SDP-u i, naravno, voljom građana, ali mi smo ga kandidirali. Žao mi je što je rekao da ne će doći u SDP’, rekao je Leko. No predsjednik Sabora i sam je svjestan da od toga nema ništa i da je stanje u SDP-u konfuzno. Ni sam nije u komunikaciji s predsjednikom Zoranom Milanovićem i iskreno ga ne podupire, ali već je u godinama da bi napustio stranku i krenuo za Josipovićem. Drugi utjecajni članovi SDP-a ne kriju razočarenje ponašanjem Ive Josipovića.

Dok glavni tajnik stranke Igor Dragovan ističe da su za Josipovića u SDP-u širom otvorena vrata, ministar Ranko Ostojić cinično mu je poručio ‘Dobro jutro, bivši predsjedniče’. Ministar Hajdaš Dončić nije skrivao da ga je Josipović neugodno iznenadio, ministar Mirando Mrsić, koji je bio šef Josipovićeva izbornog stožera u kampanji prije pet godina, žali zbog te odluke, ali dodaje ‘što mene tiče, ja sam dio SDP-a i SDP je moja stranka’. Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović ocijenio je da izjava bivšega predsjednika Josipovića nije korektna prema stranci koja ga je financirala. Ministar regionalnoga razvoja i fondova EU Branko Grčić također je izjavio da je razočaran Josipovićevim potezom.

‘SDP i premijer Zoran Milanović učinili su baš sve za gospodina Josipovića i njegovu kampanju i moram reći da je ovo za nas potpuno razočaravajuće’, kazao je Grčić. Svi ovi ministri politički su podanici Zorana Milanovića i logično je da ostaju i dalje uz njega i ne će krenuti za Josipovićem. Radije će do kraja mandata ostati na tim unosnim pozicijama nego se upuštati u neizvjesne putove koje Josipović nudi sa svojim novim eventualnim putem. S Josipovićem ne će krenuti ni čelnici SDP-a u Primorsko-goranskoj županiji bez obzira koliko ne podupiru Zorana Milanovića i to iz sličnoga razloga. Zlatko Komadina, primorsko-goranski župan, i Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, već imaju to što bi s Josipovićem tek morali osvojiti. Josipović, dakle, može računati na ljude iz SDP-a ili iz svjetonazorski sličnih stranaka koji nisu na pozicijama i žele ih se domoći u perspektivi, a tu zasad nije posebno širok izbor.

Na širu potporu može eventualno računati krajem godine kada SDP i Zoran Milanović izgube, najvjerojatnije, parlamentarne izbore. Tek kad brod počne tonuti, napuštaju ga mnogi. Ako je Josipović i očekivao da će hladnim otkazom SDP-u automatski na svoju stranu privući mnoge, grdno se prevario. To samo potvrđuje narcističku dimenziju njegove ličnosti, koju je manje-više uspješno prikrivao, a koja sada dolazi do izražaja. Ta je dimenzija tipična za komunističke političke aktiviste. Kao Titov gojenac, očekivao je, i još očekuje, da će ako ne cijelu, barem većinu tzv. ljevice povesti za sobom, odnosno da je predestiniran za lidera, ali ta je umišljena slika laž, laž nastala na lažnim uvjeravanjima i lažnim anketama, laž koja je proizašla iz komunizma koji je sam u sebi jedna velika laž.

Niti će Josipović postati liderom ljevice, niti je lider Zoran Milanović, zato što je njihova politička ideologija, garnirana dramatičnom nesposobnošću u vođenju državnih poslova i ozbiljnim manjkavostima njihovih karaktera, u drastičnome raskoraku sa stvarnošću. Hrvatska ljevica već 25 godina ne uspijeva postići tranzicijske iskorake te građani, koji su a priori i skloni ljevici, odavno su se umorili u čekanju da se ta transformacija dogodi.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/hkv.hr

Odgovori

Skip to content