Proziva me Banac da se zalažem za “neprirodno savezništvo s Dodikom”. Valjda bih ste trebao zalagati za prirodno savezništvo s Karadžićevim SDS-om?!

Ministar zaštite okoliša u vladi Ivice Račana, iznajmljivač stana samome sebi za javni novac, još ranije potpisnik pisma u kojem zajedno s Vesnom Pusić i ekipom 1993., dok je trećina zemlje okupirana, traži ostavku predsjednika Tuđmana te vječni bošnjački lobist u Hrvatskoj, Ivo Banac, gostujući u lokalnoj TV emisiji Bujica u srijedu je izvodio dosad neviđene misaone akrobacije ne bi li nekako spojio svoje velike ljubavi: staru ljubav, velikobošnjačku politiku na američki pogon i novu žuđenu ljubav Tomislava Karamarka, kojem se silno nastoji dodvoriti. Novi Banac ima nekoliko problema. Kako pomiriti njegov opsesivni antituđmanizam iz prošlosti i povratak Tuđmanu kojeg zagovara Karamarkov HDZ? Kako spojiti njegovu probošnjačku politiku i potporu Karamarka Hrvatima u BiH? Zbog sasvim umjerene izjave kojom je podupro Rezoluciju Hrvatskog narodnog sabora, a koja je sasvim na liniji rezolucije europskog parlamenta, Karamarka je histerično napao Željko Komšić, kojeg je Banac do jučer branio, a kojeg se sada morao odreći.

U zadnjem “tumačenju” stanja u BiH Banac se opet dotaknuo moje malenkosti kao važne figure koja se zalaže za “neprirodno savezništvo s Dodikom”. Valjda bih ste trebao zalagati za prirodno savezništvo s Karadžićevim SDS-om kao njegovi sarajevski ljubimci. Bančevi “bošnjački prijatelji”, tj. SDA ojačana Komšićevim DF-om, umjesto stvaranja što šire koalicije koja će biti sposobna provesti reforme nužne za europski put BiH, nakon zadnjih izbora krenuli su u prljavu igru, nudeći zajedničko formiranje državne vlasti SDS-u, u RS-u malobrojnijem. Dakle, ne valja im Milorad Dodik, čovjek koji je pred rat bio član Markovićevih reformista, više Jugoslaven nego Srbin, okrenut biznisu, i koji nije bio član srpske ratne vrhuške, a valja im Karadžićeva stranka SDS, koja je stvorila i “očistila” RS. To je Banac prešutio, kao i svi koji optužuju Hrvate u BiH za suradnju s Dodikom. Kao da u RS, osim Dodika, postoje desetine drugih stranaka i političara koji jedva čekaju ukidanje srpskog entiteta. Stvar je tamo vrlo jasna. Postoje dva srpska politička bloka u BiH i oba neupitno brane RS. Razlika među njima je u tome što Dodik podupire Hrvate, ne zato što ih naročito voli, već jer smatra da ako bošnjačko/bosanski unitarizam politički eliminira Hrvate, Srbi sljedeći dolaze na red.

S druge strane, trenutačni bošnjački partner SDS je na liniji historijskog sporazuma s Bošnjacima i definitivnog političkog eliminiranja Hrvata. Procjenjuju, vjerojatno ispravno, da bošnjačku politiku RS ionako ne zanima, već su fokusirani isključivo na to kako namiriti na Hrvatima ono što su izgubili od Srba i pretvoriti Federaciju u de facto bošnjački entitet. Kandidat SDS-ove koalicije za člana predsjedništva Mladen Ivanić eksplicitno je kritizirao Dodika što podržava hrvatski zahtjev za vlastitim entitetom, ističući kako je Srbima “bolje biti jedan od dva nego jedan od tri”. Dakle, vizija im je srpsko-bošnjačka BiH.

Banac ponavlja urnebesnu laž da smo ja i hercegovačka bratija “pomagali Josipoviću u kampanji”, valjda kao poznati ljevičari i Jugoslaveni. Njegov domaćin je na sličan način kao josipovićevku nedavno “raskrinkavao” i Željku Markić, u akciji kompromitiranja referenduma o preferencijalnom glasovanju. Ispada da je kolumne u Večernjem godinama pisao moj brat blizanac, ili možda Ivo Banac pod pseudonimom “Nino Raspudić”. A ja sam kao srednjoškolac pod imenom “Ivo Banac” rušio Tuđmana i ulizivao se titoističkoj ljevici za ministarsko mjesto, pa makar i okoliša. To što sam pohvalio potporu koju su Josipović i Milanović počeli davati Hrvatima u BiH u borbi za ravnopravnost, kao rijetki pozitivan segment njihove politike, upravo i daje težinu kritikama koje sam upućivao na gotovo sve ostalo. Bancu je možda Mesićeva politika prema BiH bila bolja od Josipovićeve, meni nije.

Umjesto savezništva s Dodikom, Banac se zalaže za savez s bošnjačkom politikom, samo ne kaže kojom: Komšića, Lagumdžije, Izetbegovića? I kako bi izgledala suradnja, je li kao dosad – oni biraju, mi slušamo? Oni u skupštini povlače institut ugroze vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka kad Hrvati traže kanal na svom jeziku? Veliki antitotalitarist Banac izrekao je zastrašujuću rečenicu: “mi moramo na svaki mogući način uklanjati sve koji remete te odnose”, valjda odnose bošnjačkih gospodara i hrvatskih podanika. Što znači “na sve načine uklanjati”? I tko su to oni koji bi do zadnjeg Hrvata u BiH branili američki, turski ili bošnjački interes?

Novost je što mu više Željko Komšić ne valja. Prvi sukob s Bancem imao sam u HTV-ovoj emisiji u kojoj je branio Komšićev legitimitet blamirajući se kako se ne može dokazati da su ga izabrali Bošnjaci, iako su analize već bile napravljene. Tada sam iznio primjer bošnjačkog grada Kalesije, u kojoj živi 35 Hrvata i gdje su dva kandidata hrvatskih stranaka dobila 32, a Komšić 7033 glasa. Komšić mu je tada valjao, a sad ga osuđuje, ali ne kao bošnjačku marionetu, već zato što je napao Karamarka kojem se B(uj)anac silno želi ulizati. U vrijeme kad je bošnjačka platformaška vlast pobjednički gazila u Bujici su redovito gostovali hrvatski politički kvislinzi poput Jurišića i Budimira, što se također pamti. Kao i to da je Josipović unatoč američkom pritisku odbio javno podržati tu vlast, a i da je Milanović otpilio Lagumdžiju. Banac ne zna osnovne činjenice o današnjoj BiH. Hrvatski narodni sabor naziva “Hrvatsko narodno vijeće”, čelnik SBB-a mu je “Fahrudin Radonić”, a ne Radončić. Kaže kako “napredne stanke u Banjaluci treba podržavati, vidimo da tu postoji rascjep”, pri čemu valjda misli na SDS-ovu koaliciju, jer ničega drugoga tamo nema. Dakle, podržavati Karadžićevu stranku kada je to u bošnjačkom interesu, jer je to sada partner SDA i Komšićeva DF-a, a nipošto Dodika koji je prije četiri godine, dok je Banac glorificirao Komšića na HTV-u, odbio formirati državnu vlast bez legitimnih hrvatskih predstavnika. Ako sam ja “dodikovac”, onda je B(uj)anac po istoj logici “karadžićevac”.

Ulizivanje Karamarku dosiže vrhunac kada Banac kaže kako je “Karamarko titoističkoj ljevici pokazao zube”, za razliku valjda od nekadašnjeg Banca koji joj je sjedio u krilu, a nakon 2000. nudio se kao ministar, pa barem i okoliša.

Banac danas napada Vesnu Pusić, nekadašnju frendicu iz Erasmusa, s kojom je zajedno pokušavao rušiti Tuđmana u vrijeme kad je zemlja pucala po šavovima i u čiju je stranku kasnije htio utopiti svoj LS. Govori o ruskoj imperijalnoj politici u Ukrajini, ali ne i o američkoj, koja je valjda Ukrajini zemljopisno, povijesno, etnički i jezično bliža pa je normalno da se tamo petlja, kao i u BiH, za razliku od Hrvatske koja tamo nema što tražiti osim tetošiti političko Sarajevo.

Ono isto koje je u klub “fašista”, i “neprijatelja Bosne” ubacivalo svakoga tko se usudio zucnuti o ravnopravnosti Hrvata. U “klubu” se sad našao Karamarko. Milanović je član od lani, kad je došao u Mostar smiriti situaciju nakon paleži šest zgrada od strane bošnjačkih “prosvjednika”, na što mu je Jasmila Žbanić, obilna korisnica hrvatskog proračuna, poručila “M’rš kući”, Milan Bandić, dotad “velika raja”, u klubu je također od lani, kad mu je sarajevsko gradsko vijeće oduzelo titulu počasnog građanina netom nakon što je dodijeljena jer je samo spomenuo treći entitet kao moguće rješenje. U klubu je odavno čak i Vesna Pusić nakon što je izjavila da je, budući je etnoteritorijalno načelo primijenjeno na primjeru Republike Srpske, treći entitet sasvim legitiman zahtjev, zbog čega su je u Sarajevu nazivali fašistikinjom i “Vesnicom Šušak”. Da sam i ja u klubu ne treba napominjati. Svi smo etiketirani kao fašisti, osim HSP-ovaca koji su im pristali biti sluge, i lopovi, osim Lijanovića, drugog bisera u kruni platformaške vlasti. Sad im valja i SDS, novo čedo američke ambasade, nakon što im se Dodik oteo. Pozitivan i bilo kakvih jačih poruka lišen posjet predsjednice RH Sarajevu okrunjen je ćevapima na Baščaršiji, kao simbolom prisnih odnosa. Ne sumnjam u to da će joj mitski ćevap brzo prisjesti čim pokuša rješavati bilo koji problem vezan uz ravnopravnost naroda i da će se vrlo brzo pridružiti “klubu”.

B(uj)anac je tako ostao usamljena figura u hrvatskoj javnosti na braniku bošnjačke vizije BiH. Poput Rockyja glavinja i dobiva nove i nove medijske batine jer je ranjiv sa svih strana, ali ne odustaje nego i dalje obmanjuje hrvatsku javnost velikobošnjačkom propagandom. I očito će nastaviti dalje, unatoč svim proturječjima u koja se uvlači i akrobacijama koje mora izvoditi spajajući nespojivo i razdvajajući sljubljeno, sve dok valjda Amerikanci ne kažu da je dosta i da se prelazi na nove položaje.

Autor: Nino Raspudić/Vecernji.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save