50 nijansi sive
Hans-Werner Sinn na čelu je minhenskog Instituta za ekonomska istraživanja (Ifo). Za razliku od njemačke Vlade, sklon je oprostu dugova Grčkoj. Podržava zahtjeve profesora Ivana Lovrinovića i Drage Jakovčevića glede monetarnog suvereniteta Hrvatske
Ako smo već izgubili sve čimbenike suverenosti, za nas je razumno dublje ući u europske integracijske procese. Recimo, priključiti se Njemačkoj. Zamislite tu sreću: otišli ste iz Lijepe Naše, a probudite se u lijepoj našoj Njemačkoj. I evo vas drugi tjedan u njemačkom kampu na Krku! Ustajete bodro, suvereno zaobiđete gastarbajtera Hasu i njegov isposnički ležaj do vrata, i komotno prošećete od kontejnera do kemijskog toaleta, sve na vrijeme, prije smjene.
HDZ zapravo otvara solidnu perspektivu za SDP
HDZ najavljuje radikalne reforme, a mi se pitamo što to konkretno znači? Premijer Zoran Milanović drži da je sramota što strani stručnjaci pišu ekonomski program HDZ-a. A opet, sastavljali su ekonomske programe domaći maheri Škegro, Njavro, Jurčić, Šuker, Dalićka, Čačić i Linić, pa znamo kako je to ispalo. Milanović se čudi najavi HDZ-a da će kroz devalvaciju kune povećati našu konkurentnost i naš izvoz. Milanović i HNB izrazili su zabrinutost za dužnike banaka. Kaže se da ne laje kuja zbog sela, nego zbog sebe.
Svi smo prezaduženi – pojedinci, poduzeća i država, time ponovno svi mi, sve uz valutnu klauzulu. A monetarnu suverenost možemo ponovno uspostaviti samo kroz odbacivanje valutne klauzule, odnosno tek nakon konverzije svih kredita u kunske, što će koštati, a tek nakon toga možemo promatrati troškove devalvacije u odnosu na nasušnu potrebu povećanja konkurentnosti i izvoza. Slabija kuna pogodovala bi i našem turizmu.
Dakle, naša najveća institucionalna smetnja je HNB, koji je prigrabio veću formacijsku neovisnost nego što mu pripada i potpunu nedodirljivost u odnosu na druge poluge hrvatske države, ulazeći u kolaboraciju sa stranim kapitalom, sve na našu štetu, bez ikakve garancije da će strane banke u Hrvatskoj poticati investicije i proizvodnju. HNB je pomogao stranim bankama da nam svima nabace žvale, i ne pokazuje nikakvu namjeru da uzde olabavi. To je preraslo u otvorenu veleizdaju. Naravno, viceguverner Michael Faulend krivnju za valutnu klauzulu vidi u našem iskustvu hiperinflacije iz vremena komunizma. Dobro, ako smo izluđeni za komunizma, čega se boje kapitalističke banke?
U svemu tome otvara se nova šansa za Milanovića i SDP, da ostanu u izbornoj utrci. Vlada treba napustiti providnu politiku obmanjivanja birača kroz kozmetičke socijalne mjere, koje za sada samo umnožavaju administraciju i korupciju, i značajno poskupljuju državu. Milanović mora pokrenuti ozbiljne monetarne promjene. Prvo, prije svega, država se mora izvuči iz klinča “domaćih” banaka, kroz prihvatljivo reprogramiranje dugova države prema tim bankama, sve kroz novo jeftinije zaduživanje na međunarodnom tržištu novca – ECB za kompetitivnu ravnotežu nudi euro skoro besplatno. Kompetitivnost je naša nova crta bojišnice, za koju moramo mobilizirati i našu diplomaciju. Jasno je da talijanske i austrijske banke imaju snažnu lobističku mrežu na razini EU-a, i da se za monetarnu suverenost moramo izboriti, svim sredstvima, pa i uz prijetnju napuštanja EU-a. Ako treba, ponovno zauzeti “vojarne JNA”. Drugo, nužna je hitna konverzija svih kredita građanstvu s klauzulom EUR, jer je euro na međunarodnom tržištu pao. Treće, i slučaj Franak treba biti riješen, barem na simboličkoj razini i za potrebe povećanja potrošnje.
Transakcije propadanja
Kao što to naglašava Ratko Bošković, profesor Hans Werner Sinn kaže da razvoj ne možemo temeljiti na darovanom novcu, pa niti na onom iz EU-a – kanadska spisateljica Jane Jacobs takve financijske injekcije zove “transakcijama propadanja”. Zaostalim narodima ne treba poklanjati ribu, nego ih treba naučiti da ribu love sami. Lako je pecati kada niste u minusu. Bacite parangal ili mrižu, dio ribe prodate najbližem restoranu i lagano produžite do svoje ekipe u najdražoj konobi, na briškulu i bevandu, rušeći tako fašističku ideju Homo Economicusa.
Sinn reče da zaduživanje ne može generirati kompetetivnost. Ifo podržava mjere koje će strukturno unaprijediti hrvatsku ekonomiju, potaknuti rast zaposlenosti, uz održavanje socijalne zaštite. Jane Jacobs oživjela je pojam socijalnog kapitala, uvedenog krajem 19. stoljeća, za vrijeme sociološkog istraživanja glede odnosa asocijalnog života i demokracije. Iza takvog pojma danas se švercaju neke “domaće” banke i asocijalni analitičari, u pokušaju da kredite socijalno ugroženih platiša prevale na državu i tako očiste svoje portfelje o trošku svih nas. Socijalni kapital mora pratiti konsenzus, ili je riječ o obmani. Francis Fukuyama koristi izraz socijalne kooperacije. Vjeruje da je jak socijalni kapital potreban za jaku demokraciju i održiv ekonomski rast. Osim toga, socijalni kapital pojavljuje se samo u okvirima određene države.
Na svojoj grbači imamo preskupu državu i harač javnih i komunalnih poduzeća. Parazitske političke stranke koštale su nas u pet godina blizu 600 milijuna kuna. Financiranje protuhrvatskih nevladinih udruga dostiglo je sredstva koja izdvajamo za hrvatske branitelje. U svojoj praksi takve agenture ruše ljudska prava i zdrav razum, a imaju za funkciju i odvraćanje naše pažnje od strukturnih i ekonomskih problema u zemlji. U društvu imamo brojne profesionalne “antifašiste” i poremećene “borce protiv branitelja”, koji doslovce truju ovu zemlju. Ako je Srbija antifašistička, zašto tamo nitko ne skače u obranu “partizana Josipa Broza Tita”? Zar taj tiranin nije stolovao u Beogradu? Koliko je trgova u Srbiji zadržalo Titovo ime? Usprkos odlukama Hrvatskog sabora, mirovine branitelja razdvojene su nezakonito na dio ostvaren na osnovi radnog staža i na dio ostvaren na osnovi braniteljskog staža, koji se financira iz proračuna. Istodobno, “partizanske” i slične mirovine ostaju zaštićene. Neću se iznenaditi ako plaćamo mirovine iz ilirskih vremena.
“Makroekonomska neravnoteža je tolika da ako želimo početi nešto rješavati, to će trajati 20 godina. Moramo se odlučiti što želimo, jer stalno govorimo o tome što ne želimo”, izjavio je Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb. Kaže da dio suvereniteta moramo prepustiti Bruxellesu i pokrenuti radikalne reforme i tako spriječiti da mladi napuštaju zemlju. Koji dio suvereniteta? Upozorio je da kapitala ima i da je jeftin, pa je besmisleno novo skupo zaduživanje kod “domaćih” banaka. Ovdje treba postaviti pitanje razduživanja kod “domaćih” banaka. Kao što to naglašava profesor Ivan Lovrinović, da bismo mogli koristiti instrumente monetarne suverenosti, moramo najprije uspostaviti monetarnu suverenost. Alternativa je neizbježan bankrot Hrvatske.
Sinn najavljuje značajnu devalvaciju kune
Ako je profesor Sinn bio gost HDZ-a, zašto ga je carinio Gojko Drljača u Jutarnjem listu? A Gojko se raspričao toliko da ne znate tko je koga intervjuirao. Unukk 10 rečenica, a Sinn samo jednu, kao da je na Golgoti. Sinna treba oprezno “prevoditi”. Konstatira da je previše državne intervencije u tokovima europskog kapitala, ali ipak promovira takozvani ortoliberalizam, koji afirmira jaku državu, koja postavlja stroga pravila za tržišnu utakmicu, nasuprot uobičajenom liberalizmu, koji dozvoljava da svatko radi što hoće, pa takav sustav prelazi u anarhiju. Ili još gore, u vjerovničku državu poput Hrvatske. Sinn veli da u nogometnoj utakmici postoje jasna pravila i sudac koji brine da se pravila poštuju. Dobro, a tko namješta rezultat?
“Eurizacija je bila pogreška, jer je onemogućila Hrvatskoj da riješi neke probleme kroz devalvaciju kune, ili je devalvaciju napravila veoma teškom. Legalno sredstvo plaćanja ekskluzivno treba biti hrvatska kuna.” Profesor Sinn izravno se obrušio na valutnu klauzulu i podvukao da nitko u Njemačkoj ne može sklapati ugovore u stranoj valuti. Sinn predlaže da Vlada RH zabrani korištenje deviznih računa! Deprecijaciju tečaja kune zahtjeva i profesor Lovrinović, za potrebe jačanja naše konkurentnosti i izvoza, ali nakon uspostave monetarne suverenosti.
Odbacivanje valutne klauzule EUR za kredite neće ni na koji način dovesti u pitanje deviznu štednju pojedinaca, niti ugroziti devizne rezerve HNB-a i države. Naprotiv, ovakvo stanje vodi u kolaps. HNB je ovih dana retroaktivno proknjižio značajnu fiktivnu deviznu transakciju, da izbjegne oslobađanje tečaja eura. Iako HNB i poslovne banke uvjeravaju hrvatsku Javnost u suprotno, naš financijski sustav doživjet će kolaps ako klauzula EUR ostane. Valutnu klauzulu EUR moramo poništiti ako želimo izbjeći financijski, time i sveukupni slom države i društva, a slučaj Franak i napuhane glavnice kredita s klauzulom CHF trebamo dovesti u razumne granice, prije oslobađanja tečaja kune.
Kako stoji pobuna odozdo?
Opljačkani državljani RH blentavo šute. U domaćoj politici pobunu predvodi Živi zid, a Javnost alarmiraju autonomni znanstvenici i autonomne Udruge Franak i Blokirani. Kapital liberalnog fašizma ne može se preko noći pretvoriti u socijalni kapital. Tužene banke predlažu da se “socijalni” slučajevi u slučaju Franak rješavaju kroz institut osobnog stečaja, nakon razrađivanja modela, koje bi trajalo godinu dana.
“Banke nas žele svrstati u male kutije prema socijalnim kategorijama prema kojima bi se rješavali mali postoci problema, iako bi konverzija kredita u kunske riješila više od 90 posto kredita”, izjavio je Jurica Dobrinić, zadužen za ekonomska pitanja Udruge Franak. Reče da se i dalje skreće pažnja s glavnog problema, 30 do 40 posto većih glavnica. Lažni socijalni modeli imaju funkciju razbijanja zajedništva u Udruzi Franak, i još idu za prevaljivanjem loših kredita banaka na državu i sve nas, odnosno idu za čišćenjem portfelja banaka.
Katarina Lucić, voditeljica Udruge Franak, tražila je da se na sljedećem sastanku tužene banke izjasne u svezi konverzije kredita s klauzulom CHF, ili će sazvati izvanrednu skupštinu Udruge Franak. Banke gledaju bojkot otplate kredita kao blef, a Katarina Lucić reče da su neki članovi Udruge već raskinuli trajne naloge za plaćanje rata kredita. Tužene banke idu za tim da zarade još više, a Vlada i HNB ne nude ništa. Prešutno podržavajući gramzivost banaka, iako je slučaj Franak u okvirima elementarne nepogode. UF i dalje zahtijeva konverziju kredita s klauzulom CHF, u kunske, po početnom tečaju CHF na dan ugovora kredita, kako to nalaže i argumentirana presuda Radovana Dobronića od 4. srpnja 2013.
Tužene banke svjesno su plasirale štetan proizvod i on se mora povući s tržišta. Na povrat pokvarenog proizvoda imaju pravo svi kupci. Nesretnici su izloženi i sramotnom Ovršnom zakonu, koji je doveo do toga da su neki državljani RH izbačeni iz svojih domova zbog duga od 10 tisuća kuna. Prisutno je i neozbiljno ponašanje pojedinih sudaca, na granici korupcije, jer pojedinačnu tužbu glede jednostrano primijenjene promjenjive kamate odbijaju kao zahtjev za fiksnom kamatom.
Zašto je Vlada ignorirala kompromisne prijedloge nekih analitičara da se provede konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF po tečaju 5 do 5,5 kuna? Ili po tečaju 20 posto višem od početnog? Vlada može riješiti prenapuhane glavnice u kreditima s klauzulom CHF tako da uvede porez na imovinu banaka, odnosno porez na takve kredite. Napuhane glavnice mogu se riješiti i kroz dokapitalizaciju banaka od strane države.
Autor: Tvrtko Dolić/croative.net
