Najveće zlo hrvatske politike (IV.)
Nesumnjivo su Englezi najveći glumci svjetske povijesti! Imperijalisti bez imperija! Srbi su jedna mikro varijanta Engleza! Imperijalistići bez imperijića (voljene Jugoslavije!). Posljednju glavnu ulogu Englezi su odigrali tijekom drugog svjetskog rata.
Raspravljajući s Uncle Joeom (Staljinom!) o podjeli Jugoslavije, Winston Churchill je imao puno poteškoća. U trenutku nadahnuća razmišljao je i o federaciji Bavarske, Austrije, Slovenije i Hrvatske (koja je uključivala i Bosnu i Hercegovinu)!!! Računao je da će napraviti novu inačicu Austro-Ugarske okupljanjem izrazito katoličkih zemalja – te istovremeno pritisnuti i Njemce, i Srbe.
„Sam Winston Churchill bio je izložen pritiscima svih ovih struja tako da je jugoslavensko pitanje postalo u neku ruku unutarnje britansko pitanje(!). Churchill je pravio koncesije čas jednom krilu, čas drugom. Čak i među njegovim najbližim saradnicima u izgradnji politike prema Jugoslaviji bilo je očiglednih razlika. Na primjer, general Fitzroy MacLean, najdoslednije je branio Titovo pravo da ide svojim putem, čak doslednije i od predstavnika Komunističke partije Britanije.(!)“ (Dedijer, V.: Prilozi za biografiju J. B. Tita, II, Rijeka,1981.)
Fitzroy MacLean, koji je diplomirao povijest na Cambridgeu 1932., te radio kao diplomat i obavještajac, proveo je godinu i pol uz Tita (1943.-1944.) po balkanskim gudurama. Zanimljiv je njegov opis čudesne transformacije bravara/gerilca u neokrunjenog kralja Jugoslavije krajem 1944. godine.
“U međuvremenu, Tito se preselio u Beli dvor, bivšu rezidenciju princa Pavla, na periferiji Beograda, i tamo sam, skoro svakodnevno, odlazio na razgovor s njim. Ma što da se pričalo o političkom uvjerenju princa Pavla, on je bio čovjek izvrsnog ukusa. Izgleda da je Beli dvor sagrađen nekoliko godina prije rata u stilu engleske džordžijanske gospodske kuće. Bio je udobno namješten, s izvanrednom zbirkom knjiga i slika. One nisu pretrpjele nikakvu štetu od Njemaca i Tito ih je ostavio onako kako ih je zatekao… Kad sam Tita prvi put posjetio u novoj kući, on se tek bio uselio, tako da smo zajednički razgledali palaču, od tavana do podruma. Gore smo zatekli Olgu (Velebit), koja je, privremeno, imala komplicirane dužnosti domaćice i osobne tajnice, zauzetu skidanjem kraljevskih oznaka s posteljine. Kao što nam je rekla, ne bi imalo smisla dopustiti čovjeku Maršalovih političkih nazora da spava u postelji s krunom. (!) …Tito, sa svojom prirodnom sklonošću za lijepe stvari u životu, uskoro se priviknuo na novu okolinu, kao da je cijeli svoj vijek proveo u dvorcu.” (Rat na Balkanu, Zagreb, 1964.)
Olga Velebit bila je majka Vladimira Velebita, ključnog Titovog diplomata od 1943. godine. Vladimir Velebit sastajao se s MacLeanom od 1943. godine (u Londonu) na dalje. Velebit i MacLean su operativno realizirali jugoslavensko-englesku politiku, koju su zacrtali Churchill i Josip Broz. Vladimir Velebit, kao jugoslavenski veleposlanik u Londonu, uspjeva dogovoriti i posjet Josipa Broza Velikoj Britaniji u ožujku 1953. – kao prvog predsjednika jedne komunističke zemlje ocvalom imperiju. Taj posjet poklopio se sa Staljinovom smrti, ali i s intenzivnim Titovim naporima na izradi jugoslavenske atomske bombe.
Tito se odužio MacLeanu tako što mu je poklonio palaču Boschi u Korčuli i to na način da je na 24 sata promijenio zakon – proglasio je Korčulu slobodnim gradom, a MacLeana i suprugu stanovnicima Korčule – te im tako omogućio da, kao stranci, postanu vlasnici nekretnine u Jugoslaviji (što je, u ono doba, bilo nemoguće!).
Za prave komuniste ne postoje ni zakoni, ni nemoguće stvari!!! Priznaju samo sud svoje partije! Dakle, Josip Broz Tito, kao gospodar života i smrti u komunističkoj kraljevini SFRJ, vrlo jasno je postavio principe samovlade: dati Srbima sve što traže – dok ne traže previše, a tada maknuti one koji to traže (Milovan Đilas, Aleksandar Ranković, Marko Nikezić, Latinka Perović…)!; Hrvate optuživati za ustaštvo dokle god treba (ali nikad ne otići u Jasenovac, jer su sve brojke stradalih ionako njegova preporuka!), boriti se za mir u svijetu uz pomoć Rusa i Engleza, te graditi velika atomska skloništa i razvijati atomsku bombu uz pomoć Ivana Supeka (koji je, navodno, nešto radio s Heisenbergom, koji je, navodno, napravio njemačku A-bombu 1945.!).
Iako je drug Tito, bravar i trostruki narodno heroj, mrtav, njegove ideje žive i dalje. Danas se za blagopočivajućeg diktatora brine bizarna udruga “Dokumenta, centar za suočavanje s prošlošću” koja brani tekovine NOB-e: “Ključni razlog ovoga nastojanja iskustvo je prešućivanja i falsificiranja ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. koje je utjecalo na noviju prošlost, kako Jugoslavije tako i post-jugoslavenskih društava.” Problem je što je Jugoslavija postojala i prije 1941., a također i brojni zločini koje su Srbi počinili u ime iste države! Kako je Dokumenta došla do 1941., kao donje vremenske odrednice, vrlo je upitno, no vjerojatno je riječ o utemeljenju Nezavisne Države Hrvatske – no tada nije postojala Jugoslavija, pa postoje logički problemi definicije njihovog rada.
Dakle, Dokumentu vode Zoran Pusić, zloćudni stariji brat Vesne Pusić, kojem je Ministarstvo vanjskih poslova (dakle Vesna Pusić!), samo u prosincu 2014. dalo 250.000 kuna za rješanja manjinskih prava nenaoružanih Rusa u Ukrajini, koji su ukrajinskim ustašama uspješno uzvratili vatru iz raketnih bacača! No, druga osoba Dokumente još je zanimljiva. Vesna Teršelić, za koju su se u djelu medija pojavile tvrdnje o navodnoj rodbinskoj vezi sa Josipom Kopiničem.
Josip Kopinič i Josip Broz probijali su se kroz olovne moskovske godine cinkanjem drugova (1935.). Potom su zajedno petljali po Španjolskoj, tijekom građanskog rata (likvidirajući nepouzdane drugove!), te po Parizu (1938.). Potom je Kopinič pomogao Titu (uz važnijeg Krajačića), da dođe na čelo Komunističke partije Jugoslavije, mičući zapreke u Moskvi 1938. godine (I MacLean je bio u Moskvi od 1937. do 1939.!).
Poslije nenadmašne zagrebačke Ruskinje Irine Aleksander (koja je stvorila Tita!), Josip Kopinič preuzeo je u Zagrebu obavještajnu centralu za jugoistočnu Europu (region!), zajedno s Grkinjom Stelom Panajotis Bamjazidos, koja će mu postati žena. Vezu s komunističkom partijom Austrije Kopinič je ostvarivao preko Lea Mates…
I tu je (gotovo!) kraj ove beskrajne priče… Naime, sin Lea Matesa, Neven Mates, koji je srednjoškolskim kolegama držao gorljiva izlaganja o Marxu, bio je svojevremeno dečko Vesne Pusić! On je, također godinama bio predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u Rusiji (!), ali i onaj predstavnik Hrvatske kojeg su europarlamentarci odmah otpisali kao krajnje problematičan kadar za člana Revizorskog suda 2013., kad je Neven Mimica (započeo političku karijeru kao milicionar-pozornik pod dirigentskom palicom oca Branka Šegona), još jedan vrlo sporan komunistički kadar, jedva prošao.
Problem s nedovršenom povješću je – što se uvijek vraća…
Izvor: hrsvijet.net
