SPC sprječava kanonizaciju Stepinca
NE DAJU DA POSTANE SVETAC – SPC sprječava kanonizaciju Stepinca, iako znaju da je u ratu spašavao Srbe
Srpska pravoslavna crkva nema nikakvih dokaza protiv Stepinca. Preuzeli su komunističku propagandu, odnosno ono što piše u presudi protiv budućeg sveca, ističe profesor Akmadža
”Dovršetak procesa kanonizacije Alojzija Stepinca kasni zbog burnih reakcija i lobiranja iz Srpske pravoslavne crkve. Vatikanska diplomacija ne želi se zamjeriti SPC-u pa je sve malo odgođeno”, piše Večernji list od četvrtka u tekstu pod naslovom ‘Papa će Stepinca proglasiti svetim u Hrvatskoj?’
Kojim se argumentima Srpska pravoslavna crkva koristi kada lobira protiv kanonizacije, odnosno što im kod Alojzija Stepinca smeta te znaju li za ikakve činjenice koje govore protiv Stepinca, ili su samo preuzeli propagandu bivšeg komunističkog režima, upitali smo profesora dr. Miroslava Akmadžu, povjesničara koji je godinama istraživao dokumente i činjenice vezane uz Stepinca te odnos komunističke vlasti prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.
Akmadža: Nije točno da je Stepinac ‘pokrštavao Srbe’
”Srpska pravoslavna crkva optužuje Stepinca da je ratni zločinac i da je pokrštavao Srbe. Oni nemaju nikakvih novih činjenica niti dokaza, već su samo preuzeli komunističku propagandu, odnosno ono što je zapisano u komunističkoj presudi protiv Alojzija Stepinca. Najsporniji su im, dakle, vjerski prelasci iz Pravoslavne u Katoličku crkvu. No, valja istaknuti da je rijetko tko u to vrijeme mogao po crkvenim pravilima prijeći iz jedne vjere u drugu. Istina je da su neki župnici i redovnici, pod pritiskom ustaških vlasti, na svoju ruku ‘pokrštavali’ Srbe, odnosno proglašavali ih katolicima. Biskupska konferencija, kojoj je na čelu bio Stepinac, utvrdila je vrlo stroga pravila za takve prelaske, pa je takvih prelazaka – što se Crkve tiče – bilo vrlo malo. Za ‘pokrštavanje Srba’ odgovorna je, dakle, ustaška politika, a ne Crkva”, ističe profesor Akmadža.
Dodaje potom da postoje, s druge strane, brojni dokumenti i svjedočanstva koji potvrđuju da je tadašnji zagrebački nadbiskup spašavao Srbe i Židove.
Pobrojeni brojni primjeri spašavanja Srba i Židova
”Dokumentirano je na stotine primjera spašavanja Srba i Židova s konkretnim imenima i u konkretnim slučajevima, koje je u svojoj knjizi pobrojao dr. Juraj Batelja. Jedan od opisanih slučajeva je i spašavanje srpske djece koju je Stepinac smjestio kod časnih sestara. O spašavanju Židova u NDH je progovorila i američka povjesničarka židovskog podrijetla Esther Gitman u svojoj knjizi. Postoje, dakle, brojni dokumenti koji svjedoče da je Stepinac činio sve što je mogao da spasi ugrožene građane druge nacionalnosti ili vjere i o tome među stručnjacima uopće nama spora. Svi povjesničari su suglasni u tome. Srpska pravoslavna crkva nema, dakle, dokumente ni dokaze za svoje tvrdnje, već jedino agit-propovski materijal komunističkih vlasti”, napominje profesor Akmadža.
Pojašnjava potom da se iz samih Titovih izjava i intervjua iz tog doba može razaznati zašto su komunističke vlasti progonile i sudile Alojziju Stepincu, iako on nije u ratu učinio ništa loše.
Tito je sam priznao da je radio ustupak Srbima
”Tito je u intervjuu stranim novinarima priznao da su Stepinca morali progoniti i suditi mu kako bi zadovoljili Srpsku pravoslavnu crkvu i srpsko stanovništvo. Pravi progon Stepinca počeo je nakon suđenja Draži Mihajloviću, radi nacionalne ravnoteže. Sve ustaške vođe su napustile Hrvatsku, pa njima nisu mogli suditi. I da bi izbjegli nezadovoljstvo Srba nakon osude Mihajlovića, osudili su Stepinca. Najprije ga je Tito želio natjerati da se odrekne Pape te da se Katolička crkva u Hrvatskoj odvoji od Vatikana. Ubrzo je Tito vidio da je to nemoguće pa je nakratko pustio Stepinca na miru. No, situacija se pogoršala nakon rujna 1945. godine, kada je u ‘Pastirskom pismu’ Stepinac osudio postupanje komunističkog režima. Nakon toga, kreće hajka. Svaki dan je u novinama bio udar na Stepinca, kao priprema za suđenje koje će uslijediti”, podvlači Akmadža.
Poznato je da je Stepinac kasnije osuđen u sramotnom montiranom procesu. Znano je, također, da su mnogi Srbi htjeli svjedočiti u Stepinčevu korist, ali ih je tužitelj Jakov Blažević sve odbio.
Akmadža na kraju zaključuje da je posve siguran da će, unatoč protivljenju SPC-a, Alojzije Stepinac vrlo skoro biti proglašen svetim.
”Nema šanse da Srpska pravoslavna crkva može utjecati na to. Ne vjerujem ni u navode Večernjeg lista da je kanonizacija odgođena zbog protivljenja SPC-a. Uvjeren sam da Sveti otac i Vatikan samo čekaju pravi povod da se dovrši proces kanonizacije Alojzija Stepinca. Ako se SPC, bez ikakvog pravog razloga, tome protivi, to može biti samo dodatni razlog za proglašavanje Stepinca svetim”, napominje profesor Miroslav Akmadža.
Simić: Stepinac je udario na Titovu moć i zato je stradao
Njegove riječi potvrđuju i otkrića drugih hrvatskih, ali i srbijanskih povjesničara, publicista i novinara.
Tako i beogradski novinar i publicist Pero Simić piše da je Tito uvlačio i hrvatsko srpske odnose u postupak protiv Stepinca.
”Kada stranci vrše pritisak sa zapada na njega da odustane od procesa, on kaže „pa kako će Srbi to razumjeti, neće moći da razumiju”. Njemu je, kao, stalo do reakcije Srba na to kakav će tretman imati Stepinac. Da Stepinac nije udario na njegovu moć, Tito nikada ne bi na taj način reagirao, piše Simić te kasnije dodaje da je Jakov Blažević, zastupnik optužnice protiv Stepinca, pojasnio kasnije kako je optužnica podignuta. I tu je Tito bio ključna ličnost.
Tomac: Bolna točka Jakova Blaževića bio je Stepinac
”Blažević je napisao da su jednog dana na Bledu proveli cijeli dan Josip Hrnčević, savezni javni tužilac, Blažević, Tito i Kardelj. Određivali su okolnosti i postavljali optužnicu protiv Stepinca i navodili sve vrste dvojbi oko tog procesa. A sve dvojbe su, kako piše Blažević, razriješene Titovom rečenicom: ”Goniti ga”.
I dr. Zdravko Tomac je pisao i govorio o tome. Tvrdio je da je Jakov Blažević imao bolnu točku koje se nije mogao riješiti čak ni u trenucima 71., godine, kada je igrao vrlo pozitivnu ulogu i kada je spašavao ljude od komunističke i Titove represije. Njegova bolna točka bio je Alojzije Stepinac, tvrdi dr. Zdravko Tomac.
”Cijeli sukob je nastao kada je Stepinac otkazao poslušnost i kada nije htio prihvatiti Titovu ideju da se stvori hrvatska crkva koja će biti neovisna o Vatikanu. Kada je Stepinac odbio to, Tito je bio jako ljut i dao je naredbu da se Stepinac hapsi i da se ide u proces protiv Stepinca”, naveo je Tomac.
Izvor: direktno.hr
