HDZ je na dobrom putu samo onda kada ga lijevi mediji proglašavaju radikalnom strankom
Baš mi je drago kad agencija 2X1 komunikacije objavi neku novu anketu. Još mi je draže kada te rezultate niti jedan veći medij u Hrvatskoj ne objavi. To mi samo upotpunjuje dojam kako su te ankete više nego istinite. Ali, drugovima ne pašu.
Jedna od takvih anketa (ankete 2X1 komunikacija pogodile su 5 zadnjih izbora) kaže nam kako je Tomislav Karamarko za čak 12 postotnih poena ispred aktualnog premijera Zorana Milanovića. Čudno, zar ne? Po režimskim agencijama i njihovim rezultatima, reklo bi se kako je Ivo Josipović još uvijek predsjednik, a Zoran Milanović obljubljeniji od Karamarka barem dva puta.
Još su svježa sjećanja na ankete koje su rejting efendiju Josipovića uzdizale u nebesa poput nekada irački mediji Saddama Huseina koji je na jednim izborima dobio čak 102% glasova prkoseći tako svim zakonima matematike i logike. Kreiranje javnog mnijenja i skretanje vode na lijevi mlin, postali su toliko očiti da su čak i lijevi analitičari digli ruke od takvih agencija i njihovih tumačenja rezultata.
No, ono što mi je posebno simpatično su komentari mainstream medija kako Tomislav Karamarko ovako radikalnom retorikom vodi HDZ u poraz jer njome ne može privući takozvane birače centra. Po tim medijima, Tomislav Karamarko je radikal koji radikalizira političku scenu i iza sebe ima samo radikalne birače i ljute desničare koji bi najradije na ljutu ranu stavljali ljutu travu. U takvom kontekstu predsjednika HDZ-a čak i profesionalni Židov i nekadašnji Titov borac Slavko Goldstein proziva zbog radikalizma te ide i korak dalje govoreći o možebitnom otvaranju radnih logora ukoliko Karamarko pobijedi na izborima. To je ona biblijska paradigma kada vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u vlastitom ne. Drugim riječima, Slavko u Karamarku vidi hodajućeg Pavelićevog bojovnika, ali sliku Tita u uredu svog sina veleposlanika ne.
Nadalje, Karamarka se uz radikalizam optužuje za nedjelovanje u Saboru. Još se sjećam kako je svojedobno tadašnji šef oporbe Milanović kukao kako ga u Saboru bole prepone i kako mora pripremati stranku za pobjedu na izborima. Kad Karamarko ide po terenu i diže stranku iz ruševina u kojima su je ostavili ratni profiter Sanader i zapisničarka Jadranka Kosor, proziva ga se da u Saboru nije uputio niti jedan konkretan prijedlog. Pa zašto bi ga i uputio kad je svjestan da će ga nesposobna i klijentelistička većina ismijati? Zašto bacati biserje pred svinje?
Vrlo često mainstream mediji Karamarku zamjeraju da nije elokventan i da priča samo o prošlosti. Karamarko možda nije Ciceron, ali odavno je poznato da dobar političar nije onaj tko zna govoriti o svemu i svačemu (po tome bi aktualni premijer već bio akademik), već je bitno što kaže. Ako se objektivno prate izjave predsjednika HDZ-a, onda je razvidno da će Karamarko uvijek reći stvari koje imaju smisla. Iako nije ekonomist, u posljednje vrijeme vrlo dobro se snalazi i u ekonomskim temama, što je očita posljedica njegovog promišljanja ekonomske stabilnosti Hrvatske.
Vratit ću se na ankete. Prema anketi već spomenute 2X1 komunikacije, HDZ je blizu povijesnog maksimuma, slično kao i na prvim višestranačkim izborima 1990. I tada se, kao i danas, o HDZ-u govorilo kao o stranci opasnih namjera, ustaškim radikalima, nazadnjacima, nacionalistima. Uvijek kad je HDZ bio u naletu, mediji mu nisu bili skloni. Željeli su narodu samo ogaditi borbu za istinu i hrvatsku državnu samostalnost. Sve i da je istina da HDZ podržavaju samo ekstremni desničari, sumnjam da bi tada mogao dobiti blizu 40% glasova koliko dobiva po najnovijim anketama. Da je hrvatski narod toliko radikalan, vjerojatno bi na prvim višestranačkim izborima izabrao nekog radikalnijeg. S druge strane, kad god je HDZ bio anacionalan i u nesrazmjeru s Tuđmanovom politikom, kao u vrijeme Sanadera i Kosorice, svi mediji su mu bili skloni. Dovoljno je samo sjetiti se propalog novinara Davora Butkovića kako podanički plješće Sanaderu ili novinarske perjanice Zapadnog Balkana Miljenka Jergovića i onog njegovog očaranog pogleda prema Sanaderu i sve je jasno.
Mainstrem mediji vole kad je HDZ slab zato jer su inficirani ljevicom. Tada mu tepaju i prozivaju ga modernom konzervativnom strankom. Nerijetko u njemu nađu i pojedince koji bi ga trebali predstavljati, poput dr. Prgometa. Ali HDZ je najjači onda kada ga svi napadaju. Ali ono što je najvažnije, HDZ je na dobrom putu samo onda kada ga lijevi mediji proglašavaju radikalnom strankom. Za njih je briga za hrvatskog čovjeka i ljubav prema domovini neoprostivi radikalizam. Današnji HDZ vodi državničku i domoljubnu politiku. Birači će taj „radikalizam“ znati nagraditi.
Tomislav Stipić/hrsvijet.net
