Započnimo dan molitvom (ponedjeljak, 23. ožujka)
Božja prisutnost
Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.
Sloboda
Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke – barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Iv 8,1-11
Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.”
I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše stadoše odlaziti jedan za drugim počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini.
Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Gdje se nalazim u ovome prizoru: kao žena stojeći pred tužiteljima? Kao tihi simpatizer nadajući se da će se nešto dogoditi da bude spašena? Poput kukavičkog preljubnika koji ju je doveo u nevolju? Poput promatrača koji već skuplja kamenje i koji se sprema na ubojstvo? Kao jedan od starješina koji posramljeno odlaze, nesposobni da bace prvi kamen?
Što mi prolazi kroz glavu dok Isus piše po pijesku? Koja je njegova poruka meni?
Razgovor
“Budni budite i bdijte.”
Tvoje su riječi upućene učenicima prije muke i smrti.
Znam, Gospodine, da ćeš ostati uz mene i
bdjeti nada mnom sve dane života moga.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr