HNB je oslonac okupacije Hrvatske
Strane poslovne banke čine zasebne paradržave. Njihove centrale i poslovnice zapravo su veleposlanstva i konzulati, u koje ulazite pod video nadzorom i paskom naoružanih čuvara. HNB i poslovne banke ne kontrolira nitko, pa imamo formacijski zadanu korupciju
Kako dovršiti mirnu reintegraciju Hrvatske? Državna administracija i javna poduzeća premreženi su agenturom poslovnih banaka i mirovinskih fondova pod okriljem banaka. Zašto Boris Lalovac niti ne pokušava refinancirati skupe dugove države kod “domaćih” poslovnih banaka, koje od početka krize bilježe kreditnu aktivnost samo prema toj istoj državi? U dvije godine, poslovne banke smanjile su troškove financiranja za gotovo milijardu kuna, dok aktivne kamatne stope ostaju iste. Mirovinski fondovi s kojima poslovne banke upravljaju financiraju deficit državnog proračuna, koji je zbog tih istih mirovina u minusu. Strane poslovne banke svaku dodatnu likvidnost HNB-a koriste za isplatu dobiti ili razduživanje prema svojim maticama. Samo u ovoj godini poslovne banke planiraju isplatiti 2,5 milijardi kuna dividende svojim maticama. Nije sve tako crno – pao je broj blokiranih. Naime, Fina je brisala one dužnike koji su umrli.
Ispada da je HNB najprofitabilniji subjekt u državi. Prema podacima za prošlu godinu, ostvario je 2,7 milijardi kuna dobiti. Samo pola milijarde kuna uplatio je u proračun, dok je ostatak pohranio u pričuvu. Za koju funkciju? Hoće li kreditirati državu? Zar HNB ima temeljni kapital? Kao, HNB posluje na tržištu, pa treba reinvestirati dobit. Zašto HNB svu svoju dobit nije uplatio u proračun, ili iz nje refinancirao skupe kredite HAC-a? Vrijeme je da Boris Vujčić, guverner HNB-a, simbolički zamijeni Zorana Bohačeka na čelu HUB-a.
Tko kontrolira HNB?
Naciju iritira lakoća s kojom guverner HNB-a opstruira pozitivno rješavanje bilo kojeg našeg sistemskog i/ili nacionalnog konflikta. HNB je odbio zahtjeve dužnika banaka za provođenjem inspekcijskih nadzora u bankama zbog njihovog kršenja Zakona o potrošačima. Nedavno je HNB za poslovanje tuženih banaka prezentirao samo četiri podatka, na filozofskoj razini.
Nameću se dva pitanja. Prvo i osnovno, je li HNB dovoljno osposobljen za provođenje inspekcijskog nadzora u bankama? Navodno to mogu provesti samo neki djelatnici HNB-a, koji zajedno sa stranim poslovnim bankama čine zasebnu interesnu mrežu. Koliko daleko ide prisutnost Ministarstva financija i Porezne uprave? Zašto ništa ne poduzima Sabor? Drugo, kome odgovara Boris Vujčić, za svoje “obavljanje” dužnosti guvernera? Praktično, nikome! Već je time formacijski zadana korupcija. Jedan od predsjednika Vlade RH i neki ministri završili su u zatvoru. Može li se to dogoditi guverneru i viceguvernerima HNB-a?
Banke su dijelile kredite tako što su HNB pretvorile u najveću mjenjačnicu u državi, pogodujući uvoznicima. Više su puta to naglasili profesori Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Hrvatske banke su od 2007. do kraja 2014. godine ostvarile dobit od oko 24 milijarde. “Guverner Vujčić daje izjave koje uopće ne zvuče kao da su od guvernera. On ljude straši igrajući na sjećanje bivše Jugoslavije i uvlači nas u ideološke prepirke, a to nije posao guvernera”, izjavio je profesor Lovrinović u Nu2.
Ratko Bošković je u Jutarnjem listu ukazao na propuštenu šansu uvođenja eura. “Preuzimanje eura svakako bi donijelo golemo olakšanje hrvatskim dužnicima i vjerovnicima, i privatnim i javnim, i trgovcima i putnicima i turistima”, ali je Hrvatska proigrala priliku. Eksperti EU-a bili su neumoljivi: “Udvostručenje duga opće države u kratkom vremenu predstavlja udarac šansama Hrvatske da ispuni kriterije iz Maastrichta za prihvaćanje eura.” EU upozorava da makroekonomska neravnoteža u našoj neto međunarodnoj investicijskoj poziciji iznosi negativnih 88,66 posto BDP-a, a podnošljiva granica je minus 35 posto. Profesor Lovrinović upozorio je na činjenicu da je kod nas kuna zapravo sekundarna valuta, a Bošković nalazi da pozajmice eura za emitiranje kune produbljuju makroekonomsku neravnotežu.
HNB i poslovne banke ostvarili ogromnih 5,2 milijarde kuna dobiti
Iskazana dobit poslovnih banaka u 2014. je 2,52 milijarde kuna, 3,5 puta veća nego u 2013. kada je prikazana u visini 726 milijuna (zbog pooštrene politike rezervacija). Troškovi financiranja banaka rapidno padaju, odnosno izvori financiranja banaka sve su jeftiniji zbog politika FED-a i ECB-a. S druge strane, aktivne kamatne stope ne padaju, one su već godinama iste. Apsurdno visoke zarade poslovnih banaka, uključujući državni HNB, u godini katastrofalne ekonomske krize i duboke društvene depresije, ukazuju na toksičnost financijskog sustava, što se reflektira na produbljivanje kolapsa Hrvatske, koji guta našu 7. godinu. Bez suvisle reforme financijskog sustava, Hrvatska će još dugi niz godina bilježiti pad ili stagnaciju gospodarske aktivnosti i sve slabiju dohodovnu moć, uz sve veći egzodus stanovništva i demografski pad po svim pokazateljima.
S druge strane, hrvatsko gospodarstvo doživjelo je potop. Na kraju 2008. u RH je bilo zaposleno 1,55 milijuna osoba, dok je u siječnju 2015. evidentirano 1,29 milijuna zaposlenih. Od početka krize izbrisano je gotovo 300 tisuća radnih mjesta, što je izraz kolapsa gospodarstva. Isto tako, imamo više od 300 tisuća osoba pod blokadom, što je sve zajedno tempirana socijalna bomba. Usprkos takvoj depresiji, financijski sustav godinama ostvaruje ogromnu zaradu, što glavni monetarni regulator HNB vješto podupire pravdajući to težnjom za financijskom stabilnošću, dok gospodarstvo i stanovništvo grcaju u dugovima i skupim kamatama, odnosno financijskoj nestabilnosti.
Zaba je u 2014. godini povećala kamatne prihode! Kako je to moguće? Kamatne stope na svjetskim financijskim tržištima već godinama su na povijesno niskoj razini, a uz to godinama bilježimo pad kreditne aktivnosti. Zaba je ostvarila ogromnih 2,5 milijardi kuna operativne dobiti prije rezervacija (bankarski EBITDA), što je pravi pokazatelj profitabilnosti poslovanja. Rezervacije su bankama porezno priznati rashod, iako su prvenstveno računovodstveni gubitak, a ne stvarni financijski. Formalno umanjuju dobit i iskrivljuju operativnu sliku poslovanja. Prihodi od provizija prelaze milijardu kuna, dok troškovi istih ostaju ispod 150 milijuna kuna, što pokazuje da Zaba na provizijama zarađuje oko 900 milijuna kuna godišnje, što je profitna marža od nevjerojatnih 90 posto.
Kod PBZ-a je prisutan drukčiji trend, a to je pad kamatnih prihoda, ali i istodobni pad kamatnih rashoda, dok je dobit na provizijama sličnog obujma. U PBZ-u dobit prije rezervacija iznosi ogromnih 1,7 milijardi kuna. Dvije najveće banke zajedno ostvaruju dobit prije rezervacija i usklađenja u visini 4,2 milijarde kuna, što razotkriva tragikomediju hrvatskog financijskog sustava. Male domaće banke pokušavaju preživjeti u poremećenim tržišnim odnosima. Banka splitsko-dalmatinska pokušava kreditirati male i srednje poduzetnike iz domaćih izvora financiranja, ali za to ne dobiva podršku države i/ili HNB-a.
Istodobno je naš HPB zbog ultra restriktivne politike rezervacija morao iskazati gubitak od 632 milijuna kuna, tako da je stopa adekvatnosti kapitala na 6,52 posto, što zahtijeva nužnu dokapitalizaciju po regulatornim zahtjevima. Operativna dobit prije rezervacija povećala se i iznosi gotovo 300 milijuna kuna. Nedavno je HPB morao blokirati račun Petrokemije, pravdajući se da HNB nije priznao pravo zaloga na umjetnom gnojivu u smislu lako utužive robe kao zadovoljavajuće jamstvo kredita, što je imalo za rezultat povećanje rezervacija. HNB tako sudjeluje u neosnovanom umanjenju vrijednosti HPB-a, sondirajući teren nekom potencijalnom kupcu HPB-a.
Vlada, banke i HNB hvale se da pada udio loših kredita, no to je statistika, jer su loši krediti pali zato što su krediti državi porasli u jednom tromjesečju za čak 5,5 milijardi kuna, pa ukupno čine 43 milijarde kuna. Trend loših kredita kod stanovništva porastao je od 17,3 na 18,3 posto, zapravo su loši krediti s klauzulom CHF porasli sa 14,3 na 15,3 posto. Vujčić tvrdi da se dobit HNB-a ne može koristiti za rješavanje kredita s klauzulom CHF, što nije istina, jer je jedina zapreka tako iskazan stav. Ekonomski analitičar Niko Delić ustanovio je da banke nisu trebale pokriće za kredite s klauzulom CHF, što znači da se ta obmana koristila za izvlačenje dobiti u strane matice, sve na špekulativnoj osnovi.
Globalne financije
Kako otkloniti nagomilane unutarnje devizne neusklađenosti i vanjske neravnoteže (MIP), o kojima je govorio i doc. dr. sc. Dubravko Radošević s Ekonomskog instituta Zagreb, prilikom prezentacije knjige i udžbenika “Globalne financije” profesora Ivana Lovrinovića, svake hvale vrijednog djela o monetarnoj politici i međunarodnim financijama, koje će u Hrvatskoj podignuti ekonomsku pismenost na višu razinu. U knjizi je studiozno razrađena problematika deviznog tržišta. Kako optimalno postaviti tečajni režim za otvorenu ekonomiju? Profesor Sead Kreso s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu govorio je o tektonskim poremećajima u monetarnim odnosima na svjetskoj razini, u smislu monetarne decentralizacije u odnosu na dolar. SAD je dopustio svojoj saveznici Britaniji da uđe u AIIB – Azijsku infrastrukturnu investicijsku banku. Tako otvorena vrata iskoristile su Njemačka, Italija i Francuska, upravo one članice Eurozone koje već koriste QE ECB-a.
O upravljanju valutnim rizicima profesor Lovrinović piše na stranicama 315 i 316. “Strategija brze i sveobuhvatne jednostrane euroizacije doživjela je krah i morat će biti zamijenjena snažnom resuverenizacijom hrvatskog monetarnog sustava što nije u suprotnosti s našim članstvom u EU-u i težnjama da jednog dana, kada budemo ostvarili nominalnu i realnu konvergenciju, uvedemo euro.” Dakle, posve suprotno ocjenama većine ekonomskih analitičara, imamo fenomen da je monetarna suverenost uvjet za uvođenje eura, jer će smanjiti negativne efekte ovakve euroizacije.
Guverner Boris Vujčić preporuča nam drugu knjigu – “Zašto nacije propadaju: Porijeklo moći, napretka i siromaštva”. A knjigu su napisali Daron Acemoglu, profesor ekonomije na Massachussets Institute of Technology i James A. Robinson, politolog i ekonomist s Harvarda. Acemoglu i Robinson tvrde da nacija ne propada zbog geografske izoliranosti, nedostatka prometnica, slabe kulture i nepovoljne klime, prenapučenosti i kolonizacije, nego su ključ institucije, političke i ekonomske. A upravo kroz brljanje naših institucija uništene su generacije inženjera i kvalificiranih radnika, što je nenadoknadivo, što je samim tim učinilo naš rad jeftinim.
A “inkluzivne institucije” štite privatno vlasništvo i vjerovnike! Da sve predivno zvuči, dodaju se: prosperitet, rast i održivi razvoj. Negativne “ekstraktivne institucije” uvode apsolutistički režim, prisilni rad, prisvajanje dobiti, siromaštvo, oskudicu i stagnaciju. Pa, nije sve tako jednostavno. Ako “prokletstvo prirodnih resursa” vodi u građanske ratove, korupciju i inflaciju, čemu tolika strka oko naftnih nalazišta u našem Jadranu? Koliko bi onda Norveška napredovala da nema tako bogate naftne resurse? Je li pad Saddama Huseina preporodio Irak? Koliko znam, velike su sile u uspješnim kolonijama formirale najgore diktature. Botswana je proglašena primjerom prosperiteta kroz kvalitetne institucije, a ključ je zapravo “Debswana”, jedna od vodećih svjetskih kompanija za vađenje dijamanata. Koja je ostala 50 posto u državnom vlasništvu! Bez prepuštanja upravljačkih prava “Mađarima”.
Tako smo od Vujčića saznali da QE “alkoholizam” ECB-a (kvantitativno olakšavanje, odnosno njemački jednostavno: drukanje eura) neće uspjeti. Kao guvernera središnje banke u državi s kreditnim rejtingom smeća, Vujčića bi trebalo veseliti “podcjenjivanje cijene rizika”, ali on nastoji povećati dobit “domaćih” poslovnih banaka na temelju prodavanja magle i rizika. Vujčić nam postavlja izazov: budite drugovi i junaci i povećajte konkurentnost rada kada na grbači imate veću kamatu! To je njegov originalni stress-test ženske i muške radne snage. “Banke počinju isplaćivati velike dividende. Tvrde da nemaju razloga zadržati dobit u Hrvatskoj” – napominje Gojko Drljača, sugovornik i istomišljenik Borisa Vujčića, koji o tome šuti. Restrukturiranje naših dugova? Čemu to, čudi se Vujčić.
Koja je druga briga Borisa Vujčića? Nećete vjerovati! Prestrašen je mogućnošću da izađemo iz krize prije fiskalne konsolidacije i prije nego što cijena rada dodatno padne! Vjerujem da je i portiru u HNB-u jasno da prije strukturnih reformi moramo riješiti kredite s valutnom klauzulom, odnosno konvertirati ih u čiste kunske. Problem je što to nije jasno guverneru Hrvatske narodne banke, koji bešćutno promatra agoniju dužnika banaka.
Autor: Tvrtko Dolić / 7Dnevno
