Gotovina i Markač do ljeta na slobodi?
U sudskim kuloarima u Haagu govori se da bi konačna odluka u predmetu Gotovina i Markač mogla biti do razine dosad izdržanog pritvora. Još preciznije, Vjesnikov izvor kaže da bi obojica osuđenika mogla, nakon završnog zasjedanja žalbenog vijeća kojem predsjeda sudac Theodor Meron, krenuti kući.
Je li to moguće? Informacija je takva da je valja, ako ništa drugo, usporediti s dosadašnjom sudskom praksom.
“Dvije stvari su bitne. Prva, skraćivanjem rokova za donošenje presude žalbeno vijeće je poslalo prvi pozitivan signal – ako vidiš da za osudu nemaš dosta elemenata, onda je bolje ne činiti dodatnu štetu”, kaže odvjetnik Anto Nobilo. Druga će pozitivna stvar biti, kaže Nobilo, dopusti li žalbeno vijeće izvanredno izvođenje dokaza u ožujku ili travnju, kako je najavljeno. Tada bi se jasno dalo do znanja svim zainteresiranim stranama da sudac Meron i njegovo vijeće smatraju realnim da bi predloženi dokazi mogli bitno promijeniti zaključak o odgovornosti Gotovine i Markača.
Još jedno iskustvo iz Haaga, ono odvjetnika Branka Šerića, dodatno rasvjetljava cijeli slučaj.
“Obrane Gotovine i Markača puno su uložile u to da žalbom sruše tezu optužnice da su obojica sudjelovala u tzv. zločinačkom pothvatu. Pri obaranju te teze, koliko znam, branitelji su se služili i vrhunskim znanjima engleskih i američkih pravnika. Time su dodani u njemačko-engleski par eksperata u timu Mladena Markača”, kaže odvjetnik Šerić.
Tomu valja dodati i ekspertizu vojnih pravnika SAD-a i Velike Britanije koji razbijaju tezu o prekomjernom granatiranju. Padnu li te dvije točke optužnice, odnosno presude na koje su naslonjene kazne od 24 godine zatvora za Gotovinu i 18 godina za Markača, bilo bi moguće da žalbeno vijeće izrekne osuđujuću, ali ipak znatno smanjenu kaznu.
Na što bi se oslonila osuda? »Iz presude je vidljivo da se spominje inkriminacija propusta u kažnjavanju potčinjenih za djela počinjena na teritoriju djelovanja i pod njihovom komandom. To je onda kazna po zapovjednoj odgovornosti, a te kazne u praksi tribunala nisu bile tako velike«, objašnjava Šerić.
Po njegovu mišljenju, valja na još jednu važnu sitnicu obratiti pozornost. Naime, Mladen Markač je u haaški pritvor došao u ožujku 2004. godine, a Ante Gotovina je priveden u prosincu 2005. Oni su, dakle, skoro osam (Markač), odnosno šest i pol godina (Gotovina) iza rešetaka. Ostane li Markaču nedirnuta kazna od 18 godina, on je vrlo blizu da napuni dvije trećine početne oštre kazne. Za Gotovinu do tog rezultata od dvije trećine treba još dosta. »Ali, što ako sudac Meron izrekne nešto niže kazne? Onda bi obojica po svim propisima mogla kud« izračunao je Šerić.
Više od razine izrečene kazne trećeg stručnjaka za haaške obrane, odvjetnika Petra Pavkovića, zanima obrazloženje izrečenih kazni.
“Ako žalbeno vijeće krimen Gotovine i Markača svede na zapovjednu odgovornost, pa u skladu s tim i smanji njihove kazne (ne vjerujem da će se izreći oslobađajuće presude), onda je sve u redu. Ali, ako se zadrži njihova odgovornost za sudjelovanje u zločinačkom pothvatu i u prekomjernom granatiranju, onda će osim njih dvojice časnika biti osuđena i Hrvatska. Refleksija takve odluke na međunarodni položaj države bila bi vrlo, vrlo loša. Bez obzira na visinu zatvorske kazne”, kaže Pavković.
U srpnju 2004., u trenutku izricanja kazne od devet umjesto 45 godina zatvora Tihomiru Blaškiću tajnih službi, sud je prihvatio dokumentaciju odvjetnika Ante Nobila. Ne samo to, prihvaćena je i njegova tvrdnja da Blašjićeva obrana tijekom suđenja nije mogla doći do tih dokumenata jer Franjo Tuđman i Markica Rebić nisu omogućili pristup arhivima tajnih službi. Odvjetnici Gotovine i Markača, pak, kažu da do dokumentacije sa zasjedanja rukovodstva tadašnje Srbije i Slobodana Miloševića nisu mogli doći, jer je ona korištena na suđenju Miloševiću, a ni hrvatskim službenim kanalima nije se omogućio pristup arhivima.
U žalbenom postupku odvjetnik Nobilo ustvrdio je da je nedostatak dokumentacije bio razlog za pogrešne zaključke sudskog vijeća i drastičnu kaznu od 45 zatvorskih godina. U aktualnom žalbenom postupku, naslanjajući se na dokumentaciju iz srpskih arhiva, odvjetnici tvrde da nikakva zločinačkog pothvata nije moglo biti, jer srpsko stanovništvo nije napustilo Hrvatsku zbog progona, nego zbog iz Beograda organiziranog iseljavanja.
No, podudarnost dvaju postupaka tu i završava.
Tihomir Blaškić je osuđen 3.ožujka 2000. godine. Žalbeni postupak je presudom i osudom na devet godina zatvora završen 29. srpnja 2004. godine. Gotovina i Markač su osuđeni 15. travnja 2011., a već bi u ljeto 2012. mogli znati kakva im se sudbina piše. Stručno, tako skraćeni rokovi zovu se »izlaznom strategijom tribunala«. Praktično, ta bi se žurba mogla završiti i ovako i onako. Unatoč dobrim signalima.
Izvor: VJESNIK
