PREDIVNA USKRSNA PRIČA: Konačno je našao svoju Željanu
U rovu je dobio košaru s kolačima… Nakon 24 godine čekanja i traženja, konačno je našao svoju Željanu
Supetranin Pavlimir Miro Derado, brački dragovoljac Domovinskog rata i član prve posade 4. obalne topničke bitnice, dugo će pamtiti ovogodišnji Uskrs. Nakon 24 godine čekanja i traženja, konačno je našao svoju – Željanu. Riječ je o nekadašnjoj učenici drugog razreda osnovne škole, koja je zajedno s kolačima koje je pripremila njezina majka, na dnu košare stavila sličicu rođenja Isusa i nesigurnom dječjom rukom na poleđini ispisala: “Sretan Božić, dragi branitelji, i što skoriji povratak doma želi vam Željana 2. razred”.
Među brojnim košarama kolača koje su Bračani toga Božića 1991. godine poslali svojim braniteljima na poziciji Zastup, nadomak Sutivana, Miro Derado našao je baš tu – Željaninu. Ta sličica toliko ga je oduševila i razgalila da ju je odmah stavio u novčanik i od nje se ne odvaja već 24 godine.
– Zarekao sam se sebi, kad-tad, saznat ću koja je to Željana – kaže Miro. Prolazile su godine, ali on nikada nije gubio nadu.
Div iz Supetra
– Hvala, “Slobodnoj”, koja je u božićnom broju objavila moju priču. Bez njezine pomoći mnogo teže bih otkrio Željanu. Konačno mi se ostvarila želja i moj san koji sanjam gotovo dva desetljeća i pol i zato ću ovaj Uskrs dugo pamtiti, jednako kao i Božić 1991. godine – povjerio nam se Derado.
Prvi susret Mira Derada i njegove Željane Kusanović dogodio se u Postirima, mjestu u kojemu Željana živi, a svjedočio mu je i vaš novinar.
– Ma, znam ja vas onako iz viđenja – rekla je uz osmijeh Željana, a markantnu figuru Mira Derada nije problem zapaziti jer je s visinom od 198 centimetara i težinom koju ne želi odati i te kako uočljiv.
Na njegovu licu zatitrao je osmijeh zadovoljstva, a zatim je uzvratio:
– Sada kada sam te upoznao, sretan sam isto kao i onoga Božića kada sam pronašao svetačku sličicu. Bio sam ponosan i dirnut koliko je dječje ljubavi utkano u toj jednoj poruci. Priuštila si mi mnogo sreće i zadovoljstva.
Potom je Miro pozvao Željanu na kavu i čašicu razgovora. Ta kavica potrajala je gotovo dva sata, svatko je od njih imao nešto pitati. Miro joj je pokazao nekoliko fotografija iz tog vremena koje svjedoče kako se branio i obranio Brač, a zatim joj je potanko ispričao što je sve poduzeo da bi je pronašao.
Nakon objave priče u Slobodnoj Dalmaciji zamolio je svoje suborce da svatko od njih u svome mjestu pokuša pronaći Željanu. Otkrili su da je u tom vremenu na Braču bilo čak devet Željana. Najviše mu je pomogao njegov prijatelj i suborac Željko Barhanović iz Supetra. Pomagali su i drugi, pa se doimalo kao da cijeli Brač traži Željanu. Pedantnošću, na kojoj bi mu pozavidio i čuveni detektiv Sherlock Holmes, Miro je slagao kockice. U zadnji izbor ušle su dvije Željane, i to jedna iz Postira i jedna iz Selaca.
Kada mu je Željanina mama Vjera iz Postira potvrdila da je ona napravila kolače čupavce i da je Željana uistinu ispisala svetačku sličicu koju je ona stavila po sredini dna košare, za Mira više nije bilo nikakvih dilema.
Ni ona nije mirovala
– Znate, nije se smjelo pogriješiti. I župnik don Tonči Jelinčić mi je posvjedočio da su se toga Božića u Postirima prikupljali kolači za branitelje na položajima – prisnažio je Miro Derado, koji ništa nije želio prepustiti slučaju.
Međutim, ni Željana nije mirovala. Kada je saznala da se traži njezina imenjakinja, učenica drugog razreda, odmah je pomislila: mogla bih to biti ja. Instinkt je nije prevario.
– Kako je u Postirima toga dana “Slobodna“ bila rasprodana, otišla sam u Supetar kupiti svoj primjerak novina.
Kada sam pročitala da su u kutiji bili čupavci, a to su slatkiši koje moja mama Vjera često pravi i radi ih najbolje na svijetu, znala sam: to sam ja – prisjeća se Željana Kusanović, koja je tada nosila prezime Matulić, a živjela je s tri sestre i jednim bratom.
Iz tog vremena naša junakinja sjeća se uzbuna, noćna rasvjeta bila je pogašena, rano je morala dolaziti kući, u razredu su imali pet izbjeglica iz Bosne i Hercegovine….
Željana je majka desetogodišnjeg sina koji se zove Ivano, živi u Postirima, a radi u Supetru kao prodavačica u jednom trgovačkom centru.
Prije rastanka Miro Derado je svojoj Željani za uspomenu darovao uvećanu i uokvirenu svetačku sličicu s njezinim tekstom.
– Uvijek mi je drago kada nekoga razveselim, ali ovo je nešto posebno. Vjerujte mi, pamtit ću ovo dugo, dugo… – kazala je na kraju Željana iz Postira koju je Miro konačno našao nakon 24 godine upornog traženja.
Odlikovani Redom hrvatskog trolista
Miro Derado je u mirovini. Bavi se vrtom i često prebire po sjećanjima iz ratnih vremena, a pokrenuo je i akciju osnivanja Udruge branitelja HRM-a 4. obalne topničke bitnice Brač. Kroz tu bitnicu prošlo je, tvrdi, oko 120 boraca, a odlukom predsjednika RH Obalna topnička bitnica Brač je 2011. godine odlikovana Redom hrvatskog trolista, i to odlikovanje još čeka da bude službeno uručeno. Ima dva sina koji su stvorili svoje obitelji, a posebno zadovoljstvo čine mu unuk David i unuke Mirena i Liana.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
