TIHOMIR DUJMOVIĆ: Imaju li u HNB-u savjesti, poštenja i morala?
Revolucionarna odluka Općinskog suda u Osijeku vraća nadu. Jedan niži sud zapravo radi posao Hrvatske narodne banke koja se ponaša kao najvjerniji saveznik stranim bankama. HNB od kada postoji, dopušta valutnu klauzulu i dopušta kredite u kojima banka sama može mijenjati kamate pa se postavlja pitanje po čemu je HNB hrvatska i narodna banka? Sutkinja Mirna Grgić Radojčić je jako dobro čula i shvatila kardinala Bozanića, hoće li i drugi hrvatski suci?
„Ugovor je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, on je protivan temeljnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja“. Ovako je povijesnu odluku u jednom slučaja podizanja kredita u švicarskim francima obrazložila sutkinja općinskog suda u Osijeku i ta presuda bi iz temelja mogla promijeniti epilog priče o kreditima u švicarskim francima. Sud je zapravo cijeli dosadašnji ugovor proglasio ništetnim, naloživši banci da vrati klijentu sav dosadašnji iznos uplaćenog novca, te odredivši da se kredit nastavi vraćati, ali po tečaju koji je bio na dan ugovaranja. Dakle, sve je vraćeno na početak kreditnog odnosa, te klijent mora vraćati kredit ali po tečaju na dan podizanja kredita, a ne po današnjem tečaju koji je dramatično veći!
Ova povijesna odluka hrvatskog pravosuđa pravni je presedan po kojem ako sudovi nastave ovako suditi možemo očekivati potpuni obrat u aferi Franak! Sud je presudio u konkretnom slučaju Ivice Butora iz Osijeka koji je podigao kredit 2007. godine od 44 tisuće franaka što je bilo oko 150 tisuća kuna. Do sada je vratio 183 tisuće kuna i još je dužan 27 400 franaka, odnosno gotovo 200 000 kuna!!! Dobio je infarkt i završio u bolnici kad je počeo iznenadni uzlet švicarskog franka i onda se iz očaja odlučio na sudsku parnicu. “Nije savjesno ni pošteno istodobno ugovaranje odrednica koje i glavnicu i kamatu čine promjenjivima i to ovisnima o posve neizvjesnim čimbenicima kao što su odnos tečaja kune i franka te ponuda i potražnja za frankom na tržištu. Isto vrijedi i sa čimbenicima kao što su odnos tečaja kune i franka te ponuda i potražnja za frankom na tržištu. Isto vrijedi i za kamatnu stopu koju banka može mijenjati jednostranom odlukom na koju korisnik kredita ne može utjecati“, stoji između ostaloga u obrazloženju ove sudske presude.
U konkretnom slučaju Ivica Butora je imao mjesečnu ratu od 1.500 kuna, no rata mu je skočila za gotovo tisuću kuna! Sud je sada naložio da mu Privredna banka ima vratiti sve što je uplatio, a banka osim toga mora platiti i kamate te podmiriti 21 tisuću kuna sudskih troškova. Ova revolucionarna odluka jednog hrvatskog suda ukazuje na niz relacija. Najprije, vidi se da Općinski sud zapravo radi posao Hrvatske narodne banke koja se ponaša kao najvjerniji saveznik stranim bankama obzirom da ih nikada u ničemu na ovu temu nije ograničavala. A upravo je HNB trebao biti taj koji je trebao upozoriti stranke banke na protuzakonitost ovakvih kredita koju je sada ustanovio sam sud. HNB od kada postoji, dopušta valutnu klauzulu i dopušta kredite u kojima banka sama može mijenjati kamate pa se postavlja pitanje po čemu je HNB hrvatska i narodna banka? Sada općinski sud u Osijeku takve kredite naziva protuustavnim, protivnim moralu ovog društva, protivnom načelima obvezatnog prava te načelu savjesnosti i poštenja! Imaju li u HNB-u savjesti, poštenja i morala? Zašto onda šutke prate kako nas godinama banke na ovaj način uništavaju?
Ova odluka pokazuje da bez obzira na neopisivu moć stranih banaka, savjest i odgovornost uvijek pronađu put. Pa kakve god pritiske vršili opet je zahvaljujući odlučnosti suca Turudića, Josip Perković završio u Muenchenu, ipak je javnost zahvaljujući hrabrosti i odvažnosti suca Kolakušića saznala za gospodarske zločine koji su počinjeni u predstečajnim nagodbama i ipak je kako vidimo sutkinja Mirna Grgić Radojčić unatoč bankarskoj moći presudila da su krediti u francima bili nemoralni, nepošteni, protuustavni i „protivni prisilnim propisima i moralu društva“.
Dakako, teška su i mučna pa i jadna vremena koja traže heroje, jer bi bilo za očekivati da sustav sam obavlja takve poslove bez potrebe za osobnim herojstvima, ali to je prava slika današnje Hrvatske! Nema nikakve sumnje da će banke sada aktivirati svoje moćne, u prvom redu medijske jatake, kojih niti do sada nije manjkalo. Isto tako nema sumnje da će banke učiniti sve da u žalbenom postupku presuda padne, no istina se više ne može izbrisati. U ovom trenutku na sudovim stoji preko 500 tužbi zbog kredita u francima, a za očekivati je da će sada tisuće i tisuće građana tražiti pravdu na sudovima. Teško je očekivati da će sudovi kad pročitaju detaljno obrazloženje koje je dano u ovoj presudi, zanemariti utvrđene činjenice i da će ignorirati stvarnost. Prema tome čini se da smo na putu afirmacije pravde i da je na vidiku kraj bankarskih pljački barem u ovoj epizodi.
Cijela ova tužna storija nosi glavni poučak: hrvatska država, a to je u ovom slučaju HNB, ne može biti servis stranih banaka već mora biti tijelo u funkciji ne samo odgovarajuće nacionale monetarne politike već i u funkciji zauzdavanja neobuzdanih apetita stranih banaka. Vodstvo HNB-a koje to nije u stanju raditi jednostavno mora otići! U ovoj priči je definitivno zatajila HNB, tu treba tražiti primarnog krivca jer u obranu običnog svijeta koji je podizao lihvarske kredite nitko nije stao. Banke su pokazale svoju gramzljivost i drskost čak i u početnoj fazi rješavanja afere franak za zelenim stolom jer su one same počele arbitrirati da će socijalno ugroženima pomoći, a drugima da takva pomoć nije najnužnija. Ma, tko je banka da odlučuje što je socijalna politika? Osobitu drskost su pokazali zadnjih dana kada su predložili da sve stanove koji su sada „problematični“ jer ljudi ne mogu vraćati kredite kupi država, a ako tako ne bude da će je oni prodati strancima?! Dakle, spremni su i ucjenjivati! Ministar Lalovac se pokazao pristojnim pa je na tu bankarsku ideju o državnoj kupovini „problematičnih“ stanova, kratko izjavio kako „mora da su se u udruzi banaka šalili“. No, banke se nikad ne šale, banke su vam kadre za mjesečnu ratu uzeti i bubreg ako nemate ništa drugo! Dakako, njihovi su interesi legitimni, no zato bi kada se bankarsko poslovanje pretvori u lihvarenje tu trebala biti država koja bi morala reći – Sada je dosta! Ni HDZ-ove ni SDP-ove vlade nikad nisu imale snage postaviti crtu preko koje strane banke ne mogu prelaziti, pa se kao toliko puta do sada dogodilo da je reagirala jedino Katolička crkva. Nadbiskup Bozanić više nije znao kako da izrazi svoj bijes zbog ponašanja banaka pa je u uskrsnoj poruci banke otvoreno optužio za lihvarenje. “Ovdje se radi o lihvi u pravom smislu riječi“ rekao je eksplicitno kardinal Bozanić. Sutkinja Mirna Grgić Radojčić ga je jako dobro i čula i shvatila, hoće li i drugi hrvatski suci?
Autor: Tihomir Dujmović/dnevno.hr
