ZDRAVKO TOMAC: Milanović i njegova Vlada pomažu velikosrpskoj politici!
Šešelj je brutalan i vulgaran a ovi su na izgled kulturni i fini ali po sadržaju su na istoj razini sa Šešeljom. Srpski političari krenuli su u ofenzivu protiv Hrvatske.
Ovih dana svjedoci smo novih napada na hrvatsku politiku. Iz dana u dan susrećemo se s cinizmom, prijetvornošću, bezobrazlukom predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, premijera Srbije Aleksandra Vučića, ministra vanjskih poslova Ivice Dačića a naročito ministra rada Aleksandra Vulina. Svi oni ne samo da brane zločinca Vojislava Šešelja nego govore isto što i on. Ne tako brutalno ali po sadržaju identično.
Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije, govori o hrvatskim političarima kao ljudima koji su okovani u prošlosti te podmeće da hrvatska politika i političari priželjkuju a možda se već i pripremaju za novu blistavu akciju kako bi Hrvatska ostala u potpunosti bez Srba, kako bi istjerali i one Srbe koje nisu istjerali Bljeskom i Olujom. Premijer Aleksandar Vučić koji je već ranije uspoređivao doček Ante Gotovine, koji je branio domovinu, koji nije bio agresor, koji je oslobođen svih optužbi, uspoređuje sa dočekom Vojislava Šešelja, ratnog zločinca, koji je haračio po Hrvatskoj kao agresor i koji je govorio da svakoga tko je protiv Velike Srbije treba odmah ubiti. Aleksandar Vučić brani svoga ministra Vulina, koji je Antu Gotovinu proglasio ustašom na ciničan i podmukao način pitajući da li mi Hrvati stvarno vjerujemo da netko u Srbiji može lijepo govoriti o Anti Gotovini, te onda ponovno uspoređuje Gotovinu i srpske zločinačke generale pitajući se kako to da nitko ne govori lijepo o srpskim generalima. Premijer Vučić brani Aleksandra Vulina, koji ne priznaje presudu Haaškog suda po kojoj Oluja nije bila zločinačka organizacija, koji se ruga Hrvatima i koji ostaje pri svojim stajalištima koje je davno izrekao.
Podsjetit ću da je Aleksandar Vulin, ministar rada u Vladi Srbije, u listopadu prošle godine boravio u Hrvatskoj na skupu obilježavanja spomena na žrtve ustaškog dječjeg logora u Sisku te da je tom prilikom iznio užasne nečuvene laži i optužbe protiv hrvatskih branitelja, uspoređujući vukovarske branitelje s ustašama. Konkretno ministar Vulin je rekao: “Tko razbija ćirilične ploče razbijao bi i dječje glave”. Dakle, optužio je vukovarske branitelje da su opasni, potencijalni djecoubojice čiji je idući korak razbijanje dječjih glava. Vulin je dalje rekao da zasad ne razbijaju dječje glave jer se boje da će biti kažnjeni, te je zaprijetio: “Ne može onaj tko razbija ćirilične ploče misliti da to neće izazvati zlo, silu i nasilje, Jer ne zaboravimo prvo su palili knjige a onda su palili ljude.” Dakle, ministar Vulin predviđa da će hrvatski branitelji ne samo razbijati dječje srpske glave nego da će i paliti ljude. Na te strašne optužbe izrečene u Hrvatskoj, nažalost, nitko od hrvatskih vlasti nije reagirao, jer ministar Vulin je izjednačio današnju Hrvatsku s NDH a vukovarske branitelje proglasio sa nacistima, fašistima i ustašama.
Te teške optužbe protiv Hrvatske pune laži i krivotvorina i neviđenog bezobrazluka napisane su i ponovljene u protutužbi Srbije protiv Hrvatske na Međunarodnog sudu pravde u Haagu. Ta tužba je izrazila stajalište sadašnjeg srbijanskog vodstva što potvrđuju i reakcije u slučaju Šešelja jer nema nikakve razlike u stavovima Šešelja, Nikolića, Vučića i Vulina. Sve je to ista protuhrvatska strategija, razlike su u nijansama. Šešelj je brutalan i vulgaran a ovi su na izgled kulturni i fini ali po sadržaju su na istoj razini sa Šešeljom. Srpski političari krenuli su u ofenzivu protiv Hrvatske. Na tu ofenzivu se mora odgovoriti argumentirano, ne smije se prihvatiti njihova strategija o podjeli krivnje za prošlost, moraju im se u službenom odgovoru navesti činjenice. Međunarodni sud pravde skinuo je svaku odgovornost s Oluje kao zločinačkog pothvata. General Ante Gotovina proglašen je nevin. Dakle, srbijansko vodstvo ne priznaje odluke najvišeg suda Ujedinjenih naroda i ponovno obnavlja krivotvorine i laži o Oluji i prošlosti. Dakle, oni su okovani u prošlosti a ne hrvatski političari jer se oni ne žele suočiti s istinom o prošlosti nego traže da mi prihvatimo njihove laži i krivotvorine po kojima se krivnja sa agresorske Srbije prebacuje na Hrvatsku. Osim toga treba napisati jednu opširnu notu srbijanskom državnom vodstvu te ih podsjetiti da je Međunarodni sud pravde jasno presudio da je Srbija bila agresor i da je zločinačkim metodama i djelima pokušala etnički očistiti dijelove Hrvatske koje su htjeli pripojiti velikoj Srbiji. Konačno im treba reći da Hrvatska neće trpjeti stalne pokušaje Srbije da se ne priznaju odluke ni Haaškog suda ni Međunarodnog suda pravde, da se ne prizna istina što se događalo u prošlosti. Optuživanje Ante Gotovine da je ustaša te njegovo izjednačavanje s Mladićem i Šešeljom i drugim srpskim agresorima nečuveni je bezobrazluk na koji treba odgovoriti istom mjerom.
Hrvatska državna politika ne smije pristati na novu agresiju Srbije, na nove laži i krivotvorine koje dolaze iz Srbije. Srbijanski političari bi zabranili da se govori istina o domovinskom ratu. Oni pokušavaju govorenje istine o onom što se stvarno događalo proglasiti ustašlukom i protusrpskom politikom. Dakle, srpsko državno vodstvo nije odustalo od svoje velikosrpske politike i nastojanja da lažima i krivotvorinama srpsku agresiju na Hrvatsku pretvori u građanski rat i sukob s podijeljenom odgovornosti. Dosadašnje hrvatsko državno vodstvo svojom politikom nije se suprotstavilo takvoj velikosrpskoj politici nego ju je i pomagalo. Krizu u Vukovaru izazvalo je dosadašnje hrvatsko političko vodstvo na čelu s Zoranom Milanovićem, bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem i Vesnom Pusić i Miloradom Pupovcem. Oni su ne vodeći računa o političkom kontekstu i stajalištima i ciljevima nove velikosrpske politike nasilnim nametanjem ćirilice suprotno Ustavnom zakonu otvorili prostor za novu agresiju velikosrpske politike u ostvarivanju jednog od najvažnijih ciljeva te politike da ne odustaju od borbe za Vukovar kao srpski grad. Nitko od hrvatskog državnog vodstva nije prosvjedovao na izjave predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da je Vukovar srpski grad i da tu Hrvati nemaju šta da traže.
Nitko u hrvatskoj državnoj politici nije ozbiljno analiziralo Memorandum 2 i njegove političke ciljeve koji srpsko državno vodstvo vrlo sustavno pokušava ostvariti. Vrijeme je da i Hrvatski sabor konačno stavi na dnevni red raspravu o kompleksnim odnosima s Srbijom, da se utvrdi jasna hrvatska politika i da se usvoje mjere da kako bi se zaustavila nova velikosrpska agresija.
Kako je moguće da nakon odluke Ustavnog suda u kojem je jasno utvrđeno da je protuustavno silom nametati ćirilične ploče Vlada i dalje provodi svoju politiku. Ide čak i dalje i ponovno saslušava vukovarske branitelje kao navodne teroriste. Problem je u Hrvatskoj što i dalje djeluje snažna peta kolona, koja na sličan način, kao i srpsko državno vodstvo, sotonizira hrvatske branitelje i Domovinski rat. Još je veći problem što takvu politiku vodi i dio državnog vrha. Bivši predsjednik Josipović ponovno je rekao kako je bio u pravu kada je rekao da ustaške guje žive u mnogim srcima Hrvatica i Hrvata. On sad ide i dalje kao ideolog Lige antifašista Hrvatske i cijelu Hrvatsku pretvara u zmijsku ustašku dolinu u kojoj iz svakog grma vreba ustaška guja.
Zoran Milanović i njegova Vlada pomažu velikosrpskoj politici jer vrlo sustavno pokušavaju sotonizirati hrvatske branitelje a svoje političke protivnike proglasiti ustašama i zlom koji će ukinuti demokraciju u Hrvatskoj. Njegov savjetnik Slavko Goldstein optužio je HDZ da je ustvari ustaška stranka. Bezbroj je tekstova u medijima u Hrvatskoj u kojima se vukovarski branitelji se opisuju na isti način kako ih opisuje srpsko državno vodstvo a posebno Aleksandar Vulin kojeg štiti i brani premijer Vučić, iako bi ga u svakoj normalnoj demokratskoj državi morao odmah smijeniti. Pobjeda Kolinde Grabara Kitarović i njena odlučnost da mijenja kapitulansku politiku Hrvatske zabrinula je Kukuriku koaliciju ali i sve njene saveznike da će izgubiti parlamentarne izbore i da će se stvoriti novi tandem Grabar Kitarović – Tomislav Karamarko, koji će imati snage obraniti istinu o Domovinskom ratu i bitno promijeniti kapitulansku vanjsku hrvatsku politiku.
U sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj je očito da se Kolinda Grabar Kitarović blokira i da tandem Milanović- Pusić sve čine da zadrže postojeću politiku. Zbog svega toga i odnosi sa Srbijom neće se moći riješiti i postaviti na zdrave osnove dok se ne utvrdi istina o prošlosti i dok se ne promijeni odnos političkih snaga u Hrvatskoj. Zato su parlamentarni izbori jednako važni, možda još i važniji od prethodnih predsjedničkih izbora. Na predsjedničkim izborima pobijedila je domoljubna politika, pobijedili su branitelji, pobijedile su političke snage koje su odlučile mijenjati sliku Hrvatske, raščistiti sa svim ostacima totalitarizama i hrvatsku izgrađivati kao modernu europsku demokratsku državu okrenutu Srednjoj Europi, Mediteranu i Zapadu a ne Srbiji na Istoku. Odnose sa Srbijom treba postaviti na istim temeljima kao i odnose i sa svim drugim državama. Dakle, Hrvatskoj je potrebna još jedan pobjeda domoljubnih snaga. Tek kada na vlasti bude tandem Kolinda Grabar Kitarović- Tomislav Karamarko stvorit će se realna politička snaga i za raščišćavanje i odnosa sa Srbijom ali i za raščišćavanja s petom hrvatskom kolonom koja je uz dosadašnje državno vodstvo u znatnoj mjeri kriva što Međunarodni sud pravde nije presudio, iako je činjenično potvrdio genocid u Vukovaru, da je Srbija učinila genocid u Vukovaru.
Znam da su gospodarski problemi najvažniji ali također jednako znam da se oni ne mogu riješiti bez rješavanja političke krize u kojoj danas živimo. Hrvatska ne može napredovati i rješavati gospodarske probleme ako sadašnja Kukuriku koalicija, koja drži glavne medije i ne vladine udruge stalno izmišlja ustaštvo odnosno ako političke konkurente pretvara u neprijatelje, ako sebe proglašava nebom, svjetlom i dobrim a protivnike podzemljem, tminom i zlom. Ako nudi strategiju “mi ili oni”, strategiju konačnog političkog obračuna na ideologiji prošlosti. Ako želi pod svaku cijenu Hrvatsku graditi na titoizmu a ne na vrijednostima Domovinskog rata. Kako sadašnja vlast ne vidi svoj spas bez stvaranja političke kaljuže i obnavljanja ideoloških sukoba i podjele društva ne na crno- bijeli svijet nego na crveno- crni svijet svjedoci smo sotonizacije braniteljske populacije i političkih konkurenata. Politički konkurenti a najopasniji su im Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko, pokušavaju se onemogućiti pravim specijalnim ratom. Kako vođe Kukuriku koalicije znaju da su branitelji, a posebno hrvatski Stožer za obranu Vukovara i 100% ratni invalidi najveća brana protiv pokušaja diskreditiranja Domovinskog rata, protiv strategije da se Domovinski rat pretvori u sukob u Hrvatskoj u kojoj nema žrtve i agresora, pored specijalnog rata protiv Kolinde Grabara Kitarović i Tomislava Karamarka vodi se i podmukli, prljavi specijalni rat protiv branitelja a posebno protiv Đure Glogoškog, Josipa Klemma i Tomislava Josića.
Međutim, kako i dalje gube šanse na parlamentarnim izborima u obrani svoje vlasti spremni su na prihvaćanje velikosrpske strategije i demokratsku Hrvatsku pretvarati u ustašku Hrvatsku, u fašističku Hrvatsku. U tom izmišljanju ide se tako daleko da se prave popisi opasnih ustaša na koje se stavljaju ljudi koji nemaju nikakve veze niti su imali ikakve veze s ustaštvom.
Zbog tih razloga, osim Kolinde Grabar Kitarović, cijelo vrijeme u slučaju Šešelj hrvatska vlast se drži pasivno, prepušta srpskoj politici da vodi igru i da nas iz dana u dan optužuje na najgori način. Mi se stidljivo branimo i prihvaćamo strategiju velikosrpske politike umjesto da sazovemo sjednicu Hrvatskog sabora i damo cjelovitu ocjenu odnosa sa Srbijom u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Autor: Zdravko Tomac/dnevno.hr
