Naše more
MARE NOSTRUM
Dalmatoskeptici su se digli na noge i viču: “Naše more! Naša Dalmacija!” Čujete li vi taj bezobrazluk? Teško je razumit tu okupatorsku slavjansku žgadiju. Jedan dan dojašu, drugi dan udare tabor i treći dan provode nacionalizaciju.
Iako zvuči paradoksalno, Dalmacija može ostati hrvatska samo ako se hitno odvoji od Hrvatske. Ulaskom u EU dilimo se na talijansku i nimačku okupacijsku zonu, kao za NDH. Italija je već najavila gospodarsku i kulturnu okupaciju Dalmacije.
Nakon lažnog referenduma za EU, javlja se problem nutarnje opstojnosti RH, onako kako je upozorio Hegel u svojoj Filozofiji povisti. Kako se dogodilo da nam Hrvatsku kroje Vlaji, od Broza do Mesića? Ekonomiju su vodili bravari-provalnici i ONO-pravnici. Na kraju su kreirali formaciju kojom su nas prethodno strašili – komunistički kapitalizam klasnog neprijatelja. Danas žalimo ča JNA nije provela brzi državni udar, jer bi sasicanjem lažnog hrvatskog državotvornog pokreta praktično provela lustracije. Iste se strukture sve teže snalaze u strateškim pitanjima. Kritizirali smo Gojka Šuška kada je namiravao s prognanicima iz Posavine naseliti otoke, ali ta kriva metoda demografske obnove dokazuje da su Šušak i Franjo Tuđman, za razliku od današnjih partijskih aparatčika, prepoznali neke strateške probleme RH.
Na ča kalkuliraju Digići?
Zbog čega gledam vrimenske TV-prognoze? Hvala na pitanju, razlog je predivna dugonoga Dalmatinka, uska struka, širokih ramena i širokog lica, koja mi na kraju umilnim glasom kaže da je u našem priobalju toplije i još mi čarobno sivne okicama. Dalmacija je raj za sebe. Nebo je plavo, Sunce je drugačije, drugi je Bog, pa onda još zamislim da na svome omiljenom otoku blago nanosim na njenu toplu kožu neku zaštitnu kremu, dok na gradelima zubatac dobiva pravu boju, a dingač se hladi u ledari. Naravno, TV-cura očekuje dolazak Talijana i Vlaja iz nutarnje Hrvatske, barem za vikend. Nego, virujete li vi u te vlaške TV-gluposti o ciklonama i anticiklonama? Pametni Seneka držao je da vitar duva iz rupe u Zemlji. Primorci dobro znaju da svaka bura dolazi iz neke vlaške rupetine. Našeg su čovika na Jadranu stigle mnoge krive prognoze iz Zagreba. Tek ča se jedna okupacija povuče, vlaška Hrvatska prihvaća novu. RH izadje na granice avnojskog Dugog Sela i isti dan nestaje. Da su Madjari bili snalažljiviji, već bi bila obnovljena Ugarska. Postoji ta predrasuda da su Talijani doma na Mediteranu, a mi smo po istoj umotvorini od nekuda doklatarili. Današnji lancmani nemaju nikakve krvne veze s antičkim Rimom. Naše je tlo dalo Rimu vojnike, roblje, svećenike i imperatore. I svoje najlipje cure! Antički Rim bio je naša dijaspora! Zar nisu siverni hrvatski Vlaji dijaspora Dalmacije i Hercegovine? Ako Zagreb nezainteresirano okriće glavu od Hrvata u BiH, ča se Dalmatinci ne bi slično ponašali prema sivernoj Hrvatskoj? Zar nisu Hrvati iz BiH bolji ljudi od Vlaja iz RH?
Modeliranje razgradnje morlačke RH
(1) RH ulazi u novu, vlašku EU. Na naše otoke dolazi oko milijun Talijana. Dobit će potporu bivših orjunaša, koji su naseljavani pod parolom otpora Italiji. Italija će provesti i kulturnu invaziju svoje okupacijske zone. Slijedi referendumsko odvajanje Dalmacije. Preostali Hrvati postupno će evoluirali u europske Rome. Pasja lancmanska viro! Cila hrvatska povijest zapravo je jedan jedincati Moving Theater.
(2) RH ostaje izvan EU, formalno samostalna. To je prihvatljiva opcija, iako je RH već bačena na koljena. Strane su banke okupirale RH. Svjetski kapital diktira sve. Nastavlja se bezobrazno preuzimanje RH kroz institut privatnog vlasništva, koji će poslužiti ka novi oblik kvalitetne okupacije. U ovome podnošljivom raspletu, moramo centralnu državnu upravu vratiti u našu dolinu kraljeva, jer će se u protivnom ponovno pojaviti problemi nutarnje opstojnosti Hrvatske.
(3) Dalmacija se odvaja od RH, a Hrvatska i Slavonija ulaze u mletačku i talijansku EU. To je izgledna mogućnost da Dalmacija ostane hrvatska. Mišljenja sam da bi sadašnja Hrvatska trebala usmiriti svoje nutarnje migracije prema takovoj mogućnosti. Došlo bi do povratka pozitivnim uticajima antike i do značajne demontaže slavjanizacije. Na svoje bi došli i naši ribari – cila je Dalmacija sa Istrom jedan gospodarski i ekološki pojas.
Te stare morlačke babuskare!
Turizam je obmana. Naša obala postala je skladište starih olupina. Neki sam dan navigava pišice po rivi i s određenom nelagodom uočio da su viletine do mora okupirale starije osobe, u dobi od 80 do 117 godina. “Znate, moj Blagoje želi da sam priko godine ovdi, zdravije je. Krasno je naše more!” – veli mi morlačka kosooka babuskara. Bilo mi je na vrh jezika da velim kako je kraška obala, a ne more. Otkud mu ovi dvori, nona? – pitao sam znatiželjno. Ča ovo nije parcela moga kuma Tonina? Žena se ponosno uspravila: “Lipi moj, moj je Blagoje u Zagrebu na visoku položaju!” Baš krasno, Blagojetova keva se raskomotila, a vila do njegove pripada njegovom pomoćniku Joži. Divni ljudi. “Dođu moji preko lita, sa unucima!” – zadovoljna je Jelisaveta Krivokuća. Žena obožava ikavicu. Slično se pohvalila i Bara Tiklec, debela žuta ženica s kontinentalnom maglom u očima. Tonino se našao u novčanim problemima baš kada je stariji Krivokuća napadao Dalmaciju. Primorje je bilo odsičeno, u mraku, radilo se za dvisto maraka, pa je Tonino prodao svoju zemlju za sitne šolde. I sada su tu babetine Jelisaveta i Barbara, a Toninova nećaka Luca sidi u Zagrebu, u krilu managera Blagoja. A njena rođaka Anita ima sličan posao u Banja Luci, kod Blagojevog brata Milorada. Tonino je zadovoljan: Bolje i da su sa Srbima, nego sa Vlajima, ili ne daj bože kod nekog Morlaka. A opet, zaputio sam se do obale više zbog glumatanja stvaralačke dosade, nego iz potribe. Nešto se mislim, vraga bi Nietzsche šetao po Veneciji samo zbog sunca – usput je na nekoj mladoj Venecijanki odmorio oči i dušu, odnosno napunio svoje stvaralačke baterije. Kako bi Nietzsche napisao Zoru u tri dana? Pa, sreo je u Veneciji neku predivnu Dalmatinku! A, evo, u Dalmaciji je sve teže pobrat nadahnuće. Zgodne Dalmatinke prešle su u Zagreb, na raspolaganje morlačkim managerima, pa danas na našoj predivnoj obali vidite te sitne i debele morlačke starice, koje još uvijek skladište suhu konjetinu ispod sedla. Američkim Indijancima ne pada na pamet grijati takve, nego ih odvedu na planinu, da se smrznu. Dakle, Vlaji su postavili zgodnu podilu uloga, a Dalmatinci traže izminu strana. Pristaju da državna uprava priseli u Dalmaciju, da se namakne visoka renta za zgrade i kancelarije, i da beru visoke dužnosničke plaće.
Kome odgovara Sabor u sivom Zagrebu?
Dalmatoskeptici su se digli na noge. Ugrožene su stečevine hrvatskog bratstva i jedinstva! Zamislite, dalmatoskeptici kažu “Naše more! Naša Dalmacija!” Čujete li vi taj bezobrazluk? Teško je razumit tu okupatorsku slavjansku žgadiju. Jedan dan dojašu, drugi dan udare tabor i treći dan provode nacionalizaciju. Neki među njima bili su stoljećima normalni, lipo smo živili i komunicirali ka ljudi, a onda je najedanput cila vlaška Hrvatska privodila i plagirala Turgenjeva, ka da ih je uhvatilo slavensko stepsko bisnilo. A onda nam u Dalmaciju stigoše ti Vlasi sa svojim što-sevima, ijekavicom, kajkavskom ekavicom i bajkama o hrvatskom zajedništvu. Sve direktori, kao i njihovo otrovno grozdje, koje nije vidilo pravog sunca. I onda još neki tamo Krleža zazvizdi svoj überheuteabernichtigvolkfrüstich! Dalmatinci imaju dojam da se Titin dodvorica opismenio kao sezonski konobar na Jadranu, poslužujući Švabe. A opet, prihvatit će Dalmatinci i vlaškog Krležu i njegovu morlačku Blitvu, samo da je suverena! Hrvati moraju hitno vratiti Sabor u Split, ili unutar EU ostaju bez Dalmacije! Tu je i ekonomska računica. Dalmatincima je dosadilo iznajmljivati sobe Morlacima, priko lita. Žele rentati stanove saborskim zastupnicima, graditi novu saborsku zgradu, kao i nove urede za saborske odbore i saborske komisije. Zašto ne preseliti Ministarstvo poljoprivrede u Osijek? Zašto ne preseliti Ministarstvo turizma u Ričinu (vlaški: Rijeka)? Da se u Dalmaciji i Slavoniji poveća zaposlenost i da se nešto državne rente prospe izvan Zagreba.
Venetiae atque Dalmatiae sive Croatiae
Znate, pravna povist Hrvatske nije jednostavna kako se to čini. Kada je 395. car Teodozije I podilio Rimsko Carstvo na zapadni i istočni dio, Dalmacija je pripala zapadnom komadu, ali ne za dugo. Nakon što je Branimir prišao Rimu (tada EU druge brzine), uspostavlja se protuhrvatski savez Venecije i Bizanta (tada EU prve brzine). Branimir je donio odluku, Rim je prihvatio poklon, umisto dukata poslao predivno pismo zahvale, ali Tomislav i Stipan Držislav upravljali su bizantskim tematom Dalmacije kao bizantski carski prokonzuli i carski namisnici. I vidi čuda, okolnosti se minjaju, pa mletački dužd Petar II Orseolo dobiva od Bizanta pravo na dalmatinski temat. Godine 1000. osvaja dalmatinske gradove i otoke i sa određenim prekidima Mletačka Republika vlada njima do svoje propasti 1797. Dužd je nosio titulu Venetiae atque Dalmatiae sive Croatiae. Ugarsko-hrvatski kraljevi vladali su Dalmacijom od 1358 do 1409. kada je ugarski kralj Ladislav napuljski Mletcima prodao Dalmaciju za 100.000 dukata. Nastojanje Venecije da na početku 11. stoljeća potpuno preuzme dalmatinske gradove, izazvalo je snažnog basileusa Vasilija II da uspostavi reda. Bizantski vojskovođa Bojoan, carski namisnik u južnoj Italiji, doplovio je s jakom flotom u naše priobalje i ponovno uspostavio izravnu vlast Carigrada. Zarobio je suprugu i sina kralja Krešimira i odveo ih u talačko sužanjstvo u Carigradu. Dalmacija postaje hrvatska tek za Krešimira IV, koji 1069. u diplomatskim pregovorima s bizantom preuzima Dalmaciju. Mare nostrum – rekao je ponosno Krešimir IV u jednoj ispravi gradu Ninu, ali povist ne poštuje takve izjave. Godine 1074. ušla je normanska mornarica u Jadran i zarobila Krešimira IV, da bi preuzela Split, Trogir, Zadar, Biograd i Nin. Normane je iz Dalmacije istjerala Venecija!
Povist Dalmacije je jedna komplicirana pravna priča i s njom se ni igrati. Stoga je ovakav referendum za EU u Trojednom kraljevstvu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije jedna drska partizanska zasjeda ONO-pravnika, koju treba odbaciti. Jedno je provesti pravi referendum o nekakvoj samostalnosti avnojske/zavnohške SRH unutar avnojske SFRJ, a posve druga problematičan ulazak RH u EU zajedno s cilom našom kompleksnom pravnom povišću, koja je povrimeno razlikovala Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Pamet u glavu.
