Cionist, urotnik ili đavolji prorok?
PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA POSTAJU STVARNOST (1.)
Sve što je zapisano u Protokolima ili se već ostvarilo ili je na najboljem putu da se uskoro ostvari. Protokoli nisu neko lagano štivo već izvanredno osmišljena strategija kako će i na koji način protokolska elita osvojiti sve države svijeta i nametnuti im ne samo gospodarsku, političku, bankarsku i trgovinsku ovisnost, nego i zavladati ‘dušama’ porobljenih naroda…
Protokoli Sionskih mudraca ili Krvave osnove su prema jednom tumačenju antisemitski spis koji je zbornik zapisnika s masonskih sastanaka te tako opisuje židovsku i masonsku zavjeru da se zavlada svijetom. Ove krvave osnove prvi je svijetu otkrio prof. Sergije Nilus, ruski učenjak, kad je g. 1905 u Petrogradu objelodanio knjigu ‘Veliki u malome i Antikrist kao mogućnost koja prijeti da zavlada’. Doduše Protokoli su prvo tiskani 1903. u ruskom listu Znamja, pa potom ponovo 1905. kao dvanaesto poglavlje knjige spomenutog ruskog pravnika, mistika i pisca religijskih knjiga Nilusa.
S druge strane, Protokoli se ubrajaju i među najpoznatije svjetske krivotvorine i mnogo puta u povijesti bili su predmet diskreditacije i više puta su bili zabranjivani ili potpuno uklonjeni daleko od očiju javnosti.
Najveći broj povjesničara okupio se oko mišljenja da je Protokole napisao oko 1890. godine Matvej Golovinski, novinar rusko-francuskog podrijetla, operativac Ohrane, ruske tajne policije, i antisemit.
Tekst je navodno trebao poslužiti Ohrani koja je nastojala ograničiti careve modernističke težnje za industrijalizacijom, a Golovinski je angažiran da bi kompromitirao bogate Židove koji su u Rusiji imali značajnu političku moć.
Tko su nepogrešivi proroci?
Protokoli u svojem sadržaju i prema tumačenju brojnih znanstvenika koji su ih tijekom stoljeća proučavali predstavljaju tajni program unutarnjeg kruga moćnih židovskih upravljača, koji vladaju svijetom. Smatra se da je taj krug moćnih upravljača sastavljen od približno 300 ljudi, isključivo Židova, koji se međusobno poznaju, ali su nepoznati ostatku svijeta.
Adolf Hitler i nacistički pokret bili si glavni zagovornici teksta. Nakon što je nacistička stranka došla na vlastu u Njemačkoj 1933. godine, unatoč tome što su nekoliko godina prije prikazani kao lažni, Protokoli su se uveli u njemačke škole kao redovno štivo. Prema mišljenju povjesničara Normana Cohna, Protokoli su poslužili Hitleru kao primarno opravdanje za iniciranje holokausta, odnosno bili su njegov ‘nalog za genocid’.
Bilo kako bilo ‘Protokoli’ spadaju među najviše zloupotrebljavane natpise u povijesti. Iako je njihova autentičnost stavljena pod sumnju takoreći odmah po tiskanju, a ubrzo potom i potpuno osporena, na Protokole su se kao na istinite uporno pozivale razne antisemitske struje i politički pokreti, počevši od ruskih, preko Hitlera do modernih azijskih i južnoameričkih.
I danas, stoljeće nakon prvotne objave, Protokoli još uvijek uzrokuju razna previranja u svijetu. Tako je prošle godine u svibnju Savjetodavno tijelo Kremlja pozvalo pravosudne organe da zabrane Protokole sionskih mudraca te izrazilo žaljenje zbog ‘neprimjerene reakcije’ moskovskog tužiteljstva koje se krajem ožujka oglušilo na zahtjev nevladine udruge za ljudska prave da se Protokoli zabrane. Tužiteljstvo je presudilo da to djelo ne sadrži elemente koji bi pozivali na akcije protiv Židova.
Otac industrije automobila Henry Ford u jednom intervjuu objavljenom u ‘New York Worldu’, 17. veljače 1921., uvjerljivo je postavio stvari oko slučaja Sergeja Nilusa.
– Jedino što želim reći o Protokolima jest da se oni poklapaju s onim što se događa. Oni su 16 godina stari i do sada su se poklapali sa svjetskom situacijom. Poklapaju se i danas – kazao je prije 90 godina Ford, koji je zaslužan i za probitak Protokola na američko tržište, budući da je 1920. financirao tiskanje pola milijuna primjeraka u SAD-u.
Upravo je ta proročanska dimenzija Protokola, koji bi se mogli nazvati i jednim od najtočnijih proročanskih spisa u povijesti ljudskog roda, nevjerojatna i zastrašujuća.
Najsuvremeniji oblik totalitarizma
Po pitanju problematike i samog sadržaja Protokola sionskih mudraca razgovarali smo s poznatim hrvatskim povjesničarom Josipom Jurčevićem, koji ove godine planira ponovno izdanje knjige koja se bavi pitanjem sionskih mudraca, te s hrvatskim katoličkim intelektualcem i publicistom Mladenom Lojkićem, autorom desetak naslova na temu masona i tajnih svjetskih organizacija.
U prvom dijelu ovog feljtona Jurčević i Lojkić daju svoje mišljenje o samoj srži i nastanku Protokola.
Iako su ‘Protokoli sionskih mudraca’ opće poznati kao najveća povijesna krivotvorina, u najmanju ruku je nevjerojatno koliko se stvari zapisanih u tom masonskom statutu ostvarilo ili koliko se upravo ostvaruje. Kakvo je Vaše mišljenje po tom pitanju?
J. Jurčević: S Protokolima se proteklih stotinjak godina na različite načine i puno manipuliralo, kako bi se na taj način prikrilo njihov objektivni značaj i značenje. Manipulacija se događala prema tipičnoj stručnoj metodologiji, a u tome je najvažnije da se žarište promatranja sustavno skretalo na manje bitna pitanja.
Neprekidno su se otvarale rasprave o tome gdje su i kada su nastali Protokoli te tko im je autor. A to su pitanja na koja se protokom vremena može sve teže odgovoriti zbog jednostavnog razloga, jer Protokoli nisu nastali kao javni tekst u kojem je naveden autor te mjesto i vrijeme nastanka. Tako su glede tih pitanja stvarani sve veći misteriji koji su programirano sve više zaokupljali javnu pozornost.
Ovi misteriji su bili podloga stvaranja glavne i u biti veoma glupe prijevare, a ta je da su Protokoli krivotvorina. Na tragu prihvaćanja ove gluposti dogodila se opća degradacija značaja i značenja onoga što je najvažnije, a to je sadržaj Protokola. Stvorila se priglupa situacija u kojoj se proglašava neozbiljnim, nestručnim i nepoželjnim svakoga tko javno pokuša ozbiljno i stručno progovoriti o povijesnom značenju i značaju sadržaja Protokola, jer se navodno bavi krivotvorinama i krivotvorenjem.
Stoga najprije treba reći banalnu i nedvojbenu istinu: Protokoli su povijesna činjenica samim time što postoje već više od sto godina i usprkos dvojbama tko ih je, gdje i kada napisao.
Drugo, pogrešno je sadržaj Protokola povezivati s bilo kojom etničkom skupinom ili ulaziti u druge netočne i zastarjele mistifikacije da se iza Protokola nalaze nadrealne, mistične i okultističke skupine koje su se nekada nazivale masonima, odnosno slobodnim zidarima.
Treće i najvažnije, u sadržaju Protokola je predstavljen veoma suvremen, precizan i jasan svjetski, globalni, upravljački model i program. Razvoj globalističkih događanja u proteklih stotinjak godina i njegovi današnji rezultati bjelodano svjedoče da je taj program u visokom stupnju uspostavljen u gotovo cijelom svijetu. Odnosno, sadašnje globalno upravljanje, te većina regionalnih i lokalnih upravljačkih sustava i struktura događa se većinom prema jednoj i istoj tehničkoj koncepciji i metodologiji upravljačkog modela opisanog u Protokolima.
Radi se o najsuvremenijem obliku totalitarizma, globalizmu, kojem su u golemoj mjeri poslužila sva golema znanstvena otkrića i tehnološka postignuća, bez kojih se taj totalni totalitarizam ne bi mogao ostvarivati, tj. centralizirati moć u sve manjem broju ruku.
Upravo zbog današnjih tehnoloških prednosti, svi raniji i nedavni totalitarizmi – koje simboliziraju Hitler, Mao, Staljin, Musolini, Pol Pot, Tito, Ceausescu i sl. – dječja su igra prema stvarnim mogućnostima i opasnostima globalizma. Ili, drugačije predočeno, relativno nedavna znanstvena fantastika „Životinjske farme“ i „Vrlog novog svijeta“ su dječja skica prema sadašnjoj stvarnosti globalizma.
Očiglednost i istost ovog procesa totalne totalitarizacije može se prepoznavati na primjerima Protokolske upravljačke prakse u mnogim velikim i malim te razvijenim i nerazvijenim zemljama. Proces je modelski jednak u SAD-u i Kini, kao i u Nizozemskoj i Hrvatskoj, a njegove osnovne značajke su koncentracija bogatstava i moći, asocijalnost i svekolika bešćutnost, hedonizam i antihumanizam te korupcija. To su istovremeno značajke djelovanja upravljačkih institucija i osobne značajke kadrova koji se u njih smješteni.
Jedine oaze nezahvaćenosti globalizmom za sada jesu nepristupačni mikro dijelovi svijeta, poput džungli u Novoj Gvineji gdje se još živi na tehnološkoj i civilizacijskoj razini doslovnog kamenog doba. No i ta područja su već pod opservacijom skupih antropoloških i medijskih istraživanja, jer bit totalitarizma jest u svobuhvatnosti.
Novi svjetski poredak
M. Lojkić: Mnogi autori pisali su i dokazivali bilo autentičnost bilo krivotvorinu kontroverznog djela Protokoli sionskih mudraca – donesenog programa na Prvom cionističkom kongresu u Baselu 1897. godine (osobno sam tom pitanju posvetio dobar dio knjige Vladari svijeta), u kojem se obrazlaže kako će židovski moćnici i cionisti destabilizirati sve države i zavladati cijelim svijetom. Ne treba se mučiti s pitanjem, jesu li Protokoli originalni zapisnik zaključaka židovskih mudraca s kongresa u Baselu, je li to gnusni antisemitski pamflet kojim se htjelo potaknuti sukob nežidova i Židova, je li ipak moguće da je „kostur“ tog djela donesen kao „životni moto“ na istom kongresu da bi ga kasnije dopunili antisemiti prema svom nahođenju ili nešto četvrto… Ostaje činjenica da je to djelo „proročka knjiga“. Ono što je još važno reći je to da to djelo s obzirom na svoj vokabular, teško da je mogao napisati netko tko se nije rodio kao Židov, tko ne razmišlja kao Židov, pa bio on cionist, urotnik ili „đavolji“ prorok.
Dobro ste uočili da sve što je zapisano u Protokolima ili se već ostvarilo ili je na najboljem putu da se uskoro ostvari. Protokoli nisu neko lagano štivo, već izvanredno osmišljena strategija kako će i na koji način protokolska elita (tako ćemo ju nazvati) osvojiti sve države svijeta i nametnuti im ne samo gospodarsku, političku, bankarsku i trgovinsku ovisnost, nego i zavladati „dušama“ porobljenih naroda. Istodobno će ostati daleko od očiju javnosti. Fascinira u toj knjizi svježina teksta, na koji način se predvidjela manipulacija državama i narodima, kao da je pisana danas, a ne u 19. stoljeću. Niti jedan segment društva nije otišao u drugom smjeru od onoga što je predviđeno u toj „proročkoj knjizi“. Ne zadržavajući se na fantastično domišljatim metodama pomoću kojih je protokolska elita ostvarila svoj cilj i postala gospodar svijeta, zanimljivo je izdvojiti bar nešto. Gotovo je nevjerojatno koliku su pozornost Protokoli posvetili nužnosti kontrole nad informacijama, odnosno oblikovanju „svoje istine“ u medijima, znajući da je tisak u to vrijeme bio u svom začetku i novine su čitali samo rijetki, dok se za elektronske medije nije moglo niti sanjati.
Zašto uopće nije važno tko je stvarni autor Protokola sionskih mudraca? Zato što je vrlo dobro poznato tko je program iz Protokola konkretizirao i realizirao (detaljno sam tu temu obradio u knjizi Masoni i okultisti). Koncept programa „socijalizacije“ društva (globalizacije) osmišljen je na sveučilištu u Oxfordu krajem 19. stoljeća. Bilo je to vrijeme kada su se židovska braća ukorporirala u anglosaksonsko masonstvo i imala prevladavajući utjecaj u britanskim masonskim ložama. Engleska Velika loža postala je i tvorno matica loža cijelog svijeta. Judeomasonstvo Britanskog Imperija osmislilo je realizaciju manifesta iz Protokola- programa stvaranja Novog svjetskog poretka u kojem će protokolske elite upravljati cijelim svijetom prema uzoru na Platonovu Državu, u kojoj Platon zagovara svoju utopističku totalitarnu tvorevinu koja se sastoji od tri staleža: od vladara države-mudrih i obrazovnih ljudi, vojnika-čuvara države te od robova. Inspiracija stvaranja „elitne protokolske rase“ pronađena je i u eugeničarima i pseudoznanstvenicima Charlesu Darwinu i Thomasu Malthusu te u znanosti genetike biheviorizma.
Autor: Mladen Prenc|
