SPASILA SE OD SOTONIZMA I PAKLA PROSTITUCIJE
IZVUKLA SE IZ BRUTALNIH SOTONISTIČKIH OBREDA I PAKLA PROSTITUCIJE: Zagrljaj žene koju je željela ubiti vratio ju Bogu!
Nakon što joj je suprug dobio AIDS preko transfuzije krvi, Angela je objavila rat Bogu i počela sudjelovati na crnim misama.
Iako smo svaki dan suočeni sa svjedočanstvima i ispovijestima ljudi koji su svoj život spasili okrećući se vjeri i Bogu, često na takva svjedočanstva ”zažmirimo” i uzimamo ih s rezervom. Međutim, ono što se dogodi pred očima mase, neovisno o tome jeste li skeptik prema ovakvim pričama, ne možete zanemariti i ne postaviti si određena pitanja. Bog nam svakodnevno dokazuje svoju dobrotu i veličinu, a priča o mladoj Talijanki koja se iz pakla sotonizma, droge i prostitucije izvukla upravo zahvaljujući vjeri, još je jedno svjedočanstvo i dokaz djelovanja Božje ruke.
Naime, u prepunoj crkvi sv. Filipa Nerija u Splitu, jednom je prilikom održana tribina za mladež na kojoj je o putu svog obraćenja, mladenačkom lutanju i traženju “pravih stvari koje ispunjavaju život”, progovorila djevojka po imenu Angela. Neobično svjedočanstvo Talijanke, izvučene iz pakla droge, prostitucije, sotonizma, pišu okupljeni, dirnulo je sve prisutne.
Nakon rođenja majka ju je ostavila u talijanskom Zavodu za nezbrinutu djecu, sa šest godina biva posvojena, a nakon određenoga vremena saznaje da je Zavod suđen za nasilje. Otkriva kako je i ona bila žrtva različitih oblika nasilja koja su joj već postala normalna. Angela je za sve bila težak i problematičan slučaj, bježala je iz škole, a s osamnaest godina napustila je kuću i zaposlila se. Otkrila je talent kuhanja koji joj je u dvadeset sedmoj godini urodio nagradom „najbolje europske kuharice“ u Münchenu.
Mnogo je zarađivala, a novac je smatrala svojim Bogom. Sve što je spadalo na osjećajni dio života, bilo je obučeno u katastrofu. Tijelo je koristila da bi odbacivala druge. Imala je više zaručnika i često ih je mijenjala. Međutim, susret s jednim izvrsnim momkom suočio ju je s pravom istinom. „Imao je samo jednu manu – bio je uvjereni katolik“, kazala je Angela.
Nije razumjela njegovu vjeru niti je htjela čuti za sakrament braka, ali je na njegov nagovor pristala na mješovitu ženidbu. Međutim, on je teško obolio, zbog transfuzije krvi dobio je AIDS. Nije mogla prihvatiti njegovu patnju i čudila se njegovoj smirenosti i radosti. „Gdje je sada tvoj Bog ljubavi? Reci mu da te spasi“, insistirala je Angela, međutim Luka je s osmjehom na licu pokazivao samo na križ. Četiri dana prije vjenčanja, Luka je umro. Bol ju je slomila i na sprovodu je objavila rat Bogu: „Ako postojiš, učinit ću sve da te uništim. Ako te nema, svima ću razglasiti da ne postojiš“, obećala je. Počela se baviti raznim filozofijama, psihoanalizom, hipnozom. I jednoga dana, a da ni sama ne zna kako, sudjelovala je na prvoj crnoj misi. Proživjela je dvije godine stranputice smrti – u sotonističkoj sekti. Sve je uništavala, odluke nije mogla više sama donositi, a njezine oči su samo vidjele, odnosno želje vidjeti smrt. Dospjela je na sam vrh staža u karijeri sotonističke sekte kojoj je pripadala, još je samo morala, da bi postala svećenica, nekoga ubiti…
Zagrljaj potencijalne žrtve vratio ju je Bogu!
Angeli je naređeno kako mora ubiti Klaru, utemeljiteljicu zajednice ”Novi horizonti” koja se brinula za samohrane majke i narkomane.
”Nikada nisam to učinila, ali sam znala da mogu”, svjedoči Angela koja se uputila izvršiti zadatak. 6. siječnja pozvonila na vrata zajednice, a Klara joj je otvorila vrata i potaknuta Duhom Svetim rekla: ”Konačno si došla kući, kćeri” i zagrlila je kao nitko do tada u životu. To je bio zagrljaj spasa za Angelu.
”Upoznala sam ljubav, osjetila zagrljaj majke koju nikad nisam imala, doživjela sam zagrljaj prijateljice i sestre, zagrljaj Boga”, rekla je Angela koja je potom, Klari ispričala sve što je planirala i sada su obje bile u opasnosti…
Uz pomoć Svete Stolice i tadašnjega kardinala Josepha Ratzingera, koji je bio odgovoran za takve slučajeve i koji joj je bio kao otac kroz te tri godine, započeo je njezin put obraćenja. Svjesna je bila da svaki njezin izlazak iz zajednice može značiti smrt, no osjećala je snažnu želju za svjedočenjem. Tako su je za vrijeme jednoga njezinog izlaska opkolili sotonisti, ali su pobjegli kada se prekrižila i počela moliti Zdravo Marijo jer kako kaže: ”znali su da nemaju više moju dušu”.
Poznanstvo s djevojkom koja je rodila u zatvoru i kojoj su oduzeli sina, a potom i s djevojkom koja je abortirala, potaknuo ju je na traženje svoje biološke majke… Saznaje gdje živi i nakon nekoliko telefonskih razgovora dogovorila je susret s njom. Sudac joj je rekao da joj je otac umro prije dvije godine. Nakon dvosatnoga razgovora majka joj reče: ”Ti za mene nikada nisi postojala, ne postojiš ni sada. Odlazi iz mojega života.”
Shrvana se vratila Klari u Rim i tražila nove odgovore od Isusa. Klara ju je poslala u Međugorje gdje je nakon dosta borbi i mukotrpnoga rada otvorila kuću za ”izgubljene” slučajeve. U njoj danas mladići i djevojke žive od providnosti, svakodnevnoga rada i molitve, i vršenja volje Božje i po prvi put u životu doživljuju Božić i Uskrs…
Na pitanje: što se sve radi u sektama i što je ona sve radila? Odgovorila je: ”Sve najgore što se može zamisliti, različiti oblici žrtvovanja životinja, ljudi…” Nadalje, kaže da je bila suspendirana godinu dana radi krađe hostija i da su dugo vršeni egzorcizmi nad njom, koji su katkada trajali čak od osam do deset sati, ničega se ne bi sjećala kad bi to završilo, samo bi se našla polomljena i u ranama. Veli da ju je Sotona poslije najčešće uznemiravao u snovima. Bojala se zaspati. Na posebne dane (Božić, Novu godinu, Tri kralja) i danas zna osjećati osobite poteškoće u tijelu. Pravu je slobodu našla u poslušnosti…
Na pitanje: koja je osobita karizma zajednice ”Novi horizonti”? odgovorila je: ”Silazak u pakao drugoga, u njegovu ne ljubav i dignuti ga, suuskrsnuti s njim.”
Autor: J. Jakšić/dnevno.hr
