Povlačenje tužbe za genocid – izdaja
Povlačenjem tužbe postiže se opća amnestija Srba za zločine koje su počinili u Hrvatskoj.
Nakon što je Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova, izjavila ”Jutarnjem listu” da će Zagreb povući tužbu za genocid protiv Srbije, jer se tom optužbom “dižu niske strasti, a to nije moralno prema narodu”, (kojem??) uslijedile
su brojne reakcije, od kojih ističem analizu gospodina Muhamed Borogovca urednika portala Glasnik bosanskoga Kongresa, koja pogađa samu suštinu pogubnosti ovakve izjave i poteza koji se namjeravaju poduzeti od današnje Vlade. Stoga je citiram:
“Prvi korak do dugoročnog ozdravljenja je postizanje pravde, kažnjavanje je zločina. Ako Srbija želi zdrave odnose, i ako je raskrstila sa “Miloševićevom erom” zašto bi joj smetalo da se ustanovi istina o ratovima iz devedesetih? Zar Njemačka nije upravo tako postupila, preuzela odgovornost za Drugi svjetski rat, i tako su ozdravili odnosi u Europi? Zar se Hrvatska ne boji da će bez objektivne sudske presude o ratu iz 1991., u udžbenicima historije koje će čitati slijedeće generacije malih Europljana ostati srpska verzija da je u Hrvatskoj bio “građanski rat” u kojem su “Srbi iz Hrvatske etnički očišćeni u genocidnoj Oluji za koju su hrvatski generali dobili zaslužene kazne”?„
Sve ovo zna i Vesna Pusić, a čemu onda ovakav postupak, zašto to čini? Da bi opravdali povlačenje tužbe za genocid, hrvatsku javnost uvjeravaju u opasnost od srpske protutužbe. Umjetno i namjerno stvaraju predodžbu o nekim velikim izgledima protutužbe na uspjeh. Kažu da idu na varijantu pregovora radi stvaranja budućih dobrosusjedskih odnosa pa da bi onemogućili uspjeh protutužbe povlače tužbu iako se gotovo svi eksperti za međunarodno kazneno pravo slažu u ocjeni da je srpska protutužba na staklenim 
nogama i izgubljen slučaj.
Što se postiže povlačenjem tužbe? Povlačenjem tužbe postiže se opća amnestija Srba za zločine koje su počinili u Hrvatskoj, što neminovno upućuje na zaključak, da je ustvari glavni razlog da se prihvati srpska teza o građanskom ratu u Hrvatskoj, udovoljavanje nečijem nalogu izvana kako bi se otvorio prostor za lakšu odluku drugostupanjskog suda kojom će potvrditi prvostupanjsku presudu u predmetu generalu Gotovini i Markaču. Jer, ako povlačenjem tužbe, vlast u Hrvatskoj priznaje tezu građanskog rata, tada ne postoji bilo koji razlog da drugostupanjski sud ne potvrdi prvostupanjsku presudu i odbije žalbe generala Gotovine i Markača kao neosnovane i time operaciju Oluja proglasi zločinačkom tj. genocidnom.
Kakve će dalekosežne kobne posljedice imati ovakva odluka, možete samo zamisliti. Jedna od tih posljedica bit će, da će se ovim nazovi sudskim putem, oslobodilačku akciju Hrvatske vojske pribiti na stup srama za sva vremena kao genocidan. Neposredno prije izjave o povlačenju tužbe, čini se u namjeri da hrvatsku javnost omekša, vjerujući da će na taj način pridobiti ako se prikaže „prijateljem“ bosanskohercegovačkih Hrvata iz Hercegovine, aktualna ministrica vanjskih poslova RH lansirala je u javnost i tezu o potrebi utemeljenja pet entiteta u BiH i još poneki entitet više!? Ovim zapravo učvršćuje na zločinu stvorenu tzv. Republiku srpsku! Moramo se upitati u kakvoj namjeri je ova izjava i akcija aktualne ministrice i njene Vlade?
Svi znaju da je koliko do jučer, do samih izbora, tvrdokorno zastupala tezu i tvrdila da je BiH napadnuta od Hrvatske(!) Zbog čega i otkuda ovakav salto? Je li i ovo smišljeno da se eutanaziraju ili omekšaju ovdje i tamo animoziteti kako bi se šutke prihvatila pogubna odluka o povlačenju tužbe za genocid? Povlačenjem tužbe kompromitira se i zajednička akcija Hrvatske vojske i Armije BiH pod zapovjedništvom generala Gotovine i Dudakovića u tzv. „zaštićenoj UN-ovoj zoni“, kojom je spriječen srpski genocid nad muslimansko-bošnjačkim stanovništvom. Akcija Hrvatske vojske na čelu s slavnim i časnim čovjekom i vojnikom, generalom Antom Gotovinom onemogućila je provedbu prešutnog odobrenja nekih izvana Mladićevoj srpskoj banditskoj soldateski da tamošnje stanovništvo istrijebi provođenjem genocida i da ga svede na biološku „prihvatljivu mjeru“ u cilju, da se „imobilizira rastuća islamska opasnost od bijelih muslimana za Europu“.
Vojnom operacijom generala Gotovine spašeno je preko sto tisuća muslimana i tako je pomućen prešutno odobreni plan o istrjebljenju. Jesu li zbog prešutnog odobrenja sakrivali zločince koji nešto znaju o tome planu i jesu li zbog toga odugovlačili s izručenjem Karadžića i Mladića, potvrdit će trajanje njihovoga suđenja. Ako se suđenje protiv ovih zločinaca nastavi ovakvim tempom, doći će neminovno do ustupanja postupka Sudu za ratne zločine u Beogradu, koje će završiti znamo kako. U tom slučaju bit će potvrđena gore iznesena tvrdnja. Na žalost, ako je tome tako, a čini se da jest, jedno će ostati. Prihvatom teze o građanskom ratu otvara se prostor za potvrdu monstruozne presude protiv Gotovine i Markača a tako će Hrvati i Hrvatska za oslobodilačku akciju biti proglašeni genocidnim za sva vremena. Nužno je spriječiti povlačenje tužbe zbog nenadoknadive štete za Hrvatsku i tako spriječiti da zločinci koji su ubijali i uništavali sve što je hrvatsko izbjegnu kažnjavanje. Je li hrvatska vlast uopće svjesna što čini povlačenjem tužbe? Ili to mora učiniti!
Mirsad Bakšić, odvjetnik-brigadir HV-a u mirovini
