Pavković: Odakle pravo četničkom provokatoru Saši Kosanoviću blatiti sve što je hrvatsko?
Sjećate li se Saše Kosanovića? To je ono malo četničko novinarsko čudo koje je čitavo vrijeme virilo iz stražnjice Denisa Latina, kad je ovaj uređivao tv-emisiju „Latinica“. Sada se preselio u srpski tjednik, u Pupovčeve Novosti, gdje je ponovno na liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac- Virovitica.
U tim srpskim novinama, u kojima isključivo pišu „pomozbog“ junaci, a izlaze usred Zagreba, i financirane su novcima građana Republike Hrvatske, Kosanović se opet javio četničkim pamfletom s naslovom „Autogolovi hrvatskog društva“ (Novosti, 24. travnja 2015.). To literarno smeće objavljeno je na ćirilici (da „ceo svet razumije“).
Tako u toj bljuvotini od članka, Kosanović, kao pravi novinarski četnički vojvoda, odmah na početku konstatira da je u Hrvatskoj početkom devedesetih demokracija došla i po „zadahu ustaštva“, jer u vrijeme agresije, kaže, nije najveći glazbeni hit bila „Moja domovina“, ili neki slični glazbeni uradak, već pjesma „Evo zore, evo dana“.
I tako, dok su to pjevali hrvatski mladići koji su nevini ginuli od četničkih granata, u društvu tog Kosanovića vjerojatno se pjevalo „Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate“.
Ovaj „pomozbog“ literata zatim ističe da se ne treba čuditi „nad omladinom koja s tribina urla „Za dom spremni“, tim više što se „ništa drugo ne može očekivati u državi u kojoj je „srušeno 3.000 antifašističkih spomenika, u kojoj se vođu antifašističkoga partizanskog pokreta naziva zločincem, a bista predsjednika bivše države ritualno izbacuje iz njegove nekadašnje rezidencije na Pantovčaku…“.
Kao prvo, malo i posprdno četničko pero laže (to mu je u krvi) da je u Hrvatskoj srušen tako veliki broj partizanskih spomenika, koji su veličali Broza, partiju i „uspjehe“ Jugoslavije. Naime, činjenica je da je svaki takav spomenik (od kojih su mnogi bili neodržavano ruglo) imali „zakačenu“ partizansku zvijezdu petokraku, kakvu su nosili četnici, pripadnici zloglasne JNA u vrijeme Domovinskoga rata, pa se tu i tamo znalo dogoditi da bi netko s nekog spomenika maknuo petokraku, koju je već odavno trebalo zabraniti. Sjetimo se samo ratnog zločinca Veselina Šljivančanina koji je s petokrakom na prsima zapovijedao u ratnoj vukovarskoj bolnici 1991. te odlučivao koga treba ubiti, zaklati ili poslati u logor. Osim toga, koliko je nad nevinim Hrvatima, pod tom zvijezdom, učinjeno strašnih zločina nakon II. svjetskog rata? Kosanović, naravno o tome nema pojima!
Drugo, ako smo se borili protiv Jugoslavije, a jesmo, onda smo se borili i protiv svih zlodjela maršala Tita, jednog od desetak najvećih zločinaca nakon II. svjetskog rata. No, činjenica je da je on bio vođa antifašističkog pokreta, ali je isto tako činjenica da je bio i na čelu onih koji su nakon pobjede učinili iznimna zvjerstva, prije svega nad nevinim Hrvatima, ali i drugima. Stoga je zločinac i diktator Broz za pobjedu u II. svjetskom ratu dobio brojna priznanja i odličja, a za zločine morao je dobiti brojne kazne, pa i – mrtav. Već je vrijeme da se podvuče crta o njegovim uspjesima i njegovim zločinima. Kojih je više?
Ovog „pomozbog“ literatu poglavito smeta kad čuje „Za dom spremni“. Tako se u svezi toga osobito čudi i pita: „Što se dogodilo sutkinji koja je u Kninu oslobodila čovjeka koji je prodavao ustaške rekvizite za Dan domovinske zahvalnosti?“ A ne pita: što se dogodilo 1991., tko je bio agresor, a tko žrtva, zbog čega ni jedan četnik nije odgovarao ne zbog pozdrava „Za dom spremni“, već za rušenje, ubijanje, protjerivanje, paljenje, masakriranje, otuđivanje svega što je – hrvatsko?
Kosanović se također pita: Zašto se hrvatski studenti lakše solidariziraju sa žrtvama kenijskog masakra, zašto lakše protestiraju protiv međunarodnog terorizma nego protiv fašizma u vlastitoj zemlji?
Gdje ovaj četnički glasnogovornik danas u Hrvatskoj vidi fašizam, odnosno kako to da ga vidi danas, a da ga nije ga vidio u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, kad su fašisti bili agresori: Srbi, Crnogorci, zločinačka JNA, domaće izdajice i slični?
Ovaj „pomozbog“ literata neprestano okreće ploču, samo da ga netko ne upita: na čijoj si strani bio 1991.,na čijoj si strani danas?
Kosanović u svojim člancima neprestano podupire četničku ideologiju, neprestano svaljuje krivicu na Hrvate i Hrvatsku, a od toga posla i odlično i živi.
Čudno je da njegove sramne, uvredljive i klevetničke tekstove ne osuđuje i Hrvatsko društvo novinara (HND), jer i danas pisati s takvom mržnjom mogu samo oni koji su izgubili rat i koji ne mogu prežaliti što im se nije ostvario san o Velikoj Srbiji.
Kosanović u pamfletu namjerno laže da nitko nije odgovarao za ratne zločine počinjene u Bljesku i Oluji. Odgovarali su i mnogi nevini Hrvati, koji su brani samo i isključivo svoje, ali dragi „srbenda“ na žalost nisu odgovarali oni koji su poveli i vodili „balvan revoluciju“, koji i danas poput tebe – literarna mizerijo- ne mogu prežaliti što se 1991. nad Hrvatima nije dogodila Bleiburška tragedija.
Na kraju, (da sve Kosanovićeve gluposti ne nabrajamo) spomenimo još da „Latinov spisateljski četnik-početnik naglašava i to (da ti pamet stane) da „hrvatski antifašisti još žive u strahu koji su im u kosti utjerali bukači 1990-ih“ te da se zaboravlja da se hrvatski fašisti u rupe iz kojih su izašli neće vratiti sami! (sic!)
Što još možemo reći na sve to: žalosno je što srpske Novosti i ovog čovjeka plaća Republika Hrvatska, žalosno je da ova literarna spodoba udiše hrvatski zrak, a najžalosnije od svega je ipak to da ovo nije ni prvi ni zadnji članak četničkog provokatora, koji svojim piskaranjem truje sve oko sebe!
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Mladen Pavković/Kamenjar.com
1 comment
Imotska krajina je poznata po stanovništvu srcem odanom hrvatskom biću. Poznata je po broju poznatih intelektualaca u svijetskim razmjerima. Još i danas imoćane “bije dobar glas”
Na pitanje, odakle si? – iz Imotskog ili iz okolice Imotskog! … Aha, dakle ustaša!
Kao što u svakom žitu ima kukolja, tako i imotskoj okolici, i samom gradu ima izroda. U imotskoj krajini ima nekoliko srpskih sela. Mi ih zovemo pravoslavci, kojih je cca 2- 3%. Svejedno uvijek se nađe poneki extrem u tom malom postotku. Veljko Kadijević rođen u Glavini donjoj, od majke Hrvatice i oca srbina. Oženjen Hrvaticom. O njemu se zna sve. Tako da je nepotrebno o njemu pisati. Ante Tomić novinar kolumnist, humorist, iz Prološca Hrvat. Omraženi lik ne samo u Prološcu nego i šire. Zbog svoga protuhrvatskog
djelovanja i sklonosti srpskoj politici. Komunističku ideologiju je naslijedio od roditelja, koji su bili partizani i veliki pobornici bratstva – jedinstva.
Stipe Šuvar, poznati intelektualac i političar. Veliki zagovaratelj komunističke ideologije i socijalizma. Njega je pogurao, Max Gaće iz Zagvozda, poznati Narodni heroj i partizanski oficir. Tako za Šuvara nije čudo što mu je komunizam usađen u mladim danima. Mezimac
Maxa Gaće, koji je vedrio i oblačio u imotskoj krajini.
General Ljubičić, iz Runovića, nedaleko od mene. Također je nepotrebno pisati i o njemu.
Poznato nam je svima, kada je izjavio na početku Domovinskog rata: Ja zvijezdu petokraku ne skidam, rađe idem živjeti u Srbiju, nego među Ustašama! (otišao u Crnu Goru) – nedugo nakon toga, njegova rodna kuća u Runovićima, odletjela je u zrak.
Kosanovića poznajem iz medija, iz “Latinice” i još nekih antihrvatskih istupa u nekim fb komentarima. Njegovo prezime ne potječe iz imotske krajine. Njegov se otac doselio u Imotski. Vjerojatno u eri naseljavanja Srba svuda i svagdje. Pod parolom: Gdje je jedan Srbin, tu je Srbija. Tako ih ima dosta u Novoj Gorici, u Sloveniji, pa uz granicu s Italijom i svuda po Hrvatskoj.