Još par crtica s tribine “EU – zašto reći NE?”
Hrvatska udruga Benedikt Split u Splitu je 18.01. organizirala tribinu o ulasku Hrvatske u EU. Svoja viđenja o ulasku u EU predstavili su nam, pred prepunom dvoranom Nadbiskupskog sjemeništa, prof dr. Goran Dodig, prof. dr. Branimir Lukšić i novinar Joško Čelan.
Gosp. Lukšić nas je upoznao o svim troškovima koje ćemo morati snositi, o prijenosu mnogih državnih ovlasti na EU vladu, o nemogućnosti suodlučivanja o donošenju odluka, zapravo gubljenju teško izborenog suvereniteta, o limitiranoj proizvodnji kao n.pr. mlijeka, čija limitirana količina ne će pokriti domaće potrebe pa ćemo ga morati uvoziti i o svim drugim negativnostima o kojima nas je već opširno upoznao na ovom portalu i na mnogim tribinama.
Novinar Čelan je opisao mogućnost ili nemogućnost svog rada u Slobodnoj Dalmaciji. Sprečavanje slobodnog novinarskog izvještavanja i pisanja, cenzuri, zapošljavanju podobnih, neobjavljivanju raznih komentara i mišljenja građana itd. Zanimljivo je bilo saznati vlasničku strukturu Slobodne Dalmacije, jer je jako zamršena i vodi sve do Londona. S pravom smo se mogli upitati: Kako to, da vlasnici naših novina, a građani su EU država, sprječavaju javno objavljivanje suprotnih mišljenja građana od zacrtane njihove politike? Ponašaju li se tako prema čitateljima i u EU članicama, postoji li kod njih sloboda pisanja i što možemo od njih očekivati ako eventualno uđemo u EU?
Dr. Dodig se nije upuštao u analizu političkog, gospodarskog i financijskog rada EU već nam je od srca poručio i apelirao na nas da iziđemo na referendum i glasujemo „protiv“ i time pokažemo da jedan mali narod ima snagu i ponos reći „ne“, i to uz Božju pomoć, i možda na taj način baš tom odlukom pokazati da smo „izabrani narod“.
Na takovu odluku nas obvezuju sve žrtve obrambenog domovinskog rata, invalidi – prolivena krv za slobodu i samostalnost domovine, nevini generali u zatvorima, osuđeni generali i sve ostale prisile i ustupci na koje su naši političari pristali.
PS. Čitajući izjave svih pobornika ulaska u EU dobije se gorak okus u ustima. Izjave sadrže mnoge suprotnosti i ima se osjećaj da nitko ne želi jasno bez vrdanja reći svoj stav. Uvijek mora ostati neka rezerva u izjavi koja će se kasnije koristiti prema rezultatu referenduma. Nije pošteno. Možda je gospodin Čičak dobro preporučio na TV „stisnite nos, skočite i glasujte ZA“. Je li tu preporuku rekao samo prema svom životnom stavu? Nadam se da tu preporuku ne će slušati mnogi koji još posjeduju čast, ponos i obvezu prema svim hrvatskim žrtvama kroz povijest, za samostalnu Hrvatsku.
Za portal hu-benedikt.hr: Mira Ivanišević
