Margitin dnevnik
Donosimo prvi dio dnevnika prof. Margite Vučetić, članice Hrvatske udruge Benedikt i UO Matice hrvatske, ogranak Split.
Prihvaćam poziv na jutarnju kavu moje znanice Nicole Stouvenel, Parižanke koja već 3 godine otkako je u mirovini živi u malom pitomom Strožancu nadomak Splita. Tu je i grob njezina supruga kojega je ovdje iznenada zatekla smrt, ali Nicole ostaje i dalje s nama. Koliko ljubavi prema mojoj domovini ima u srcu ova strankinja!
Ponedjeljak, 13. travnja
Ovo je dan što mi ga podari Gospodin i zahvaljujem mu. Proljetni dan prepun sunca, topline, svjetla i mirisa, a takvi nisu rijetki u gradu pod Marjanom. Ovaj dar Božji želim podijeliti s dragom tetom Ankom koja može samo nečijom pričom dočarati ovakvu ljepotu. Slijepa i nepokretna, stanovnica je Doma za starije osobe na splitskoj Zenti.
Šalica kave s kojom sam joj zaželjela dobro jutro prava joj je radost i poticaj za priču – i to kakvu priču, dragi moji! Redovito ostajem zatečena snagom njezina glasa pa umjesto da ja njoj pričam, teta Anka priča meni. I tako uvijek biva. Hvala, teta Anko, jer ti meni uvijek daruješ stostruko više za onu malu toplu šalicu kave koju ja tebi donosim. Moje su baterije sada pune, samo neka traju jer ih danas jako trebam.
Sastanak Upravnog odbora ogranka Matice Hrvatske u 19 sati bio je jedan od mnogih na kojima pokušavamo ispraviti propuste stare uprave. Imamo velike planove povratka u život ovog Ogranka u Splitu. Teško nam ide. Novca nema. Silno se trudimo. Optimizam gradimo na brojnim prošlogodišnjim kulturnim događanjima koje smo organizirali u ovome gradu. Ljevičari vladaju u Splitu pa ne mare za ovakva događanja. Ignoriraju ih kao i našu Maticu, drevnu kulturnu instituciju vrijednu pažnje i ponosa. Poslali su nam bez imalo grižnje savjesti odbijenicu za sve naše ovogodišnje predložene programe bez valjanog obrazloženja. Ne slute koliko smo žilavi!
Večeras je otvoren Vidik fest, hrvatski aktivistički festival u našem gradu, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, čija sam članica. Naš Benedikt je malo čudo jer nakon samo tri godine djelovanja postao je pravi medij pozitive i to ne samo u Splitu već i puno šire. Započeo je humanitarnim koncertom za udrugu Providnost – iz tame u svjetlost. Potresena sam dirljivim pričama bivših ovisnika koji su izašli iz pakla droge i hvataju korak sa svakodnevnicom. Ipak je čovjek nošen nadom, osvjedočih se večeras. Radujem se petodnevnom programu Vidik festa.
Utorak, 14. travnja
“Mirno ravnaj čun mi po olujnom valu samo ovaj dan”, ali ne samo ovaj dan, neka to bude svaki dan, dodala bih zazivu svete Male Terezije. Mirisi ovog jutra su neodoljivi i moram ih danas uživati uz more. Prihvaćam poziv na jutarnju kavu moje znanice Nicole Stouvenel, Parižanke koja već 3 godine otkako je u mirovini živi u malom pitomom Strožancu nadomak Splita.
Tu je i grob njezina supruga kojega je ovdje iznenada zatekla smrt, ali Nicole ostaje i dalje s nama. Koliko ljubavi prema mojoj domovini ima u srcu ova strankinja! Pričam joj o romanu 260 dana autora Marijana Gubine koji pripremam predstaviti splitskoj publici 20. travnja kao članica Hrvatske udruge Benedikt. Šokirane smo silinom zla opakog čovjeka da s užitkom nanese fizičku i duševnu bol drugom “samo zato što povijesno pripada narodu koji se zovu Hrvati”, objašnjava autor. Želim odustati od zadatka, čini se pretežak za mene, ali poruka romana zaslužuje da je glasno izgovorim jer ona ponizuje zlo u njegovoj strahoti. Mogu li ja to?
Žalosti me šutnja svjetske javosti na strašan genocid u Nigeriji. U Moskvi se vode pregovori za pomoć Siriji, ali taj isti Putin, sada mirotvorac, nastavlja gaziti vojničkom čizmom Ukrajinu. Kakvo licemjerje!
Možemo li bolje organizirati palijativnu skrb u našem gradu? Pita se dr. Marko Jukić u svojem predavanju na Vidik festu. Žalosno i nedopustivo da grad Split ne skrbi za svoje patnike. Opet muke po Mateju za ovakvu plemenitu i potrebnu službu.Itekako bi nam danas i ovdje imao što reći plemeniti i požrtvovni o. Ante Gabrić o kojemu je krasno govorio p. Mirko Nikolić povodom 100. godišnjice rođenja.Osjećam da mogu večeras pročitati još koju stranicu iz knjige 260 dana prije počinka.
Srijeda, 15. travnja
Nesretna sam i ljuta još od jučer nakon nepristojnosti bez isprike g. Milanovića na vrlo pristojan i dobronamjeran poziv Predsjednice države s temom izlaska iz krize. Neoprostivo ponašanje! A mediji se silno uzbudiše kao da je bombardiranje iz zraka. To je skretanje pažnje s razgovora o pravim temama. A Vi, g. Milanoviću, konačno se podložite interesu naroda!
Poslastica dana moj je odlazak s unucima Rokom i Lovrom na predstavu Šuma Striborova Ivane Brlić-Mažuranić. U začaranoj šumi čudesno i nadnaravno isprepleću se sa zbiljskim. Ne znam jesam li više uživala u izrazima dječjih lica ili u čarobnoj predstavi.
Priznajem da je promocija satirične drame Snađi se, druže redateljice Silvane Dragun bila sjajna. Tekst na duhovit način progovara o našoj tužnoj suvremenoj političkoj zbilji i njezinoj poveznici sa sindromom komunističkog vremena. Duhovita satira nasmijala je publiku, ali i rastužila.
Ima li lijeka, kako ozdraviti – pita se ugledni splitski psihijatar, dr. Goran Dodig, jedan od triju predstavljača. Potrebno je mijenjati mentalitet, odgovara isti. Redateljica je angažirana aktivistica, u kritičkom promišljanju društvene zbilje. S Hrvatskom udrugom Benedikt pokrenula je aktivistički festival VIDIK fest 2013. godine.
Strašna drama u Mediteranu, to more smrti progutalo je novih 400 imigranata, ovog puta iz Libije, koji se zaputiše prema obali sretnije budućnosti – samo u snovima. Od 550 putnika, većim dijelom maloljetnika, uspjeli su spasiti samo 142 putnika. S mislima i molitvom za njihove mlade živote ostajem dugo u tišini uz upaljen lumin na stolu.
Četvrtak, 16. travnja
Slutim da će danas za mene biti dobar dan. Jutarnja molitva i spremna sam na okršaj s novim danom, koji me već u samom startu poziva na slatkiš. Ponovno se družim sa svojim unucima Rokom i Lovrom. Pridružili su im se i dvojica mlađih, Frane i Damjan. Hitamo pogledati još jednu predstavu Malog Marulića u 10 sati Genijalni genije. Priča o Leonardu da Vinciju, neshvaćenom geniju, koji dopušta svojim strahovima i sumnjama da preuzmu kontrolu sve dok se s njima ne obračuna. Ne znam koliko su to shvatili moji mališi. Propitkujem ih, ali sada je najvažnija pizza, njihovo omiljeno jelo koje im nona s užitkom poklanja.
Dok ih promatram kako slasno jedu, moje misli na trenutak odlutaše nesretnim imigrantima koji su plovili 15 dana bez hrane i pića prema obali obećane zemlje koju ne dohvatiše.. Stigli su prerano na obalu vječnog mira koju nisu još priželjkivali. Veselim se novoj prilici molitve za njih u svojoj molitvenoj grupi Zdenac. Tako je i bilo. Kao i uvijek, okupljeni u maloj sobici uz oltarić. u našim prošnjama su svi bezimeni potopljenih nada i života u blizini Lampeduze ili drugdje na kugli zemaljskoj.
Trebao mi je ovaj predah, ali moram dalje jer naš Ogranak Matice hrvatske poziva na sastanak sve članove Upravnog odbora i Nadzornog odbora. Raspravljamo o lijepim i vrijednim temama. Financije nam nisu vedra tema. U svibnju nas očekuju odlične teme o hrvatskom jeziku, velikom Strossmayeru, gostovanja naših kolega iz susjednih ogranaka Matice hrvatske. Zaključujemo sastanak kao i uvijek nadom nošeni.
Na kraju dana poželjeh malo vedrine i sjetih se meni drage zbirke pjesama Od Gdinja do Pariza, od Montparnassea do Montmartrea moje zemljakinje hvaranke s francuskom adresom, pjesnikinje Tatjane Radovanović. Bio je to pogodak u sridu za laku noć.
Margita Vučetić
