INTERVJU TJEDNA & GLOBAL PI:S BRADRS: NEPISMENI HRVATI & PISSMENI MARINCI…

Prva Don Blogova petoljetka izvan EU događa sE U doista tako čudnim okolnostima da nijE Uopće potrebno odnosno bilo bi besmisleno osvrtati sE Unatrag. Prvo, u javnosti, koju diktiraju mediji – stvarajući (zajedno s političkom estradom) totalno ozračjE Ubitačno jeftine zabave “(malo) KRUHA i (mnogo) IGARA”, već jE U nedjelju kampanja toliko naglašavala kako je pred nama “referendumski tjedan” da mi se posvuda pričinja ta famozna kratica EU, a i poznati naslov Arsena Diklića (iz djetinjske lektire) u glavi mi odjekuje kao – NE UKREĆI SE, SINE!

Zatim, reliquiae reliquiarum neispranog mozga širokih narodnih masa pod žestokom su baražnom vatrom i okupacijom triju velikih sportskih događaja: plivački i rukometni Euro 2012 – u Nizozemskoj i Srbiji – ter teniski Grand Slam Australian open… i Ivica Kostelić je stalno na skijama… A ima toga još mnogo… (o čemu kao da ovisi naša osobna i zajednička budućnost!)…

U isto vrijemE, Usred pomno planiranih i obavještajno brižno čuvanih priprema Imperija za “konačni obračun” s “najvećim (i posljednjim?) neprijateljem globalnoga poretka” IRANOM koji želi biti još jedna nuklearna sila (i koji jako uporno, pred očima cijeloga svijeta, drsko i sebično prisvaja vlastita NAFTNA POLJA!), neplanirano je izbio globalni skandal s ponašanjem američkih marinaca u tzv. “mirovnoj misiji” u Afganistanu – mokrenje po mrtvim talibanima!

Ali kako zlo nikad ne dolazi samo, kratko vrijeme nakon toga (upravo nekima okultno-nesretnoga “petka 13.”) dogodila se skandalozna havarija talijanskog ‘novodobnog Titanica’… Oh, kakav tjedan! Dakle, umjesto pune koncentracije na famozni “peace-keeping”, bujna mašta dresiranih ratnika bez mašte otkrila je ‘piss-making’ kao novi obrambeni poduhvat. Tako je pozornost tzv. visokociviliziranog Zapada (a možda i kapetana ‘Costa-titanica’) usred zimske hladnoće obična žuta mokro-topla tekućina zasjenila “opasno napredovanje iranskog nuklearnog programa” – uran potonuo u urin, a kruzer postao luzer… Užas!

A u Hrvatskoj, u ‘skromnom obilju’ sadržaja kojima je RH službeno “obilježila” 20. obljetnicu međunarodnog priznanja države, na jedinstven i fantastičan ali i nevjerojatno ZNAKOVIT način izdvojilo se cijepanje zastave EU. Taj hrabar čin izvela jE U Splitu jedna ŽENA – mlada studentica Kristina Ćurković. Podsjetila je time na spaljivanje mađarske zastavE U Zagrebu 16. listopada 1895. koje su – iz protesta protiv mađaronske politike “hrvatskoga” bana Khuena Héderváryja – pod vodstvom Stjepana Radića i Vladimira Vidrića izveli na Trgu bana Jelačića hrvatski svEUčilištarci.

Gadna politička propaganda i tada je javno imala velik utjecaj. No danas je nEUsporedivo teže razlikovati je li na djelu prljava demokracija i čista manipulacija ili čista demokracija i prljava manipulacija. Poglavito sada i ovdjE U famoznom “hrvatskom referendumskom tjednu”. Dok hrvatskim medijskim morem kruže propagandni golemi RH-kruzer i mali HR-luzer, uzalud umni ljudi “spuštaju loptu na zemlju” odnosno upozoravaju na ISTINU i potiču ljude da “mućnu mozgom”…

Jedan od takvih je i (moj rođak) dr. Mate Kapović, koji se svojim brojnim javnim istupima već ‘kandidirao’ za nadimak “hrvatski Chomsky”. Premda sE Uvijek ne slažem s nekim njegovim stavovima – ja sam i dalje za BOJKOT referenduma!, iz intervjua s naslovom EU je smrt za radnička prava (SD, 16.1.2012.), koji je s njim napravio Šenol Selimović, prenosim najzanimljivije dijelove o odnosu RH i EU.

Novinar, predstavljajući sugovornika, ističe da je dr. Mate Kapović, 31-godišnji profesor lingvistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, jedan od društveno najangažiranijih intelektualaca na hrvatskoj sceni. U znanstvenim krugovima slovi kao vrsni lingvist, a šira javnost ga je upoznala u vrijeme studentskih, a potom i građanskih prosvjeda usmjerenih protiv politike bivše vlasti. Iako u tim prosvjedima nije imao formalnu vodeću ulogu, mediji i javnost percipirali su ga kao jednog od ključnih kreatora i “ideologa” hrvatskog bunta. Od 2004. radi na zagrebačkom Odsjeku za lingvistiku gdje studentima predaje poredbenu indoeuropsku gramatiku. No, za našu današnju priču bitan je njegov jasno izražen – euroskepticizam, naglašava novinar, a onda se nižu pitanja i odgovori (od kojih će se nekima sigurno dići kosa na glavi):

Pretpostavljam da ćete 22. siječnja izići na referendum i glasati protiv?
– Protiv, naravno. Ovo je puno bitnije od nedavnih izbora.

Koji je temeljni razlog Vašeg protivljenja ulasku u EU?
– EU je, prije svega, neoliberalni projekt, tj. tvorevina koja je osnovana i funkcionira gotovo isključivo u korist krupnog kapitala, ponajviše zapadnoeuropskog, tj. elita koje američki prosvjednici zovu “jedan posto”, a protiv interesa većine, tj. većine ljudi koje američki prosvjednici zovu “99 posto”.

Upravo se kroz EU strukture provode neoliberalni napadi na ostatke zapadnoeuropske socijalne države, na radnička i socijalna prava, na dostupno i besplatno javno obrazovanje i zdravstvo. Kako se po Vama sve to očituje?
– Takva protunarodna politika najbolje se očituje u trenutnoj ekonomskoj krizi gdje baš EU zastupa tzv. mjere štednje, tj. prebijanje troškova krize preko leđa običnih ljudi, koji za nju nisu uopće krivi, a sve u korist velikih banaka i korporacija.

Što Vam je još neprihvatljivo?
– Problematičan je sâm koncept slobodnog tržišta – na njemu slabiji, u ovom slučaju mi, uvijek gube. Hrvatsko gospodarstvo i poljoprivreda nemaju nikakve šanse u konkurenciji s puno većim zapadnoeuropskim suparnicima s potpuno otvorenim granicama. To je tim jasnije zna li se da su se sve države u povijesti razvile uz protekcionizam, tj. carinske zaštite svojih proizvoda, dok slobodnu trgovinu zagovaraju isključivo onda kad su se već razvili i kad im to odgovara iz njihovih vlastitih interesa.

To je načelni prigovor, možete li iznijeti neki konkretan razlog, problem?
– Ovom načelnom prigovoru treba pridodati i pojedinačne probleme kao što je to da bi po ulasku u EU odmah skočile i cijene npr. hrane i lijekova zbog usklađivanja stope PDV-a s novim propisima.

EU očito ne vidite kao narodni projekt, projekt većine?
– Jasno je da EU strukture neće raditi u interesu većine, kao što to ne čini ni naša vlast, koja god bila. Međutim, tu postoji ključna razlika: našu lokalnu vlast puno je lakše pritisnuti odozdo – javnim kampanjama, prosvjedima, štrajkovima…

Kako objašnjavate činjenicu da u Hrvatskoj nema ni jedne relevantne političke snage koja bi se protivila članstvu u EU-u?
– Isto kao što objašnjavam i činjenicu da nema praktički ni jedne ozbiljne stranke koja se doista bori za interese “malog čovjeka”, tj. za interese većine. Sistem se dobro pobrinuo da ušutka narod, no revolucionarna 2011. je pokazala, i u svijetu i kod nas, da se tu stvari pomalo počinju mijenjati.

Kakav rezultat referenduma prognozirate?
– Ne bih se bavio prognozama, ali pozivam sve glasače da iziđu na referendum i da zajednički pokažemo političko-ekonomskim elitama, i europskim i domaćima koje rade protiv naših interesa, da nećemo šaptom pasti. Glas “protiv” na našem referendumu, unatoč tome što je Hrvatska malena zemlja (dapače, upravo zato), bio bi ujedno i glas protiv trenutnog globalnog političko-ekonomskog sustava protiv kojeg milijuni ljudi prosvjeduju i bore se širom svijeta. EU, kao i MMF, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka itd., globalne su organizacije usmjerene na očuvanje statusa quo u kojem je manjini dobro, a većini sve gore i gore…

Što mislite o informiranosti građana?
– Građani su loše informirani, no to je i bilo očekivano. Ipak primjećuje se da se u zadnje vrijeme sve više i više sami organiziraju, internet je preplavljen različitim lančanim e-mailovima i sl. Nije toliko problem u tome da se nije moglo tu i tamo čuti za više-manje većinu loših strana EU-a. Problem je u tome što se to spomene jednom ili nekoliko puta, dok se pro-EU kampanja odvija neprestano.

Radite na fakultetu, krećete se u akademskim krugovima. Imate li dojam da ste u tom miljeu u manjini kad je riječ o pitanju ulaska RH u EU?
– Ne mogu pouzdano reći, no bit će da je tako. To ne treba čuditi. Uz časne iznimke, i unatoč bajkama o progresivnim i beskompromisnim “intelektualcima”, upravo je “akademska elita” najgore leglo beskičmenjačke apologetike hegemonijskoga diskursa i statusa quo – ili, tek nešto malo bolje, gomila nojeva koji ne znaju ništa osim svoje uske struke. Narodne mase, toliko prezrene, često su, bar na instinktivnoj razini, puno mudrije od tih tzv. intelektualaca.

—————————

Eto, tako fantastično jasno i bez dlake na jeziku odnosno bez diplomatskog muljanja zbori mladi hrvatski intelektualac.
Budući da je 17. siječnja također spomendan Sv. Antuna Pustinjaka, to je kršćanima poticaj da svim ljudima dobre volje u ovim danima posvješćuju kako je Bog gospodar povijesti ter da je osim sociološkog potreban javnosti i teološki pogled također na trenutačna domaća i svjetska zbivanja. Jer bez toga – izvrgnut neprestanoj diktaturi medijskog zaglupljivanja ter nažalost u golemoj većini trostruko (vjerski, politički, medijski) nepismen – naš će narod brzo i potpuno dostići ‘pissmenost’ brutalnih marinaca…
Valja zato očekivati da će toj važnoj zadaći, barem približnom jasnoćom i hrabrošću kakva je Kapovićeva, prionuti barem netko od katoličkih intelektualaca s akademskom titulom. A ako se to ne dogodi, opet će u EUropskoj pustinji progovoriti “hrvatsko kamenje”…
Do tada – doviđenja u EU-Regionu (nakon “mirne reintegracije” svih ex-yu “promašaja”), svejedno kada…!

Odgovori

Skip to content