ZAŠTO SE NE SMIJE PODCIJENITI MILANOVIĆEV AMERIČKI PR STRUČNJAK
Već nekoliko mjeseci možemo pratiti transformaciju političkog marketinga premijera Milanovića, SDP-a i Kukuriku koalicije pod utjecajem Alexandera Brauna, novog SDP-ovskog političkog maga. Iz debila u imbecile.
Osim par klasičnih PR-ovskih budalaština, poput one o navodnom oprostu dugova što je onda Amerikanac plasirao u američke medije s jedinim ciljem da se onda informacija o američkim medijima prenese u domaće udbaške medije, svjedoci smo i opsežne medijsko-političke strategije maksimalnog fokusiranja na lik i djelo Zorana Milanovića. Zapravo, od cijelog SDP-a, Kukuriku koalicije, Plana 21 i ostalog smeća, u medijima danas egzistira samo premijer. Nekad napuhani i bahati Predrag Matić samo što nije pobjegao iz Hrvatske, nekad razvikani Milanka, Vrdoljak, Kotromanović, Miljenić, Hajdaš Pajdaš, Zmajlović i ostali nesposobnjakovići kao da su u zemlju propali, začkomili su čak i dežurna trabunjala Maras, Bauk i Jakovina. Tek tu i tamo čujemo kakav Grčićev prigodni idiotizam i to je sve.
Na prvi pogled, strategija kao iz duševne bolnice. Od svih antipatičnih i nesposobnih likova kojih je trenutna vlada prepuna, PR fokus je bačen upravo na onog najglupljeg i najantipatičnijeg, premijera Milanovića. I to kakav fokus. Direktno uperen na najgluplje od najglupljeg što može doći od Milanovića, poput onog da se broj nezaposlenih smanjio za 55.000 tisuća u godinu dana, iz čega je ovaj zaključio da 55.000 ljudi više radi, iako njegova vlastita statistika pokazuje da se iz zemlje iselilo 70.000 radno sposobnih građana u godinu dana.
Pa o čemu se radi? Zašto se Kukuriku marketing temelji na forsiranju idiotizma? U pitanju se krije i odgovor. Očito je zaključeno da najveći politički potencijal leži u idiotima.
Zapravo, radi se o samoj suštini marketinga koji je u svakoj situaciji primjenjiv u političkom izbornom kontekstu, i to iz jednostavnog razloga što su u izbornoj utakmici idioti u potpunosti ravnopravni ostalim biračima. Za razliku od trgovačkog marketinga u kojem je potrebno precizno segmentirati tržište pri čemu npr. treba voditi računa da su zahtjevniji potencijalni kupci ipak u prosjeku malo pametniji od onih koji će kupiti sve i svašta i da je za prodaju skupljih proizvoda marketinšku kampanju potrebno napraviti na način da pobudi zainteresiranost kod mentalno zahtjevnijih kupaca, u političkom marketingu svaki glas ima jednaku težinu, nema skupljih i jeftinijih glasova.
Zašto se SDP ovoga puta posebno okreće idiotima kao ciljanoj skupini? Ima, naravno, više razloga. Prvi je razlog taj što su iznevjerili one naivce koji su glasovanjem za SDP mislili da glasuju za radnička prava i socijaldemokraciju, a dobili su zalaganje za prava udbaške kapitalističke elite. Drugi je razlog taj što su iznevjerili one naivce koji su glasovanjem za SDP mislili da glasuju za poštenje, a dobili su forsiranje kriminalaca kao što su Sabo i Vlahušić. Treći je razlog taj što su iznevjerili i sve ostale naivce koji su glasovanjem za SDP mislili da glasuju za veći standard, a dobili su standard na razini polurazvijenih afričkih država. Naivci koji misle, ili bar misle da misle, su, dakle, sve manji izborni bazen za SDP. Pametniji i sposobniji ljudi su tako i tako miljama od SDP-a. Ostaje bazen idiota, odnosno onih koji ne misle.
A takvih, na žalost, nije malo.
Stoga se može zaključiti da je Braunova strategija jako dobra, i da je Braun zapravo odlično segmentirao biračko tijelo i uočio jedinu moguću SDP-ovu šansu, idiote. Istovremeno je prepoznao prirodni Milanovićev idiotski potencijal, što mu se vjerojatno učinilo kao dobitna kombinacija u kojoj se bez puno truda Milanovića može približiti idiotima, među kojima zapravo teško može imati ozbiljniju konkurenciju.
Prognoza? Dobra za SDP. Takva strategija će im sigurno donijeti značajni udio glasova. Što je najgore, protiv takve strategije s Milanovićem kao kraljevskim idiotom se nije moguće adekvatno braniti.
Diana Majhen/dragovoljac.com
