Za Hrvate, od Draže Mihailovića gori su jedino „antifašisti“!
U osporavanom Sedlarovom filmu „Četverored“, Joško Ševo u ulozi komesara 51. Vojvođanske divizije, potpukovnika Milana Baste, vozi se u engleskom džipu i s dozom ironije na razglas poziva pripadnike hrvatske vojske i mnoštvo civila neka istaknu bijele zastave i predaju se te će im biti omogućen povratak kućama. U protivnom započet će trenutačno uništenje.
Nakon što je JNA ušla u Vukovar, lik u oklopnom vozilu poziva Hrvate da se predaju jer da već „tri meseca nisu videli sunce“ i neka visoko istaknu „belu zastavu“. Svima koji to žele bit će omogućen povratak kućama. U protivnom započet će trenutačno uništenje.
Nakon što su se predali, hrvatski vojnici i civili neće moći ni zamisliti što će im se dogoditi djelovanjem Bastinih bandita. Nakon što se Vukovar predao, cijeli svijet ostao je zgranut nemilosrdnošću JNA i paravojnih srpskih snaga.
U čemu je poveznica ove dvije vojske? Prvo, i jedni i drugi na kapama i šljemovima imali su crvenu zvijezdu petokraku. Drugo, mržnja prema Hrvatima bila im je pogonsko gorivo u njihovu rušilačkom pohodu. Treće, ni u jednoj ni u drugoj vojsci nije manjkalo četnika. Iako je u partizanskim pokoljima stradala i veća grupa četnika, većina ih je još u toku rata zamijenilo kokarde sa zvijezdama, šubare su ostale iste. Neki su se na početku rata čak i zdvajali gdje bi, poput Sime Dubajića, koji je to otvoreno i priznao u svojoj knjizi „Život, greh, kajanje – od Kistanja do Kočevskog roga“, Beograd 2006., naklada Nidda Verlag GmbH (Bad Vilbel) i Vesti d.o.o. (Beograd). U toj knjizi opisao je i suradnju partizana i četnika prilikom pokolja katolika u Srbu, kojeg naši „antifašisti“ i danas uporno obilježavaju kao dan ustanka. Dok s partizanima, četnici nisu mogli vršiti pokolje kao četnici, već su se utrpali među partizane, s JNA su ratovali uz bok sa svim raskošnim četničkim insignijama. Po kazivanju samog četničkog vojvode Šešelja, koju je izgovorio u okupiranom Benkovcu „…mi smo danas ta Armija, i mi, četnici. I mi smo u Vukovaru ostvarili, armijski oficiri komanduju našim četnicima. I sadejstvo! Oni su skinuli petokrake, a od nas ne traže da skinemo kokarde…“ Tko ne vjeruje, može se uvjeriti u videu niže od 2:25 minute. Iako je ove riječi izrekao patološki luđak, ovo je zapravo suština.
Današnjom rehabilitacijom Draže Mihajlovića konačno je istina došla na svoje. Ratni zločinac, koji je po Hrvatskoj posijao smrti, barem koliko i partizani, koji se početkom rata nalazio s Titom i čiji su najbolji borci prešli koncem rata u partizanske redove, u Srbiji je dobio počasti kakve nije imao niti za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Njegova Jugoslavenska vojska u otadžbini, četnici, ali i njihovi nasljednici u ratu u Hrvatskoj, dobili su priznanje da ih se može častiti i slaviti kao autohtoni srpski narodni pokret. Partizane i četnike uvijek je povezivala mržnja prema hrvatskoj državi i Hrvatima. I jedni i drugi, Hrvate su htjeli lišiti vlastite države. Današnji „antifašisti“, koji se vole kititi demokratičnošću, mada svi potječu iz totalitarističkog sustava, nisu ništa bolji od Mihajlovićevih obožavatelja. Jer u mržnji prema hrvatskoj državi mogu si komotno stisnuti ruku.
Predlažem našim antifašistima da odmah prionu na posao te sa braćom Srbima počnu kopati i tražiti kosti pokojnog čiča Draže. Na put bez povratka mogla bi iz Hrvatske potegnuti cijela bulumenta naših „antifašista“, a onda jednom, kad ga nađu, neka ga pokopaju kraj najvećeg krvnika hrvatskog naroda, Josipa Broza Tita.
No, mi u Hrvatskoj uopće ne bismo trebali gledati što se događa u Srbiji. Današnjom presudom, Srbija je zapravo pokazala kako je daleko od europskih i civilizacijskih vrijednosti. Stoga suradnju treba svesti tek na tehničku. Ponovno uvesti vize i na svaki mogući način Srbiju prisiliti na poštivanje vrijednosti. Ako im je od Europe draži Draža, neka ga slave. Ali izvan Europe i uljuđenog svijeta.
Hrvatska tu mora imati jasan stav. Ali tek kad se promijeni vlast. Jer po kazivanju samog vojvode Šešelja, hrvatska ministrica vanjskim poslova također posjeduje četnički pedigre. Pardon, antifašistički.
Tomislav Stipić/hrsvijet.net
