MUENCHEN: KLUPKO SE ODMOTAVA
Leljak: Tito znao za likvidacije; Mustač radio plan rada Udbe za 1983. godinu – “U Udbu nitko nije bio primljen a da nije bio član SK. 1983 godine načelnik SKJ u Sloveniji bio je Milan Kučan, on bi vam bio odličan svjedok za odnose između Udbe i vrha politike”, objasnio je Leljak
Bivši Udbin agent Vinko Sindičić obavijestio je jutros sud u Münchenu da se iz zdravstvenih razloga danas ne može pojaviti pred sudom, ali zato svjedoči istraživač Udbinih arhiva iz Slovenije – publicist Roman Leljak.
Sindičić je kao Udbin killer trebao iz prve ruke svjedočiti u postupku Perkoviću i Mustaču za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića.
„Italija nije Vatikan, tako da ako nije na jednom katu, sigurno je na jednom ispod ili iznad,” komentirao sudac predsjedatelj dr. Manfred Dauster koji je potom rekao je kako će od talijanskih vlasti tražiti pravnu pomoć oko Sindičićeva što skorijeg dolaska pred sud u Münchenu.
Tako je danas prvi dan svjedočio istraživač Udbinih arhiva iz Slovenije – publicist Roman Leljak, čije je svjedočenje otkazano u ožujku zbog bolesti jedne od sutkinja. Govorio je o arhivima u Sloveniji i Beogradu, te ustvrdio da je Udba polovicu dokumenata o emigraciji uništila još u proljeće 1990. godine, a o unutarnjem neprijatelju uništeno je 90 posto dokumenata.
“U ponedjeljak i utorak imat ću mogućnost iznijeti značajnu dokumentaciju koja će prevagnuti u presudi suda kojom će biti optuženi krivima. Iznijet ću dokaze kako je Udba vršila likvidacije u inozemstvu po postupcima kakve su Mustač i Perković vodili i neće biti nikakve sumnje”, poručio je Leljak prije suđenja.
Radio u KOS-u
Svoje svjedočenje, na zahtjev suca Daustera, Leljak je počeo biografijom i radom u službi SFRJ, gdje je radio “kao organ bezbjedonosti u KOS-u”.
Nakon prestanka rada u službi, 1988. godine izdaje knjigu „Sam protiv njih” u kojoj opisuje metodologiju rada tajnih službi u SFRJ.
“Odmah u to vrijeme počinje i nadzor nadamnom. U prosincu iste godine predloženo je da me se uhiti zbog izdaje JNA. U vrhu politike odlučeno je da se to ne učini, jer bi to bio još jedan pritisak na trenutnu situaciju u državi. Tako da, od tada pa sve do sada, imam problema zbog svog rada”, objasnio je Leljak.
Leljak potom govori o problemu u Sloveniji, po pitanju dokumentacije iz Udbinih arhiva, koji su velikim dijelom uništeni još 1990 godine.
“Posebno peto odjeljenje je radilo na uništavanju dokumentacije. Vrećama su iznosili dokumentaciju i odnosili je na preradu starog papira, tako da je potpuno uništena. Najgore uništavanje dokumentacije bilo je upravo u Sloveniji i Hrvatskoj”, posvjedočio je ističući da je oko 90% dokumentacije unutrašnjih neprijatelja je uništeno, 50% dokumentacije o emigraciji i 30% dokumentacije stranih obavještajnih službi – vanjskog neprijatelja.
Govoreći o arhivima naglašava da je za vrijeme vlasti Janeza Janše imao puni pristup arhivima Slovenije.
Prošle godine je i od posebne komisije današnje vlade u Sloveniji dobio odobrenje da može i dalje imati uvid u kompletan arhiv.
Govoreći o arhivima u Beogradu, u kojima je također istraživao, Leljak naglašava da su arhive u Beogradu potpunije i da nije naišao na tragove uništavanja.
“Svi arhivi u Beogradu imaju različite propise pristupanja, a za strance postoji i poseban zakon pristupa. Svi dosadašnji zahtjevi pristupu arhivu su odobreni i trenutno čekam odobrenje pristupa arhivu iz 1983. godine”, rekao je.
U nastavku svjedočenja Leljak je do u najsitnije detalje govorio i objašnjavao pravilnik o radu Udbe, kojeg je našao u slovenskom arhivu.
“Kakva je bila poveznica između nadređenih u SDS-u i partije?”, zanimalo je suca Dustera.
“U Udbu nitko nije bio primljen a da nije bio član SK. 1983 godine načelnik SKJ u Sloveniji bio je Milan Kučan, on bi vam bio odličan svjedok za odnose između Udbe i vrha politike”, objasnio je Leljak.
Za 1983. plan rada Udbe pisao Mustač
Udba je kao i svaka druga organizacija radila plan rada za godinu u naprijed. Iako nije naišao na plan rada za 1983. godinu,sudeći po onima pronađenima iz ranijih godina, Leljak vjeruje da je za tu godinu plan napisao Zdravko Mustač.
Po planu rada nađenom iz ranijih godina vidljivo je kako je Udba planirala paraliziranje rada Počasnog Bleiburškog voda, samo paraliziranje je izvedeno ubojstvom Nikice Martinovića. Obrada Bleiburškog voda počela je 1962. godine.
Posebno značenje ima obrada kodnog naziva “Pevec” što je bila akcija na saveznoj razini.
“A vodila se protiv ujedinjenih Hrvata u Njemačkoj. U dosjeu akcije Pevec našao sam pisma koje je Milan Dorić pisao Stjepanu Đurekoviću i obratno. Milan Dorić je agent Udbe kodnog imena Hanzi”, svjedočio je Leljak.
Da je Tito imao saznanja o likvidacijama vidljivo je u dokumentima o ubojstvu Stjepana Crnogorca i na slučaju grupe Hrvatskog revolucionarnog bratstva, poznate skupine Feniks koja je 1972. godine upala u Jugoslaviju.
“Iz protokola sjednice CKSKJ je vidljivo da nisu uhvaćena samo četvorica članova skupine koji su na smrt osuđeni u Sarajevu. Više članova skupine se predalo, međutim ostali su maltretirani i ubijeni bez suda”, kaže Leljak.
Tita za Nobelovu nagradu za mir
“Najmlađem među njima, Ludvigu Pavloviću smrtna kazna strijeljanjem je promijenjena u dvadesetogodišnje izdržavanje kazne zatvora iz razloga jer je neka pametna glava te godine Tita predložila za Nobelovu nagradu za mir. Radi publiciteta je to učinjeno”, smatra Leljak.
U daljnjem izlaganju Leljak je govorio o situacijama kada neku od akcija donosi i realizira savezna Udba a kada republička.
Navodi primjere otmice i likvidacije Stjepana Crnogorca čiju je likvidaciju izvela republička Udba po saveznoj zapovijedi.
Svjedočenje Romana Leljaka nastavlja se sutra sa početkom u 10 sati.
Izvor: direktno.hr
