RODNO OSVIJEŠTENA POLITIKA UN-a I EU-A
”Jao onima koji zlo nazivaju dobrom, a dobro zlom, koji do tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! ” (Iz 5,20)
Pod utjecajem marksizma, strukturalizma, radikalnog liberalizma i feminizma stvorena je ideologija koja ruši brak i obitelj, promovira seksualne slobode i kulturu smrti. Rodni ideolozi koje je iznjedrila seksualna revolucija 60-ih godina prošlog stoljeća počeli su govoriti da se ljudi rađaju kao seksualno neutralna bića, a da im socijalizacija dodjeljuje rodne uloge.
Pojmovno razlikovanje spola i roda uveo je u psihijatriju John W. Money kako bi postavio tezu da odgojni spol (rod) ima prevagu nad tjelesnim. Kategorija roda u početku se koristila za kirurške i endokrinološke korekcije spola interseksualaca. Međutim, slučaj Davida Reimera pokazao je mračnu stranu takvih pokusa.
Naime, nakon što je John Money promijenio spol dječaka Davida u djevojčicu Brendu, ishod je bio tragičan. Godine su prolazile, ali ni socijalizacija ni kemija nisu pomogle Davidu da se osjeća kao Brenda. Spol koji mu je nametnut nije prihvatio do kraja života, a 2004. godine je počinio samoubojstvo. Ovakvih tragičnih priča ima mnogo, no o njima se šuti.
Namjerno se prešućuju analize uglednih antropologa koji opovrgavaju znanstvenu utemeljenost rodnih teorija. Radikalno razdvajanje biološkog od društvenog spola dovelo je do stvaranja mutiranih oblika rodnih identiteta. Rasprave koje su se vodile zbog kirurših operacija nad interseksualcima i transeksualcima preuzele su feministkinje koje su rod oštro suprotstavile spolu.
Judith Butler u knjizi Nevolje s rodom zastupa tezu da su i spol i rod konstrukcije. Nakon nje, razvile su se filozofije koje govore da je čovjek multirodno i multiseksualno biće. Rodni identitet više se ne veže strogo uz binarnu podjelu na muško i žensko. Rodna ideologija koja se u pravnim aktima EU-a zove “rodno osviještena politika” podrazumijeva rodnu slobodu, pravo svake osobe da izražava svoj rod na način koji svojevoljno izabere, a to može biti sasvim neodređeno ili kontradiktorno. Rodno osviještena politika je sveobuhvatna strategija za postizanje što veće rodne jednakosti u društvu, a provodi se integriranjem rodne perspektive u odgojno-obrazovni sustav, sve institucije, zdravstvo, politiku i medije.
U zemljama Europske unije predškolskoj djeci se nameće u vrtićima rodna ideologija u cilju sprječavanja spolne i rodne diskriminacije. Dok se Europska agencija za temeljna ljudska prava (FRA) jako brine za rodno osviještenu politiku i položaj LGBTI populacije (lezbijke, homoseksualci, biseksualci, transvestiti i dvospolne osobe), s druge strane ništa ne čini po pitanju suzbijanja seksualne eksploatacije žena i djece u pornografskoj industriji.
Na etički relativizam nas upozorava Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu (Obiteljski centar, 2003.). Tu se izričito spominje kako politika zamjene pojedinih termina drugim izrazima u zakonskim aktima može upućivati na relativizam kao ideologiju. Tako se abortus popularno zove prekid trudnoće, eutanazija dostojanstveno umiranje, majka i otac postaju roditelj A i roditelj B. Papinsko vijeće za obitelj upozorava nas na lingvistički inženjering kao perfidnu zamku Zloga. Kad se riječ rod zakonski zamijeni za riječ spol, više se ne govori o spolnoj diskriminaciji nego o rodnoj pravednosti koja uključuje široku lepezu rodnih sloboda. Gender (rodna) ideologija projekt je društvenog inženjeringa unutar diktature relativizma. Posljedica rodne revolucije produbljivanje je krize identiteta, uništenje braka i obitelji.
Kršćani imaju pravo biti ponosni i kad je riječ o rodnoj perspektivi, jer je pisano ”vi ste naprotiv rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela Onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” (1 Pt 2,9). Čovjek je utjelovljeni duh, a ne nikako “tijelo s greškom” ili “tijelo s pogrešnim spolom”. Stvarateljski čin, kako se objavljuje u posredovanju Isusa Krista, donosi ne samo dar postojanja, nego i poziv na ”božansko sinovstvo”. Svi rodni problemi nastaju kad mi čovjeku pristupamo po nekakvim stereotipima, a i “rodne teorije” je su stereotipi jer ne promatraju osobu kao jedinstvenu cjelinu – unikat, Božji dar.
Francuski psihoanalitičar Michel Schneider upozorava da zbrka među spolovima u političkim i društvenim predodžbama dovodi do rušenja seksualnosti i osobnosti. Seksualno potrošačko društvo je infantilno društvo. Djeca se uvode u svijet odraslih prije vremena, a roditelji zamišljaju da su vječna djeca. “Zbog toga što očevi više nisu očevi, a majke više nisu majke, sinovima je teško postati muškarcima, a kćerima žene”, upozorava Schneider. Gradnja identiteta pa tako i rodnog identiteta poprimila je oblik nezaustavljivog eksperimentiranja. Ukinuti razlike među spolovima nije najkraći put za ostvarenje jednakosti među njima. Ali, ne, rodna ideologija kaže da bismo bili svoji, treba se lišiti drugog i zanijekati razlike. Ako niste rodno osvješteni kako vam nameću novodobni ideolozi, niste u trendu. Vaš svjetonazor je predmoderan, ne prihvaćate globalizacijske procese, zatvoreni se i nazadni.
Progresivno je ono što je trendy. Transrodno je zgodno! Ima tu još jedna opasnost, a dolazi iz krila liberalne teologije. Feminističke teologinje koriste pojam ”rodna diskriminacija” za obračun sa Crkvom u pogledu ređenja žena, tumačeći da je ređenje žena pitanje rodne pravednosti a ne tradicije i običaja. Koliko je sve to licemjerno i podlo možemo sagledati upravo iz perspektive kršenja temeljnih ljudskih prava. Gdje su nestale feminističke teologinje i aktivistice za ”oslobođenje žene” u zalaganju za kažnjavanje ratnih silovanja na području bivše Jugoslavije? Što su učinile za naknadu štete i boli ženama i djeci kojima su na najbrutalniji način narušena njihova prava i dostojanstvo? Umjesto da se bave stvarnim problemima one se bave lingvističkim inženjeringom i polimorfnom rodnom ideologijom u cilju rušenja tradicionalnih vrijednosti obitelji i braka.
Za hu-benedikt.hr:: Silvana Dragun
