Hobiti igraju mali nogomet
Nekada je vjeru širio prorok zvan Mali – Pavao, a danas je glavni pikavac Leo Messi. Izgleda kao miš grofa Drakule! Kao da se iskrcao u Španjolskoj s jedrenjaka iz Varne. Kada ne igra, spava u sanduku! Novi Mesija iz Argentine trebao je ostati na cirkuskih 109 cm “visine”, ali ga španjolska inkvizicija razvukla na srednjevjekovnim spravama za mučenje.
U europskim ligama je vražji, nezadrživ, a u selekciji Argentine jedva hoda. Korak dukat! Lako je trčati prema golu kada znate da vas nitko ne smije taknuti, a posve je druga priča kada vas pritisne neki žilavi Urugvajac, daleko od nadzora europskih sudaca-konkvistadora. Messi je došao u Europu kroz UN-ov program zaštite amazonskih Hobita. Doma bi ga divovi poput Maria Kempesa jednostavno pregazili.
Jovanović će promašiti penal
Sve možemo relativizirati. Živimo li u zemlji korupcije? Jedva! Zapravo sam namjeravao reći da je RH korumpirana država, ali da ne mogu naglasiti da se baš nešto živi u takvoj državi, jer bi se takav odgovor mogao interpretirati dvojako. Kakav je šport u zemlji kriminala? Reforma novog ministra športa i edukacije počela je ukidanjem ćiriličnih znakova š, ž, č i ć. Možemo li crvenog Zeljka Jovanovica prihvatiti kao Gandalfa Sivog? Teško! Jovanović spominje nekakvu nogometnu kaljužu! Pa sad, blato zna biti ljekovito. Sto bi bilo od Ivice Olica da ga nije ojačalo slavonsko blato? Trčao je sa utezima na nogama. Korumpirani suci iz pravosuđa svirali su penal protiv korumpiranih sudaca iz nogometa, pa je Jovanović na teškim mukama. Poznati je ljevičar – ima dvije lijeve noge. Kada treba skrenuti udesno, Jovanović nacini korak više. Hoće li pucati s desnom lijevom nogom ili sa onom posve lijevom? Vražja lopta je okrugla. I još su u golu dva vratara – Vlatko Marković i Zdravko Mamić. Jovanović prevari jednoga, a drugi ga pročitao još prije izbora. Zamislite kako Jovanović srdito prilazi lopti, žestoko je udara, a ona odlazi preko gola! Ostalo je da pogađamo jeli Jovanović naoko ljut da ne skužimo da je netko već podmićen. Navodno se Zdravko Mamić u prosincu sastao sa Ivanom Turudićem, predsjednikom zagrebačkog Županijskog suda, koji određuje kadije glede nogometnog podzemlja i samim time može utjecati na tijek neke konkretne istrage. Turudiću su dostupne informacije iz referentnih spisa, kao i dokazi i iskazi svjedoka.
Rezultate kroje majice
Lopta je vražji izum i sredstvo mračnih likova poput Željka Širića i Stjepana Djedovića. Nogomet je puno toga: igra, šport, religija, biznis, politika, kriminal i crna magija. Svijet tone u korupciju, pa je i nogomet nisko pao, toliko da je u modi nogometaš-pikavac, nešto viši od lopte. Takvome ne možete oduzeti balun bez da jadnika zgazite. Nekada su suci pikavcima sudili saplitanje viših igrača, čim uđu u konkretan duel, a danas malecke suci štite – neki to zovu mali nogomet, a neki nogomet malih. U modi su Hobiti Messi, Xavi i Iniesta. Pikavac Barcelone nesmetano dodaje loptu okružen petoricom protivničkih gorostasa, a drugi malac prima loptu između pet preostalih protivnika i zabija gol kao da je sam na terenu. U čemu je kvaka? Jako je važno u kojem klubu neki Hobit igra. I koliko dresova prodaje neki klub diljem kugle zemaljske? Nije engleski parlament radi nogometa zasjedao zbog ozljede Davida Beckhama, nego zbog ugrožavanja prodaje majica i trenirki s njegovim imenom. U Španjolskoj, Turskoj, Kini, pa i u Vijetnamu, proizvedene su milijarde dresova sa likovima nogometnih Hobita i zato Barcelona mora trajati neko vrijeme, dok se ne programira nova proizvodnja i nova distribucija, s novim nedodirljivim zvijezdama. Zanimljivo je gledati očajnog Alexa Fergusona kako protiv Barcelone poslušno uvodi u igru najstarije i najtromije igrače, koje može pretrčati i on sam, na kraju svog života. I kod nas je nogomet pao do vražje lopte, može se reći na moralno dno dna. U modi je pikavac Luka Modrić.
Maniti potomci Buge
Kako je kod nas običaj tražiti korijenje zla u davnoj Seobi naroda i famoznom Dolasku Hobita na Jadran, ne znam od kuda započeti našu tužnu priču. Imam nekakav osjećaj da naša nevolja zaista počinje u stoljeću sedmom, kada princeza Buga iz Edenskog vrta dobiva u posjed usku udolinu jedne rijeke u Besmrtnim zemljama, sa mnoštvom vrba na obalama. Naša Amazonka zaposjela je i pripadno vrbaško Usko Polje iliti Uskoplje, kasnije Bugojno, tada u samom središtu Dalmacije. Vjerovali ili ne, Buga se držala Evine vjere. Bugomili iliti bogumili, kako vam drago, štuju dva boga. Stvoritelj je za njih gospodar Tame. Narod za takve kaže da su maniti, manijevci, a nađe se takvih i danas. Dobar primjer jesu Zdravko Mamić, Vlatko Marković i Miroslav Blažević. Zaklinju se na Obr boga! Tko je Stvoritelju zanimljiviji? Orci od akcije, ili neki bedasti Hobit, koji plaća da vidi kako GNK Dinamo prima sedmicu.
Koga je sve othranila vučica?
Bugomili su imali spartanski običaj da kržljavo dijete ostave zvijerima u planini, kao žrtvu gospodaru Tame. Takvom selekcijom stvorena je viša bosanska rasa, koju danas prezentira bugomil Zlatan Ibrahimović. Greške se uvijek događaju, kao i u to nesretno vrijeme kada se nezajažljivi Tito privremeno zasitio kroz likvidacije španjolskih komunista, pa se vratio u hrvatsku Međuzemlju, na čelo mračne Partije. Strašnu grmljavinu pratio je prolom oblaka, pa je negdje ispod Vranice voda odnijela u Vrbas ostavljenu djecu Ćiru (Blaževića?) i Vlada (Markovića?). Bujica je izbacila obojicu negdje kod Bugojna. Kada danas u dolini promatrate te brdske likove, čudite se kako su ostali neobrađeni gorštaci. Fasciniraju nas sa tim avarskim psovkama. Čovjek zaista pomisli da je Romula i Rema našeg “nogometa” othranila vučica. A onda su na tome prostoru ponovno došle u modu jame, ali su Ćiro i Vlad vođeni nekom neobjašnjivom silom izmicali svim nevoljama. Bacite ih u hladni Vrbas, a oni isplivaju. Gurnete ih u jamu, a oni se iskobeljaju. Jasenovac je bio krcat, ali bi se našlo mjesta i za njih dvojicu. Međutim, nitko nije mogao slutiti da su u usporedbi s njima Židovi male bebe. Može se reći da je rat u stopu pratio te spodobe, ali su nekako izmicali pogibelji. Stvoritelj zna biti pakostan. Ti naoko nepovezani i tragični događaji odredili su tužnu sudbinu hrvatskog nogometa, koji je cijelo vrijeme ostao u rukama mračnih struktura. Ćiro i Vlad bili su nogometni antitalenti, koje je narod zvao kostolomcima. Nađe se takvih i u današnjoj Barceloni. Za vrijeme komunizma nije bila važna nogometna tehnika koliko politička podobnost. Bugomil Ćiro odabrao je družicu iz kršćanske obitelji Đorđević, a kako se nametnuo Vlad, to zna samo surovi Stvoritelj. Kalio se u zeničkom Čeliku, nedaleko ćelije Hobita Tihomira Purde.
Dinamovi zlatni pikavci
Kao obrambeni igrači iliti kostolomci, Ćiro i Vlad shvatili su da mogu jednostavno odlučiti utakmicu. Recimo, mogu namjerno skriviti penal. Zanimljivo, obojica su imali svoje kontraverzne francuske avanture, gdje su navodno bili umiješani u namještanje utakmica. Kupovanje “poštenog suđenja” ima svoju dugu europsku povijest. Komunističku Jugoslaviju karakterizirala je snažna dominacija Beograda i Srbije, uz otvoreno protuhrvatsko raspoloženje, pa su strukture imale problema sa nacionalnim ključevima: kako nakon sušnih “dva x tuce” godina izgurati Dinamo za prvaka? Znalo se da mora biti dvostruko bolji od ostalih klubova da bi osvojio prvenstvo Jugoslavije. Poznati Dinamovi Hobiti bili su Stjepan Lamza, Željko Perušić, Stjepan Deverić, Petar Bručić, Marko Mlinarić, Ivica Senzen i Marijan Čerček. Naravno da je Blažević dobio partijski zadatak: preuzima patuljke Dinama i osigurava “pošteno suđenje”. Ćiro je imao većih problema sa zagrebačkim strukturama nego s beogradskim. Pričalo se da je Ćiro radi mira u kući poklonio orku Juri Biliću posebnu uru koja je pritiskom na gumb prikazivala sliku voljenog druga Tita, što je tada predstavljalo i čudo tehnike i bogojavljenje. Ćiro je znao pravila, pa je uvijek javno plakao “uz stepenice kojima je prošao voljeni Vođa”. Tako je Dinamo konačno postao prvak, ali je Ćiro uskoro morao otići, jer su bedasti navijači skandirali “Mi smo Ćirini, Ćiro je naš!”, što je iritiralo Josipa Broza, tadašnjeg najvećeg miljenika boljševičkog Stvoritelja. Prije nego što je napustio Dinamo, Ćiro je obavio još jedan partijski zadatak: potjerao je talentiranog Roberta Prosinečkog u beogradsku Crvenu Zvezdu.
Francuska avantura
Jedan lukavi Titov general sjetio se Ćire i Vlada, kada je došao na vlast u Zagrebu. Proslavio se kidnapiranjem Hobita po Zagrebu i njihovim “dragovoljnim” odvođenjem u beogradski Partizan. Godine 1998. imali smo Mundial u Francuskoj. I tada se događa neobjašnjiv preokret. Za Ćiru i Vlada pričalo se da se ne usude pojaviti u Francuskoj, jer da ih tamo policija traži zbog kriminala u nogometu, a onda najedanput Ćiro odlazi na čelu naše repke u Francusku, nakićen kapom francuskog policajca. Nevjerojatno, prvi put imali smo “pošteno suđenje”! Dogurali smo do polufinala, a onda Lilian Thuram iz Mordora postiže jedina svoja dva pogotka. Oba protiv Hrvatske! Prvi na dodavanje Zvonimira Bobana! Francuzi vode 2:1 a Robert Prosinečki ulazi u igru u sudačkoj nadoknadi! U finalu Amazonci nisu pokazali volju da prođu centar. Prsten je ostao europskim strukturama Zla, Francuzi su preuzeli Fifu, a “Francuzi” hrvatski nogomet i nema te privole koja će ih navesti da drugome prepuste dobro uhodan biznis. Inače, sama kandidatura za titulu prvaka Hrvatske košta 240.000 eura (slovima: dvaxtucexdesettisućaeura). Avansno iz ruke u ruku i bez PDV-a. Ako baš želite naslov, morate kupovati “pošteno suđenje”, iz utakmice u utakmicu, iz ruke u ruku. Zovu to “razlamanje kruha u podzemlju”. Svaki put kada se Vlatku Markoviću trese stolica šefa HNS-a, intervenira Michel Platini! Zanimljivo, Francuzi nisu pomogli svome legionaru Anti Gotovini, što možemo gledati kao direktan dokaz da taj hrvatski ratnik tijekom Domovinskog rata nije obavljao nikakvu zadaću za Francuze, za razliku od nekih uglednih građana RH, koji uživaju poveću mirovinu. Tek kada sagledamo pravu pozadinu našeg i europskog nogometa, shvatimo da nisu problem Hobiti, nego strašni suci iz Mordora, kako nogometni, tako i oni u našem pravosuđu, tako i oni u svjetskim strukturama.
Kompromitacija Hrvoja Maleša
Ako mene pitate, sve grublji nogomet treba reorganizirati kao boks. Neka mali nogomet igraju mali ljudi, Hobiti poput Messija i Modrića, a veliki nogomet treba prepustiti “normalnim” ljudima. Pa, ako Modrić želi igrati veliki nogomet, neka nabaci dvadesetak kila, pa da vidimo koliko je hitar. Djeca bi se razvijala u malom nogometu. Možemo li očekivati nekakve pomake na bolje tijekom ove godine? Hoće li vilenjak Hrvoje Maleš srušiti mračne sile Zla? Mišljenja sam da će strukture ponovno pokušati kompromitirati Maleša zbog njegovog mladalačkog zaletavanja, kada se u jednoj prigodi slikao sa ustaškom kapom na svojoj glavi. Vjerojatno su korumpirane nogometne strukture već digle na noge “antifašističku Europu”. Ne treba podcijeniti informaciju da je fotografiju provjerila međunarodna fotografska agencija sa sjedištem u Parizu! Ne bih se iznendaio ako je osobno posredovao Platini. Svaka digitalna fotografija sadrži osnovne tehničke podatke i trag eventualne digitalne obrade. Koliko brige oko jedne fotke! Stvari stoje još dramatičnije – Maleš je viđen na proslavi obljetnice zločinačke akcija Oluja! Tip zaista nema mjeru! Ne zaboravimo da je prsten u posjedu gospodara Tame. Kada sve promatramo iz perspektive EU i Uefe, nema šanse da predstavnici hrvatske tame ispuste iz ruku vražji balun.
Autor: Tvrtko Dolić/dnevno.hr
