DIREKTNO: Ovaj čovjek podmeće Karamarku!
Evo tko je čovjek koji podmeće Karamarku, a Reljić ga nije imenovao
Kako je sam svojedobno pričao, što je objavljeno u Nacionalu, potajno je uhodio svećenike i časne sestre i onda ih ucjenama tjerao da mu dojavljuju informacije o višem kaptolskom kleru
Ante Barišić, čovjek kojega bivši šef SZUP-a Smiljan Reljić nije imenovao kao osobu koja podmeće Tomislavu Karamarku, ali se može razabrati i iščitati između redaka, rođen je u Drnišu prije 58 godina, diplomirao je politologiju i zaposlio se u zagrebačkoj ispostavi Službe državne sigurnosti, gdje se specijalizirao za tzv. liniju klera.
Kako je sam svojedobno pričao, što je objavljeno u Nacionalu, potajno je uhodio svećenike i časne sestre i onda ih ucjenama tjerao da mu dojavljuju informacije o višem kaptolskom kleru.
Reljić je u razgovoru za Večernji list spomenuo da je naložio mjere protiv novinara Zorana Daskalovića koji je bio u analitičkoj grupi u CK-u, zajedno sa Slavkom Malobabićem i Radenkom Radojčićem. Radojčić, nekadašnji vodeći pripadnik obavještajnih subverzivno-terorističkih skupina “Labrador” i “Opera” dugo je godina radio u Stručnim službama CK SKH, u tzv. Analitičkoj jezgri, koja je, kako je sam izjavio hrvatskim istražiteljima, prikupljala na svakovrsne, počesto i protuzakonite načine informacije, obrađivala ih i pohranjivala u specijalizirani fond Arhiva CK SKH.
“Njima je čovjek koji stoji iza podmetanja Karamarku u to vrijeme nosio originale snimki ozvučenja s Kaptola”, istaknuo je Reljić. Taj čovjek, saznaje direktno.hr, je upravo Ante Barišić.
Nakon sloma komunističke Jugoslavije bio je prvi savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Franje Tuđmana, ali ne zadugo. Pošto je u jednoj televizijskoj emisiji, povodom montiranog beogradskog filma o Martinu Špegelju, hrvatskom ministru obrane, izjavio da to nije montaža, najuren je iz predsjedničkog ureda. Kasnije je radio kao profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.
Identificiran je kao jedan od falsifikatora dokumenta objavljenog u Vjesniku koji je tobože dokazivao da je Ivan Zvonimir Čičak u ranoj mladosti bio Udbin doušnik.
Taj pokušaj difamacije, plasiran u Vjesniku 1996., neslavno je propao. Iskorišteno je nekoliko stranica autentičnog dosjea Ivana Zvonimira Čička, tadašnjeg predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora, a ostatak je dopisan, pa je nastao falsificirani dokument koji je tadašnji Vjesnik prezentirao čitateljima kao dokaz da je Čičak, već kao gimnazijalac, drukao za Udbu.
Falsifikat se, pisao je još davne 2002. godine Nacional, otkrio na elementarnoj faktografskoj pogrešci: u tobožnji dokument SDS-a krivotvoritelji su upisali sadašnje ime navodnog Udbina suradnika – Ivan Zvonimir Čičak – a on je kao tinejdžer imao drukčije ime.
Izvor: direktno.hr
