Tragom EU i Marxove teze o Hrvatima kao plemenu balkanskih divljaka
Skoro sve države članice EU i Hrvatska su potpisnice Konvencije i Protokola o ljudskim pravima, koji su obvezujući za države potpisnice, pa tako i za Hrvatsku. Uspoređivanjem Ustava RH-e s njemačkim Grundgesetz-om u temeljnim ljudskim i drugim pravima skoro nema razlike.
Na koji način izvršna i zakonodavna vlast primjenjuju i poštuju Ustav RH-e, ili ga zaobilaze za zadovoljiti zahtjevima EU, iziskuje posebnu analizu, možda od stručnih pravnika.
U čl. 14. Ustava između ostalo je navedeno: „Svi su pred zakonom jednaki“, a u čl. 15. jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina, dok se ustavnim zakonom donose propisi koji ne postoje u nijednoj državi – staroj članici EU. (Kancelarka Merkel je upozorila turskog predsjednika da se Turci teško integriraju u njemačko društvo. Sigurno se u Njemačkoj na teret poreznih obveznika ne financira učenje svih predmeta osnovnog i srednjeg obrazovanje samo na turskom jeziku. Djeca svih useljenih imaju pravo na dodatne satove učenja svog jezika i povijesti.)
Sljedbenici nauka Marksa i Engelsa prihvaćaju njihovo pisanje i mišljenje da Hrvati nisu narod već pleme nepismenih divljaka. Takovo mišljenje se nastavlja s nježnim samoranjavanjem britvom u Kninu, što je uz navodno skidanje natpisa na ćirilici, bilo razlog za balvan revoluciju i progon Hrvata iz Republike srpske krajine. Hrvati su sami krivi za progon i ubijanje Hrvata s područja posebne državne skrbi, pa i u BiH-i. Hrvati su krivi što su djelatnici JNA, milicije, carine i drugih saveznih službi napustili gradove kao Split, Dubrovnik, Šibenik, Zagreb i ostale, sa svojom pokretnom imovinom i otišli u državu svog poslodavca, jer u suprotnom bi, prema njihovom tumačenju a i mnogih udruga za ljudska prava, njih na desetke tisuća poklali krvoločni Hrvati. Oni su morali spašavati živote i to sa svom imovinom, ne samo s vrećicama u ruci.
Takovo mišljenje o Hrvatima dijele i mnogi hrvatski političari, koji se smatraju „elitom“ i iznad ostalih građana. Njihovom obmanjivanju i govoru neistine se mora vjerovati, nema drugog mišljenja. Zbog čega su baš takovi uvijek na vlasti i tko je sve kriv za njihovu vladavinu iziskuje dublje analize. A kako nemamo niti istraženu noviju hrvatsku povijest, bar ispravne udžbenike, teško je očekivati analizu o tome, ne samo pojedinaca, već brojnijeg skupa mjerodavnih analitičara. Tako misle o nama i neki ugledni političari iz EU, inače ne bi tako dugo pregovarali s nama oko ulaska u EU i postavljali bezbroj zahtjeva, pogotovo oko poglavlja 23. Tako njihovo mišljenje potvrđuju i naši političari sa:
– razmišljanjem o skorom službenom povlačenju tužbe protiv Srbije u Den Haagu zbog genocida, kulturocida, ekocida, ubijanja nevinih ljudi i svih materijalnih šteta,
– kupnjom stanova u gradovima po tržnoj cijeni za „povratnike-izbjeglice“, koji su navodno ranije imali stanarska prava, a koja su prema zakonu RH-e izgubili,
– ne ultimativnim traženjem povrata pokradenih umjetnina, nacrta o položenim minama, podatka o grobištima nestalih, vračanju svih nekretnina u inozemstvu koja su nam pripala u sukcesiji, pogotovo vračanju vojnih stanova u drugim republikama nastalim nakon raspada SFRJ, a koja su sufinancirana sredstvima SRH-e i svega ostalog,
– odustajanjem proglašenja gospodarskog pojasa i podmorja,
– ne rješavanjem granica prema međunarodnoj praksi i pridržavanja zaključaka Banditerove komisije,
– slanjem generala u Den Haag prema odluci HS-a, premda u čl.9. Ustava RH-e između ostalog se navodi:…..državljanin RH-e ne može biti ni izručen drugoj državi,
– tajnim održavanjem sjednica Upravnog vijeća Agencije za upravljanje državnom imovinom, što manje narod zna to bolje za manipuliranje i prodaju šuma, poljoprivrednog i građevinskog zemljišta i svega ostalog,
– ne traženje novčanih sredstava koja nam je dužna platiti Srbija,
– upotreba svega samo ne hrvatskog književnog jezika u javnim nastupima,
itd.
Počela je intenzivna kampanja sadašnjih ministara za ulazak u EU. Izgledaju milo i dobri kao janjad. Čak i EU ambasador u Zagrebu nas ohrabruje, jer svi nas očekuju raširenih ruku. Što se iza svega krije? Žele li nas na taj način, uz sva uvjeravanja o dobrobiti ulaska, stvarno zbrisati s popisa naroda? Hoće li do 2013. i Srbija biti spremna za ulazak, jer njoj se sve oprašta, za sve su bili krivi krvoločni Hrvati, a hrvatski političari ih i ne tuže zbog ratnih zločina? Nije im problem potpisivati bilo koje sporazume s Kosovom, jer znaju da ih se ne će pridržavati. Glavno da ispune formalnosti., a uštedjelo bi se i na uspostavi Šengenske granice.
Našim propagandistima su dostupni svi mediji, a i u komunizmu naučena praksa širenja dezinformacija na ulicama, tržnicama, gradskom prijevozu kao: morate glasovati „ZA“, jer tko će nas čuvati od ponovne srpske agresije (Čemu nam služi članstvo u NATO-u?).
Budite sretni da nas nasele stranci s istoka i zapada jer na Braču živi oko 13 000 stanovnika, a na manjoj Malti 430 000, a svi oni će nam donijeti prosperitet (iznajmljivanje kuća bez plaćanja poreza), novinar je zaboravio napisati da je Malta država sa svim državnim institucijama, da je ograničila prodaju zemljišta strancima, a da je Brač samo naš prekrasan otok s bogatom poviješću i koji se mora razumno razvijati. Laganje seljacima je najbolnije. Dok ih se ponovno uspavljuje na čekanje europskih sredstava bez državnog plana o sadnji i savjetovanju naši susjedi već aktivno revitaliziraju zapuštena zemljišta, pa ćemo uz koprivu i ostalo uvoziti i eko-proizvode.
Možda su u Hrvatskoj najbezobzirniji prema svojim građanima sami hrvatski političari. Radi li se o nasljeđu još od austrijske,kraljevske i komunističke vlasti u kojima su najsigurnije živjeli razni službenici na račun lojalnosti tuđoj vlasti i špijuniranju vlastitog naroda, karijerizmu i napredovanju bez zdrave konkurencije. Tako bi trebali građani i sada glasovati za ulazak i omogućiti dobre plaće, na teret osiromašenih, mnogim nesposobnim političarima iz Hrvatske – poduprtima od stranih političara inače nesklonim Hrvatima. Uporno nas uvjeravaju o dobrobiti ulaska, premda i na kapaljku čitamo i vidimo kako žive narodi u mnogim drugim EU članicama i kako je teško izići iz te tvorevine. Nije im stalo što će se kasnije dogoditi, glavno da će sjesti u EU fotelje. Ne postoji opširna prezentacija mišljenja o štetnosti ulaska na javnoj ili komercijalnim televizijama.
Prof.dr.sc.Davor Pavuna, hrvatski znanstvenik u Švicarskoj, 33 godine EU-iskusan nam poručuje:
„Čestitam 2012. svima koji su ispregovarali EU-kompatibilnost poput Švicarske jer to je bolje nego bivše boljševičko pravo.
Ali
Uzdati se u pravednost EU-birokrata jest uzdati se u Drakulu u transfuziji svoje krvi!“
Informirajte se i pravilno odlučite.
Za hu-benedikt.hr: Mira Ivanišević
Pročitajte još:
Odnos Marxa i Engelsa prema težnji hrvatskog naroda za slobodom
