Što bi se dogodilo da je Tuđman zatukao Mesića, Manolića ili Savku?
Tko budi naivni optimizam kod građana – to je jasno! U Hrvatskoj sada ljevica ima apsolutnu vlast u svim političkim strukturama kao i u medijima. Kad to shvatite jasno vam je zašto je jedan posto viši PDV bivše Vlade bio smatran haračem, a dva posto viši PDV kod sadašnje Vlade je mudar i neophodan potez koji će nam donijeti izlaz iz krize.
Photo: Hrvoje Crljen |
Hrvati su kao i obično, ušli s puno optimizma u Novu godinu. Međutim, ništa više neće biti isto kao do sada, ni Predsjednik Vlade, ni Predsjednik Sabora, ni sastav saborskih zastupnika, a ni gospodarska i vanjska politika. Isti će ostati samo hrvatski mentalitet po kojem birači i dalje nasjedaju na sirenski zov hrvatskih političkih elita. Sjetih se prve recesije i poteza nekompetentne i uplašene Jadranke Kosor. U općoj panici, ta je Vlada bila odlučila dignuti PDV za jedan posto. Kakav je to samo lom u lijevim medijima izazvalo. Najčešće spominjana riječ je bila ‘harač’. Potom je to bio udar na one koji ionako nemaju. Sindikalni lideri postali su prave medijske zvijezde napadajući svakodnevno u medijima tzv. harač. Uglavnom, zavladao je opći pesimizam i depresija. Sada nam nova Vlada predlaže povišenje PDV-a za 2 %. Prvo pomislih: kakva hrabrost! Sigurno će odmah opet skočiti sindikati braneći one s najnižim primanjima. Sirotinji će još više opasti kupovna moć tako da će najsiromašniji još siromašniji. Međutim, iznenada, kao čarobnim štapićem, sunce optimizma je izronilo iz magle. Mediji pišu da se broj pesimista naglo smanjio, a broj optimista povećao. Navodno danas svaki treći Hrvat smatra kako će sve možda ipak krenuti na bolje dok je, neposredno prije izbora, tako mislio tek svaki deseti Hrvat. Zabrinuo sam se za svoju razinu opće informiranosti jer je nova Vlada možda uspjela u rekordnom vremenu donijeti neke čarobne mjere koje opravdavaju taj optimizam ljudi koji čekaju pred zavodima za zapošljavanje. Svaki treći mladi čovjek je bez posla u Hrvatskoj. Obzirom na broj stanovnika, Hrvatska se prema nezaposlenosti nalazi odmah iza Španjolske, a od nas je bolja čak i Grčka. Zapitao sam se eto od kuda po Hrvatskoj odjednom puše taj iznenadni val optimizma? Odgovor mi je dala sama definicija optimista: optimist je loše obaviješteni pesimist! Tko budi naivni optimizam kod građana – to je jasno! U Hrvatskoj sada ljevica ima apsolutnu vlast u svim političkim strukturama kao i u medijima. Kad to shvatite jasno vam je zašto je jedan posto viši PDV bivše Vlade bio smatran haračem, a dva posto viši PDV kod sadašnje Vlade mudar je i neophodan potez koji će nam donijeti izlaz iz krize. Naravno, u pitanju su i nada građana i povjerenje u novu vlast, napose novog Premijera i u neke od novih ministara. Lijevi mudraci uvjeravaju nas danomice kako su ljudi u Hrvatskoj spremni na dodatna odricanja samo ako se pokaže perspektiva. Slažem se! Oni koji sada prekopavaju po kontejnerima za smeće, oni koji su u pedesetim godinama ostali bez posla, oni kojima stanovi odlaze na bubanj jer više ne mogu otplaćivati kredite ili TV pretplatu spremni su navodno još jače stegnuti remen, spremiti se na novu dijetu iako već sada jedva stoje na nogama od gladi.
Otvaranje Pandorine kutije
U dvije zemlje, Sjevernoj Koreji i u Hrvatskoj – vlast može uvjeriti svoje građane da su sretni, ali teško će ih uvjeriti da su siti. Ako je ono što zovemo perspektivom cifra od 50.000 – 70.000 novo nezaposlenih onda novoj vlasti neće uspjeti pomoći ni izuzetno sposobni premijer Milanović. Ako se žele napokon konsolidirati javne financije, neminovno mora početi veliko otpuštanje u javnom sektoru, a to vodi u prve prave socijalne nemire u Hrvatskoj. Prosvjedi demonstracijama nezaposlenih. Za sada se ide nizom mjera koje će se svidjeti javnosti. Ukida se priglupa Sanaderova zabrana okupljanja na Markovom trgu. Javio se i mobilizirani dragovoljac Domovinskog rata Fred Matić koji je obećao da će javno objaviti Registar branitelja i demaskirati lažne branitelje (jedinstven slučaj u svijetu, mada u svijetu teško prolaze lažni branitelji), javnost će se neko vrijeme imati s čime zabavljati.
U isti koš će biti strpani lažni i pravi branitelji, oni koji su do čina brigadira došli ratujući 4 godine po čitavoj Hrvatskoj, ali i oni koji su čin brigadira dobili nakon što su na bojišnici bili tek mjesec dana, a sada čak neke od njih čeka i čin generala! To je otvaranje Pandorine kutije. Ako bih htio dati neku suvislu prognozu hoćemo li se u 2012. godini izvući iz krize ili ne, rekao bih da je 30% vjerojatnost da ćemo se izvući, a 100% da nećemo. Optimističko cirkularno pismo koje nova Vlada šalje svojim građanima podsjeća me na jednu anegdotu o sjajnom piscu Honore de Balzacu koji je osim književnog talenta bio obdaren i ljudskim slabostima. Boreći se s permanentnom besparicom, Balzac je ušao u vezu sa suprugom poznatog bankara. Bankar, saznavši za aferu, napiše Balzacu oštro pismo u kojem mu je zabranio daljnje sastajanje s njegovom suprugom i zaprijetio mu policijom. Balzac mu je odmah odgovorio: ‘Poštovani, zaprimio sam vaše cirkularno pismo….’
Oduševio me novi ministar obrazovanja i športa Željko Jovanović. Odmah je startao na prvu loptu proglasivši hrvatski nogomet močvarom punom komaraca. On će tu močvaru isušiti, a komarci će valjda odletjeti na jug, možda čak u Jugu. Ako nas opet jednom napadnu iz Juge, bit će ih k’o komaraca. Međutim, ministar Jovanović ne traži klasičnih 100 dana. On se odmah uhvatio posla. Energičnom leksičkom metlom pomeo je iz naziva Ministarstva riječ ‘šport’. Tom revolucionarnom metodom dobili smo Ministarstvo sporta. Ako ove godine ništa više ne napravi, ostat će kandidat za najpoduzetnijeg ministra. Potrebno je samo zamoliti Večernji list da organizira veliko istraživanje na reprezentativnom uzorku svih mogućih istomišljenika i Jovanović će ostaviti iza sebe čak i Ivicu Kostelića i Lea Messija. Potrebno je samo da anketu provedu mudri stručnjaci s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
Batman nije bio čovjek
Tako je naš Večernjak u broju od 31. prosinca objavio veliko terensko ispitivanje o deset najvećih Hrvata u povijesti. 87% ispitanika opredijelio se za Nikolu Teslu. Nije mi jasno kako se taj postotak nije mogao još malo nabildati. Nakon Tesle, dolazi Ruđer Bošković sa 63% i Miroslav Krleža sa 48%, zatim neprežaljeni drug Tito (i danas još prisutan u srcima profesora i docenata Fakulteta političkih znanosti) sa 40 % koliko je dobio i Čeh August Šenoa. Peti, sa 32%, politički je marginalac dr. Franjo Tuđman, a na deseto se mjesto uspio probiti i pjesnik Tin Ujević sa 23%. Anketu je inače nadzirao i provodio Božo Skoko koji je dao sve od sebe kako bi definitivno demaskirao hrvatske glasače bilo na izborima, bilo u namještenim anketama. Neću svoje čitatelje ponovno tupiti prožvakanim usporedbama Tita s Tuđmanom već ću reći samo ponešto o tome. Tito se od 1941. – 1945. borio za Jugoslaviju, a Tuđman se od 1991. – 1995. borio da stvori Hrvatsku. Obojica su uspjeli, ali s različitim posljedicama. Za razliku od bezgrješnog sveca Tita, Tuđman, kao i svi ostali ljudi, nije bio bezgrešan svetac. Ja mu zamjeram što je propustio provesti lustraciju, privatizacija mu je izmakla kontroli, a na važne funkcije puštao je stare udbaške njuške, jer je bio čvrsto uvjeren da državu može stvoriti samo pomirenjem sinova ustaša i partizana. S druge strane bezgrešni svetac Tito, onako zaigran i veseo, položivši zadnje ispite za čin maršala, pobio je par stotina tisuća ljudi koji nisu uspjeli pobjeći od narodne vlasti ili su ih Englezi kod Dravograda izručili goloruke partizanima. Zatukao je 1948. godine bez suđenja Andriju Hebranga, između ostalog, i stoga jer mu je bilo iz Moskve javljeno da je Staljin hvalio Hebranga kad je, na čelu jugoslavenske privredne delegacije, posjetio Moskvu. Tito je u duši ipak bio Hrvat, što se vidi iz njihove legendarne izjave 1972. godine, da će Sava prije poteći uzvodno nego li će Hrvatska postati državom. Moglo bi se ispisati oko 100 kartica teksta da bi se nabrojalo sve emigracije, utjerivanje straha sucima 1972. godine, jer su se navodno držali zakona kao pijan plota itd. Već prvih par primjera su dovoljni da bi se vidjela sva veličina druga Tita. Zamislite da je dr. Franjo Tuđman dao likvidirati samo jednog svog političkog protivnika. Recimo da su Hebrangovu sudbinu doživjeli bilo Mesić ili Manolić, bilo Savka ili netko drugi. Tada Tuđman ne bi bio ni među 100 najpoznatijih Hrvata. Senzibilni i pravdoljubivi Hrvati nikada mu ne bi oprostili likvidaciju makar jednog svojih političkog protivnika. I danas, kad se Hrvati križaju nad općom masovnom histerijom koja je zavladala u Sjevernoj Koreji nakon smrti njihove inačice maršala Tita, ne mogu se ne prisjetiti 5. svibnja 1980. godine kad je umrla naša Ljubičica bijela. Na glavni kolodvor u Zagrebu načičkalo se oko 500.000 Hrvata cmizdreći, čupajući kosu baš kao što to danas rade Koreanci. Utakmica Hajduk – Crvena Zvezda bila je prekinuta jer su se pred kamerama igrači obiju momčadi plačući valjali po terenu. Navodno je sudac u prvi mah pomislio kako se radi o simuliranju pa je svima htio dati žute kartone, ali kad je shvatio o čem se radi, i sam počeo plakati i naricati. Zato ja volim Hrvate. Oni racionalno prosuđuju Tuđmana koji je stvorio Hrvatsku državu, ali je imao previše mana (recimo, nije se volio javno smijati!) . Dobro je zadnji puta jedan moj čitatelj napisao da bi to što je učinio Tuđman, Batman sigurno učinio puno brže i efektnije. Problem je jedino što Batman nije čovjek. Jedan moj prijatelj čitajući zajedno sa mnom ovo Večernjakovo ogavno povlađivanje novoj vlasti lakonski je primijetio da su Hrvati idioti. Sa medicinskog aspekta se ne mogu s njime složiti, ali s političkog je u pravu.
Pusić ne šljivi pravnike
Još nešto. Danas je evidentno da Hrvati nisu zaslužili dr. Franju Tuđmana. Njima je dovoljan Tito. Više cijene nekoga s manirama Franje Tahija negoli osobu koja im je vratila dostojanstvo naroda koji ima vlastitu državu. Smiješni i glupi kriteriji onih koji su se upustili u ovu priglupu anketu podsjetili su me na Goethea koji je jednom rekao: “Pametnom čovjeku gotovo je sve smiješno, mudrom gotovo ništa”.
Nova ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić donijela je mudru odluku. Hrvatska će povući tužbu za genocid protiv Srbije jer po njenom mišljenju ta tužba raspiruje kod Hrvata niske strasti. Vesna je u pravu. Oko 18.000 poginulih i rodbina koja je ostala iza njih, djeca bez roditelja, prognanici, rodbina masakriranih i ubijenih ne zanima ništa drugo osim raspirivanja niskih strasti. Prof. Marijan Damaška s Yale University u više je navrata s pravnog aspekta obrazložio zašto Hrvatska ne smije povući tu tužbu. Međutim, Vesna Pusić ne šljivi pravnike, ona zna bolje i ima jake argumente za suprotan stav od Damaške. Vesnini argumenti su vlast i nezamjeranje susjedima, a Damaškini su pravni i povijesni. Stvarno se Damaška mora ispričati Vesni što razmišlja tako usko i nazadno. Vesna voli vlast i ne želi da ju išta u tome ometa. Još je Seneka rekao: “Teško se držati mjere u onome što si našao da je ugodno!”
Autor: Zvonimir Hodak|/dnevno.hr
