TREĆI SVJETSKI RAT JE POČEO
Gospodo, Treći je svjetski rat već počeo. Samo što se neće voditi ni atomskim bombama ni napalmom. Vodit će se toalet papirom i kurtonima. Netko je napokon shvatio da se i politika i ratovi ipak prije svega vode u srcima ljudi.
Na sam Badnjak, tog dana Božje ljubavi i bratstva među ljudima, svijet je obigrala slika Putina malne u ruhu Djeda Božičnjaka. Oko vrata i preko glave, pa duboko prema dolje, nešto kao porub od bijelog hermelina. Tek drugi pogled otkriva nešto mnogo manje carsko, jer nije to hermelin, nije ni u ludilu: “despot Putin” oko vrata nosi kurtončinu, bit će čak i second hand, preveliku i za svakog kopnenog sisavca.
Tu su svetu ikonu nosili demonstranti. A svjetski mediji spremno prenijeli.
No otkud on, kurton? Kompliment muškosti macho manu koji jurca na motoru i razbacuje judaše po strunjačama? Ne, slika ga samo parafraza. Komentirajući, naime, nekoliko dana pred prosvjed bijele trake svojih protivnika, usporedio ih je s kontraceptivima. Sad su mu kurton vratili. Malo uvećan i vjerojatno pun.
JOŠ NE OSVAJAJU KREMLJ
Ako to nije grubo, vulgarno i nikakvog slobodom govora opravdivo vrijeđanje šefa države, teško da bi to moglo biti išta drugo. No policija ne reagira. Kao što ne reagira ni na plakate kojima se traži da se Putinu sudi (tko zna, možda i onako kako se sudilo Gadafiju), pa čak ni kad se vođa prosvjeda Aleksej Navalni okupljenom mnoštvu riječima: “Tu vidimo dovoljno ljudi da bismo odmah mogli zauzeti Kremlj, ali mi smo miroljubivi ljudi i nećemo to još učiniti.” Sad pazi ovo: Još.
Što nije više nije samo vrijeđanje, nego izravna prijetnja državnim udarom, ili, ako vam je draže, “događanjem naroda”, slavnom “antibirokratskom revolucijom”. A u ime koga? U ime gomile koja ne može predstavljati nikog osim same sebe, dakle daleko daleko ispod jednog promila ruskog stanovništva.
A zbog čega udar? Zbog navodno namještenih izbora – očito manje legalnih od juriša na Kremlj.
No što tim izborima fali? Ne slažu se neke izborne statistike, tvrde laici. Ništa u njima nema neviđenog, tvrde neovisni stručnjaci. Osim toga rezultati se uglavnom sasvim lijepo slažu s ispitivanjima javnog mnijenja pred izbore kao i s izlaznim anketama na biralištima. Pa u čemu je onda problem?
Očito isti koji je bio i u Iranu. Rezultati su se isto tako slagali s anketama. Objašnjenje “objektivnih”, zapadnih medija? Te ankete nisu nikad sasvim pouzdane, pa ako se slažu s rezultatima, izbori su očito lažirani!
Mule i ajatolasi su na glas ulice reagirali glasom vlasti, dakle silom. A onda se odnekud pojavio i nekakav neznanac na motoru, tko zna čiji operativac, pa onako, iz čista mira i bez povoda, ustrijelio baš neku mladu ljepoticu. Koja je tako smjesta promaknuta u nekakvu iransku Djevicu Orleansku. Nije se potrudio ustrijeliti neku staru babu.
Mule i ajatolasi su reagirali silom. Zato što su mule i ajatolasi, pa ne znaju kako se to radi. Putin, međutim, nije čekao da neki Milošević demonstrante ponudi jogurtom, nego ih je sam poslužio čajem i jednostavnom zakuskom, da ne zebu na zimi. Zato što nije ni mula ni ajatolah, nego bivši obavještajac, pa zna što ajatolasi tek trebaju naučiti.
KOLEKTIVNI PROLJEV
Putin zna i kako Češka šaptom padne. Ne pod atomskim, nego toaletnim udarom. Najednom je nestalo guzic-papira, i koliko god da ga davali u dućane, nikad dosta. Dovoljno da Česi, usrani do grla (sad ne više samo od straha), izađu na ulicu tražeći papir svoj svagdanji i sruše vlast.
No što se dogodilo? Jesu li zaista svi Česi najednom i kolektivno dobili proljev? Ili je bilo dovoljno poslati i deset operativaca u deset susjednih dućana da se stvori panika i izazove gomilanje?
Ne budimo naivni. Kao što nije naivan ni Putin. Jer zna kako se to danas radi.
Atomska je bomba uništila ideju o “totalnom ratu”, dovevši ga do apsurda, takozvane doktrine MAD (Mutual Assured Destruction), ili nuklearne odmazde. Ali i bez nje bi to bio rat bez pobjednika, jer bi čak i jednostrani napad uništio i napadača. Nuklearnom zimom i nuklearnim zagađenjem, golemim prirodnim i privrednim poremećajima, širenjem zaraza i panike.
Pa što onda ostaje? Lokalni rat? Svojim pobjedama u Koreji, Vijetnamu i Iraku Amerika nije dobila ništa, kao što to nije dobila ni Rusija u Afganistanu. Hladni je rat bio skup i jalov, neproduktivan i štetan za obje strane. Pa što još onda ostaje? Ekonomski rat? Još jedan recept za samoubojstvo!
Nije ni za koga nikakva tajna da Kina već raspolaže tolikim kapitalom da može preko noći ekonomski uništiti Ameriku – kao što joj je Putin navodno i predložio. Nevolja je samo što bi time potopila i sebe, uništivši si tržište i izvor nove tehnologije.
Gospodo, u istom smo čamcu. Ljuljaš ga meni, ljuljaš ga sebi, tonemo oboje. Svijet je postao isuviše povezan, isuviše integralan, da bi se moć mogla stjecati osvajanjem zemlje kao jedinog pravog izvora ekonomske, pa time i političke moći.
No rat je samo, ah, Clausewitz, “nastavak politike drugim sredstvima”. Zato se danas ti politički ciljevi nastoje ostvariti bez rata, koji je postao nemoguć. Ili bar bez rata u kojem bismo morali podnijeti ikakvu cijenu.
Recimo letećim teledirigiranim ubojicama, kojima je CIA dosad, sve bez suda, pobila oko dvije tisuće ljudi, u najboljem stilu KGB-ovih grupa za likvidaciju. Ili uvaljivanjem virusa koji raznosi centrifuge, dizanjem u zrak vojnih postrojenja, hladnokrvnim i ležernim ubijanjem ključnih znanstvenika.
Ili još bolje, izazivanjem “promjene režima”. Teritorijalni ustupci više ne znače ništa ni nisu važne, važne su poslušne vlade. Ili, ako “promjena režima” ne izazove željeni učinak, onda bar izazivanjem građanskog rata. Ratujte sami sa sobom, krenite putem samouništenja, ne opterećujte time naše porezne obveznike.
RUSKI KUTLE
Čudna su se to neka “proljeća” izredala. S mučkim i mučnim ubojstvom Gadafijevim (nakon što je ponudio da se spor razriješi demokratski, dakle izborima), a što nije bio popraćeno nikakvim zgražanjem i ime obrane “ljudskih prava”, nego prostačkim i zluradim cerekanjem Hillary Clinton. Sa stomilijunskim Egiptom na pragu građanskog rata. Sa Sirijom već u njemu.
Sve to Putin dobro zna, i zato nije reagirao. Pustio je, ne gladnu raju, nego uhranjene buržuje da harangiraju i Mihajla Prohorova, oligarha i kurviša, svojevrsnog ruskog Kutlu, da se producira i čeka da stane na čelo nezadovoljnih masa, baš on. I vođu skupa da iz sebe pravi majmuna ogrnut stiliziranom kurtončinom. Oligarha koji bi, nakon što su Rusiju opljačkali, sad njom i posve zavladali.
Putin je očito “despot”. Korumpirani i pijani Jeljcin, koji je predao vlast tek dobivši jamstvo da mu se neće suditi kao lopovu, bio je “demokrat”.
Ali da skratimo, sve su to lijepo saželi jedna Ruskinja i jedan Amer polemizirajući preko neta. Ruskinja veli da je Putin spasio Rusiju od privrednog rasula i građanskog rata. A Amer se čudi što bi u tome bilo loše.
Sapienti sat.
Gospodo, Treći je svjetski rat već počeo. Samo što se neće voditi ni atomskim bombama ni napalmom. Vodit će se toalet papirom i kurtonima. Netko je napokon shvatio da se i politika i ratovi ipak prije svega vode u srcima ljudi.
Piše: Predrag Raos/tjedno.hr
