ŠIRI SE STRAH OD KRIŽA:’Nogometašima treba zakonom zabraniti ZNAK KRIŽA na terenu!’
Zar je nepoznavanje Boga, kodeks Francuske?
Francuzi, još od Francuske revolucije, svoju zemlju, ali laganim koracima i Europu, sazdanu upravo na kršćanskim temeljima prekrajaju u duhu bezbožništva. Riječ je o nekoj tvorevini u kojoj je Bog bilo koje vrste, ponajviše onaj kršćanski potpuno nevidljiv. Francuzi, odnosno njihovi vlastodršci ne žele Boga, a ugrozom smatraju sve što je Božje, pa su tako nakon velike zbrke oko kipa Ivana Pavla II. kojeg su uspjeli maknuti, krenuli u cijeli niz inicijativa koje bi trebale iskorijeniti Božje.
Tako je sada Udruga francuskih gradonačelnika došla na ideju da se sportašima, ponajviše nogometašima koji igraju za francusku reprezentaciju potpuno zabrani svako križanje na travnjaku, iako se time krše osnovna vjerska prava, jer se sportašima ne dozvoljava da budu vjernici u svakom segmentu svog života tako i u svome poslu – nogometu. Prema mišljenju Udruge, nogometašima, barem onima koji igraju za reprezentaciju, trebalo bi zabraniti križanje na nogometnom terenu, jer kada se predstavlja Francuska, kada se predstavlja Republika, treba prihvatiti određeni kodeks ponašanja. Nikome nije jasno koji je to kodeks? I zar je nepoznavanje Boga, kodeks Francuske? Zašto se se jedan nogometaš ne bi zahvalio Bogu nakon uspjeha ili poraza? Zašto ne bi smio sklopiti ruke ili se prekrižiti prije nego zadaje veliki pogodak za reprezentaciju? Je li riječ o svojevrsnom strahu od križa? Koga to ugrožava? Ovaj posve agresivni sekularizm koji se pokušava provesti na svim dimenzijama u francuskom društvu ispisan je u pismu i poslan francuskoj Vladi, koja će ova pitanja razmotriti.
No, ne staju oni samo na nogometu, već traže i zabranu slobodnih dana učenicima, studentima i radnicima ukoliko idu na vjerske aktivnosti, te uklanjanje naziva “halal” iz menija školskih kantina, a ova Udruga francuskih gradonačelnika sve češće izlazi u javnost s teškim sekularističkim iživljavanjem nad vjernicima. Problem nastaje u trenutku kada pismo neke Udruge ne ostaje samo na pismu, već se njihove bezbožne i sekularističke ideje provode u djelo, kao što je bilo s kipom pape Ivana Pavla II., koji je pod pritiskom i uklonjen.
Autor: Zrinka Kasapić
