Danas napadaju tvrtku Divinus Victoria, a sutra će i sve ostale koji žele poslovati u skladu sa svojom vjerom
IZMIŠLJENI I ISPROVOCIRANI ‘SLUČAJ’ – Gay scena i njezine medijske ekspoziture žele uskratiti legitimno pravo ljudima iz Divinus Victorije da odlučuju o tome što će prikazivati, a što ne na svojim displejima. A istina je jednostavna – tvrtka je platila Gradu Zagrebu koncesiju za svoje displeje i na njima može prikazivati samo ono što želi, sviđalo se te queer sceni ili ne
Lijevo – liberalni mediji ovih su dana pronašli novu žrtvu za novinarsko iživljavanje nad neistomišljenicima i ljudima svjetonazora drugačijeg od njihovog. Ovaj je put na meti njihovih medijskih strelica zagrebačka tvrtka Divinus Victoria, koja se bavi oglašavanjem preko LED displeja na pet lokacija u Zagrebu. Koji je krimen ljudi koji rade u toj tvrtci? Samo taj što žele poslovati u skladu sa svojim kršćanskim načelima i na dopuštaju da se na njihovim ekranima pojavi nešto što je u suprotnosti s njihovom vjerom.
„Katotalibani“, „fašisti“, „cenzori“, „kontroverzna firma s radikalnim vjerskim stavovima“, „prijatelji šatoraša“ i slične predvidljive kvalifikacije pojavile su se nimalo iznenađujućom brzinom na naslovnicama nekoliko portala nakon što je Divinus Victoria odbila oglašavati predstavu „Nečastive“. Predstava je prikazana u okviru festivala još jednog ‘znakovitog’ imena – Perforacije – iza čije organizacije i programskog koncepta stoji gay aktivistička udruga Domino, koja, kako objašnjava na svom portalu, „propituje tradicionalne opresivne norme u društvu“ i radi na afirmaciji „queer izražavanja“. Predstava „Nečastive“ je potpuno u skladu s takvim konceptom, s golim plesačima koji se kreću po pozornici, glasno dahću i tako, valjda, propituju, „opresivne norme tranzicijskog društva“. Divinus Victoria u takvim događanjima, na što ima potpuno pravo, nije željela sudjelovati, zbog čega su njezini zaposlenici već nekoliko dana izloženi sustavnom maltretiranju medijskih ispostava gay aktivista.
Iznesimo činjenice, jer upravo su one nedostajale u pisanju o cijelom slučaju ovih dana.
Sve je počelo kada je Miran Jurić iz udruge Domino prije par tjedana kontaktirao direkora Divinus Victoria Hrvoja Topića i naručio kod njega oglašavanje premijere predstave na displejima tvrtke. Jurić, pri tome, nije Topiću pojasnio niti o kakvom festivalu, niti o kakvoj predstavi je riječ, niti joj je rekao ime, iako je, kako nam kaže media planer tvrtke Goran Rašić, upozoren na poslovni kodeks tvrtke koja ne dopušta oglašavanje nećudorednih sadržaja koji su u suprotnosti s kršćanskom vjerom zaposlenika i vlasnika tvrtke – poput golotinje, psovki i slično…. Jurić je to upozorenje ignorirao i, kao što vidimo, potajno naručio oglašavanje queer predstave kod tvrtke poznate po svojim konzervativnim stajalištima zbog kojih je već bila napadana po medijima (vratit ćemo se na to…). Topić je Juriću čak dobronamjerno ponudio i popust koji tvrtka uobičajeno daje kada su u pitanju kulturni programi i tako ih pomaže, a ovaj ga je prihvatio.
Video materijal reklame došao je u tvrtku, a kada je pregledavan u tehničkoj službi otkriveno je kako se u njemu pojavljuje golotinja, te kako se predstava zove „Nečastive“. Topić i ostali donose odluku sukladnu kodeksu tvrtke da ga neće emitirati. Direktor Divinus Victoria pokušava telefonom dobiti Jurića i obavijestiti ga o odluci, ali bez uspjeha.
Nakon par dana do tog razgovora ipak dolazi, a nakon što je Jurić obaviješten da se reklama ne emitira jer ne udovoljava poslovnom kodeksu Divinus Victoria na koji je bio odmah upozoren, ovaj počinje vikati na Topića, traži povrat novca (riječ je o 5000 kuna), ali i novi termin za oglašavanje druge predstave – dakle, besplatno oglašavanje. Topić mu odgovara kako je njegova tvrtka dovedena u zabludu i izražava nezadovoljstvo zbog „kukavičjeg jajeta“ koje joj je podmetnuto, ali ipak prihvaća da Domino reklamira kod njih neku drugu predstavu, pri čemu već uplaćeni novac treba biti usmjeren u tu svrhu. Jurić traži od Topića pismeno očitovanje o cijeloj situaciji i tu razgovor – završava.
Niti puni dan nakon tog razgovora na internetskoj stranici kupus.net pojavljuje se očito naručen tekst u kojem je preneseno Topićevo očitovanje (dakle, interna poslovna prepiska), a Divinus Victoria optužena za „cenzuru“. Tekst prepun netočnih i nepotpunih informacija, pa i običnih laži, ipak ima jedan jasan cilj – uskratiti legitimno pravo ljudima iz Divinus Victorije da odlučuju o tome što će prikazivati, a što ne na svojim displejima. Termini poput „gradski javni prostor“ i „cenzura“ koriste se tamo kako bi svojom „bombastičnošću“ sakrili jednostavnu istinu – tvrtka je platila Gradu Zagrebu koncesiju za svoje displeje i na njima može prikazivati samo ono što želi, sviđalo se te queer sceni ili ne.
A iz teksta je jasno kako toj sceni i te kako smeta što na Trgu Bana Josipa Jelačića ili Trgu Petra Preradovića moraju gledati, recimo, Milosrdnog Isusa i njegove poruke, zahvalu Ustavnom sudu što je ‘srušio’ Jovanovićev Zdravstveni odgoj ili poruke potpore hrvatskim braniteljima. Upravo zbog ovakvih sadržaja Divinius Victoria je već bila napadana u prošlosti, a potpuno je jasno da se zato napada i danas.
Dan nakon objave na kupus.netu, tekstovi s potpuno istim (netočnim) tezama pojavili su se na drugim portalima. U njima se i dalje tvrdilo kako Divinus Victoria ne želi vratiti novac udruzi Domino i prešućivalo se da je tada taj novac već bio vraćen jer su u tvrtci za oglašavanje shvatili kako naručitelju nije do poštenog posla, nego do nečega sasvim drugog.
A do čega im je, postalo je nešto jasnije nakon što je predsjednik udruge Domino Zvonimir Dobrović objavio na internetu ciničan tekst u kojem se tvrtci ‘zahvaljuje’ na izvrsnoj promociji predstave na festivalu koji je njegova udruga organizirala. Nakon što netko pročita taj tekst, mora se zapitati – nije li riječ o tek brižljivo osmišljenoj provokaciji koja je za cilj imala dići publicitet oko festivala koji malo koga zanima?
Prava, istinita, priča o Divinus Victoriji sadržana je u njezinom imenu (Božja pobjeda). Tvrtku je 2009. osnovalo nekoliko ljudi koji su doista u svom životu iskusili snagu Božanske pobjede i obraćenja. Pri tome su neki od njih prije toga obraćenja živjeli kao teški grešnici, bliski svijetu kriminala, što njihovo obraćenje čini samo još spasonosnijim i čudesnijim.
Njihova prošlost, međutim, ne može opravdati novinarsku laž i poluinformaciju. Tako, primjerice, kada jednog od osnivača tvrtke Marinka Stojanovića, mediji navode kao čovjeka koji je 1999. hicima iz pištolja usmrtio čovjeka u svojoj diskoteci u Požegi, nikome ne pada na pamet napisati da je to učinio u samoobrani, intervenirajući kao zaštitar protiv čovjeka koji je prije toga mašući pištoljem ugrožavao život stotina ljudi, i potom pucao u njega. Stojanović je dobio olakotnu presudu i nije kažnjen. Mediji pišu i o incidentu s Željkom Kerumom kojeg je Stojanović pretukao u jednom zagrebačkom kafiću, ali ne navode kako je nekadašnji splitski gradonačelnik pijan provocirao ljude oko sebe, te da je Stojanović intervenirao nakon što je bivši gradonačelnik prešao svaku mjeru. I sam Kerum je valjda bio svjestan da je sam kriv, te nije pokrenuo tužbu.
Nije nakana ovoga teksta stvarati nekakve ‘heroje’ ili ‘žrtve’ od ljudi iz Divinus Victoria (niti je to njima potrebno). Ono što je, međutim, našom nakanom jest ukazati na potrebu davanja potpune i točne informacije o njihovu poslovanju. Nitko, naime u napadima na nju ne piše kako je tvrtka od samih svojih početaka bila uključena u čitav niz humanitarnih akcija – od onih masovnijih poput pomoći oboljeloj Nori Šitum, do ‘manjih’ u kojima je pomogla nizu obitelji – ustupanjem besplatnog oglasnog prostora. Kako nam kaže Goran Rašić, svojim poslovanjem žele podržati svaku dobru inicijativu u društvu. Iskupiti se i na taj način za ‘grijehe iz prošlosti’. U svakom slučaju, zahvaljući njima čovjek može šetati središtem Zagreba i u moru zatupljujućih reklamnih poruka vidjeti lik Isusa i pročitati Božju riječ.
Međutim, ono što je još važnije jest da napadi na tu tvrtku ugrožavaju njihovu slobodu da posluju u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima i tu se priča počinje ticati svakoga od nas. Jer ako se danas njih u javnosti napada jer ne žele dati svoj oglasni prostor sadržajima koje smatraju štetnim i nepotrebnim, sutra bi se slična situacija mogla dogoditi svakome od nas koji svoju vjeru žele istinski živjeti, a ne „držati je za sebe“ , kako nam to već preporučuju korifeji sekularizma.
– Mi bi, po mišljenju nekih, trebali emitirati i pornografiju koja nam je podmetnuta samo zato jer nam je neka udruga uplatila novce unaprijed – kaže Rašić i time pogađa bit problema.
Postoje ljudi koji bi jednostavno da Divinus Victoria posluje po njihovim pravilima i sukladno njihovom svjetonazoru. Ta tendencija da se nekome oduzima prostor njegove vjerske i građanske slobode jako je opasna.
Autor: Goran Andrijanić | Bitno.net
