ORGANIZIRANA ANTIHRVATSKA I ANTICRKVA
Na djelu su najbrutalnija proganjanja hrvatsko – mislećih ljudi – Domoljubna Hrvatska mora ići dalje. Potrebno je u svim segmentima društva angažirati hrvatski orijentirane mlade ljude koji će dati svoj veliki doprinos napredku Hrvatske na svim razinama.
Moram vam priznati, poštovani čitatelji da me je u posljednje vrijeme zahvatio gotovo paničan strah. U nekim situacijama svojega života pomalo „važem“ što ću izreći, što ću napisati, kako ću nešto izreći i na koji način ću intonirati svoje kolumne, a da opet ostanem orginalan u svoj svojoj esenciji i osobnosti. Zašto je to tako? Iz jednog jednostavnog temeljnog razloga – zato što se u Hrvatskoj stvorila jedna vrlo nezdrava klima koja pogoduje da se sve ono što je hrvatsko i domoljubno naziva fašizmom, a vjernike se u isto vrijeme naziva fanaticima, zatucanim tipovima i klerofašistima. Inače, mnogi mi se tuže da im je jako teško, pa da je i njih pomalo strah reći da su Hrvati i vjernici. Jer kada te neki ljevičarski fanatik anarholiberalne provencijencije zbog tvojega svjetonazora i opredjeljenja uhvati „na red“ i odluči ti soliti pamet o nekakvim univerzalnim vrijednostima, kao i o „toleranciji“, to već pomalo graniči sa ideološkom egzekucijom. A siguran sam, da ne živimo u vremenu kakve-takve demokracije, da bi se takve verbalne egzekucije koje ljevičari vrše nad hrvatskim domoljubima i katolicima brzo transformirale u fizičke obračune. A njima je zapravo i cilj fizičko proganjanje neistomišljenika koje je trajalo za vrijeme komunizma.
Oni ga samo žele nastaviti, ali svojim verbalnim atacima prvo žele stvoriti klimu mržnje kako bi na temelju te klime postigli odobravanje većeg kruga ljudi, osobito kada je u pitanju otpuštanje vjernika sa radnoga mjesta zbog kršćanskih stavova, ponižavanje na poslu, vrijeđanje, prijetnje, prokazivanja, verbalni napadi i uvrede na temelju nacionalnog i vjerskog opredjeljenja, itd. A sve se to čini sa snažnom dozom izmjene teza i verbalnoga egzibicionizma. Kako bi se pronašao kredibilitet za progon katolika, proglašava ih se talibanima, inkvizitorima, klerofašistima, ustaškim simpatizerima, netolerantnima. Lijepiti etikete na drugu osobu ili na određenu skupinu ljudi gnjusno je ideološko djelo kojega mogu činiti samo osobe koje se nalaze u jednoj vrsti ideološkog autizma koji nema snage sagledati neku osobu u cjelini dostojanstvu, nego samo kroz mišljenje i svjetonazor kojega ona ima. A upravo to čine ljevičari i anarholiberali. To je vrsta ljudi koji žive u vlastitim iluzijama da je njihov agnosticizam i ateizam vrjedniji i uzvišeniji od vjere nekih vjernika. I upravo zbog toga za njih su vjernici niža bića, stvorenja koja su manje vrijedna. Za titoističko-komunističke-anarholiberalne bojovnike zapravo nema nikakvih vrijednosti. Oni se iz svake vrijednosti suludo ismijavaju i time osiromašuju čovjeka u njegovom dostojanstvu.
Zbog čega se današnji anarholiberal suludo ismijava iz vrijednosti koje čine kršćane i koje su nama kršćanima i domoljubima važne? Pa upravo zbog toga što je anarholiberalni ljevičar osoba koja živi u sebičnosti, kojemu zločini komunista nad Hrvatima ne znače ništa, oni ih, dapače, čak i opravdava, on odobrava mentalitet lagodnog života, pljačke, otimačine, mržnje i razuzdanog egoizma prožetog hedonizmom, po uzoru na svojega „boga“ Josipa Broza Tita. Anarholiberal ne zna ljubiti i prihvatiti osobu onakvu kakva ona jest. On je u svojoj biti nitko i ništa i jadan je u svojoj nutrini i zbog toga ga treba žaliti. Anarholiberalizam i današnji prorok te sotonske ideologije promiče snažnu poruku antivrijednosti kao što su lopovština, sebičnost, duh pobačaja i eutanazije, gay ideologiju i (ne)kulturu, seksualnu razuzdanost, užitak, novac i samo blagostanje! Samo da je meni!
A za druge ne marim, za druge me nije briga! Ako želite zamisliti model jednoga anarholiberalnog proroka, sjetite se nekoga od novinara minuloga Ferala ili nekog političara, te dugih javnih osoba ljevičarske provenijencije. Oni su još uvijek, nakon 25 godina hrvatske države opsjednuti mržnjom prema Franji Tuđmanu, Crkvi, svećenicima, vjernicima, vjeri općenito, kao i domoljublju. I svojom kolumnama neprestano se vrte u krug kao da ne znaju o bilo čemu drugom pisati. To je jedna vrsta „fah-idiotizma“. Međutim, to je njihov problem. Domoljubna Hrvatska mora ići dalje. Potrebno je u svim segmentima društva angažirati hrvatski orijentirane mlade ljude koji će dati svoj veliki doprinos napredku Hrvatske na svim razinama. Tek tada će se pobijediti podmukla Antihrvatska i Anticrkva, a Hrvatska i Crkva koje su danas u jednoj vrsti „katakombi“ zasjat će u svojoj punini.
Pavle Primorac – hrvatski-fokus.hr
