PRAVO PITANJE: Dok se javnost bavi Mamićima, čime se bavi ministar Vrdoljak?
VRDOLJAKOVA POGODOVANJA: Ministar Imunološki predaje u ruke najmoćnijeg tajkuna u Hrvata? – Čudni neki poslovi vrte se oko Vrdoljaka, a on o njima nema potrebu progovoriti.
Dok cijela Hrvatska javnost bruji o aferama braće Mamić, u vladajućoj koaliciji kuhaju se i više nego ozbiljne priče vrijedne medijske pažnje, ali i pažnje javnosti. Glavni akter tih zbivanja jest ministar gospodarstva, Ivan Vrdoljak. Iz žrvnja koji se oko njega zavrtio izvukle su ga upravo priče o Mamićima, zbog kojih je ministar izbjegao javnosti objasniti vezu i pogodavanje osječkom poduzetniku Bilošu. Političar s mudima, tako je u jednoj od kampanja Vrdoljak nazivao upravo sebe samoga, taj je dio tijela u međuvremenu negdje zagubio, smanjio ili što već pa danas poput noja gura glavu u pijesak skrivajući se od javnosti, koju bi mogla zanimati njegova sprega s osječkim poduzetnikom i pogodovanje istom. S druge strane, u javnost je uplivala još jedna priča ona o Visia Croatici koja je poželjela dati infuziju Imunološkom zavodu, dajući mu ruku spasa. Ruku je međutim presjekao upravo Vrdoljak tvrdeći s visoka, kao što to i inače čini da je baš on zaustavio projekt Visie Croatica jer neće dati Imunološki onima koji ne nude ništa osim obećanja.
Imajući u vidu priče o njegovom pogodovanju Bilošu koje su se provukle kroz hrvatsko medijsko prostranstvo, posve je legitimno u kontekstu ove priče zapitati se pogoduje li i u slučaju Imunološkog ministar nekome? I je li možda taj netko Luka Rajić o čijim se interesima za Imunološki dugo pogodovalo. Nedavno je upravo on sa svojom tvrtkom položio 15 tisuća kuna da bi se domogao dokumentacije Zavoda. Tim činom ostvario je pravo da uđe u njega i dubinski ga snimi. Mada je Vrdoljak u više navrata ponavljao da neće dopustiti da se Zavod baci u vjetar već da se o njemu skrbi država kao vlasnik, to se do danas nije dogodilo. O sudbinu Zavoda očešao se i šef metropole Milan Bandić hitro reagirajući u vrijeme dok je stopirana proizvodnja. Zato je nedavno uputio čak i pismo namjere da Grad preuzme Imunološki. Jednako tako, i nedavno je vladajuće upozoravao na problematiku oko ovoga slučaja. No, dok mnogi upozoravaju na probleme vezane uz Imunološki i u Rajićevom carstvu nagomilali su se problemi te bi mu pomak u poslovanju mogao osigurati jedino Zavod.
Za njega je to slasan zalogaj, ali još slasnija mora da je atraktivna nekretnina na Rockefellerovom trgu u Zagrebu. Kada bi Zavod pao u Rajićeve ruke, bio bi to pečat na njegovu sudbinu. To ne znači da bi poduzetnik prestao trgovati krvlju. Dobar preprodavač, s političkom burom u leđima zna da je riječ o milijunskim dozama koje bi mogle sliti milijune u njegov ionako prepun džep. Osobito, ako sirovinu ne mora platiti. Takav scenarij nije nemoguć stoga što u Lijepoj našoj djeluje snažan pokret dobrovoljnog darivanja krvi, dok se u nizu europskih zemalja tako dobivena krv plaća. Zanimanje za posao krvlju Rajić otvoreno pokazuje godinama kao jedan od najvećih donatora Centra za hemodijalizu Opće bolnice Konjic. Posljednja njegova donacija iznosila je 100.000 KM. Upravo njegovom darežljivošću, omogućeno je osnivanje toga Centra u, inače, rodnom mu gradu. Interesantno, sličnu donaciju Luka Rajić do sada nije udijelio niti jednoj hrvatskoj tvrtki ovoga tipa. Ipak, nakon svega znanog i neznanog vrijedi se zapitati tko nam jamči da sudbinu Rajićeva Dukata neće doživjeti i Zavod? Hoće li i on biti prodan u dijelovima nekoj stranoj tvrtki od koje će zatim Hrvatska, naravno po višim cijenama kupovati krvne priravke? Luka Rajić si još može osigurati i zaleđe u svom rodnom Konjicu u susjednoj BiH gdje, uz jeftinije uvjete proizvodnje i s jeftinijom radnom snagom može pokrenuti proizvodnju cjepiva neophodnih tržištu, pa i hrvatskom. Teško je reći pogoduje li u ovoj priči Vrdoljak tajkunu Rajiću, ali zanimljiva je biografija ministra i uspon njega te njemu bliskih osoba.
Kako se on ugodno smjestio u ministarsku poziciju, tvrtke s kojima je bio povezan, kao što je ATO inženjering, iz nekog razloga bilježe značajan rast, a da je tome tako svjedoče i javno dostupni podaci. Naravno, posve slučajno poslovni uzlet tvrtke poklapa se s Vrdoljakovim ulaskom u ministarsku fotelju, a time i u HEP. Popis Vrdoljakovih afera, doista je impresivan. Od Ledove škrinje, kojom se njegova supruga hvalila na fejsu, do lažiranja vrijednost stana kada je zatajio gotovo 50 kvadrata šupe kako je sam kazao te još pokoju sitnicu. Javnost je tako danima svjedočila zbivanjima u, i oko Vrdoljakova stana, ali zanimljivo je spomenuti sumnje da je do njega došao na pomalo upitan način. Je li Vrdoljak uistinu sredio poslove tvrtki od koje je kupio stan po povlaštenoj cijeni, pitanje je koje je ostalo u zraku, premda je priča dospjela do dijela javnosti. Do dijela javnost dospjela je i priča o Vrdoljakovom pogodovanju kumovima. Naime, ministar Vrdoljak u kumstvu je i s Goranom Đanićem, načelnikom Općine Podgorač nedaleko od Našica. Ovaj dvojac spojila je stranka, odnosno HNS koji trenutno uživa podršku 1,2 posto građana Hrvatske te se polako, ali sigurno približava pozitivnoj nuli.
Načelnikova supruga Julija Đanić ima otvoreno nekoliko tvrtki, a jedna od njih je i TERA d.o.o., tvrtka je to koja se među ostalim djelatnostima bavi i održavanjem trase ispod dalekovoda. Jednostavnije rečeno, prema internetskoj stranici fininfo.hr TERA se bavi elektroinstalacijskim radovima, što pak ovu tvrtku povezuje s HEP-om, a time i dovodi u vezu s ministrom Vrdoljakom. No posao kojim se bavi Đanićeva tvrtka procvao je otkako je kum Vrdoljak postao ministar pa se stoga nametnulo pitanje – namješta li Vrdoljak kumu poslove? Đanić je navodno lokalni šerif u Podgoraču, a premda upravlja svojom općinom u njoj ne živi, već je vodi iz obližnjih Našica. Poduzetni načelnik u Podgoraču ima i obrt za proizvodnju alkoholnih pića, a u posljednje vrijeme pripisivala mu se afera s općinskom zemljom koju je obrađivala Osatina d.o.o., tvrtka koja je izgubila na natječaju i zbog manjka zemlje otpustila deset radnika, ljudi od 50 godina. Zemlja je navodno podijeljena Đanićevim ljudima. Također, ovaj načelnik unazad nekoliko godina kupuje parcele prema prostornom planu Općine Podgorač, a na zemlji sadi voćnjake koje nitko ne obrađuje te iste prodaje državi za solidne novce. Na tim parcelama se prema prostornom planu rade akumulacijska jezera, a puno toga u Đanićevom poslovanju je zataškano.
Autor: I. Delić/dnevno.hr
