SUOČAVANJE S NOVOSTIMA: Bajto, Novosti, obrijani četnici i neškolovane kuje
S obzirom da mi ne možemo “bajtama” objasniti da nije mržnja govoriti ono što vidimo, evo, pokrenut ćemo kampanju da nam oni kažu što trebamo vidjeti. Samo je problem što jadnici nemaju pojma da se ne smije klati, silovati, rušiti bolnice i crkve, ubijati ranjenike i zarobljenike, minirati brane, granatirati gradove i civile, jednostavno te vijesti do njih nisu došle
Ovi su ljudi u Pupovčevim Novostima stvarno za izučavanje. Ozbiljno izučavanje. Jedino dvojim, je li važnije istražiti psihosocijalni profil tipova koji pišu tekstove koje hrvatska javnost čita na njihovim stranicama, jer koliko me sjećanje i nešto znanja služi, nisu nikakva povijesna iznimka, ili podvrći ozbiljnim i nadasve humanim istraživanjima njihove čitatelje, istraživanjima svakako multidisciplinarnog karaktera.
Kako god, nadam se da im tu uslugu neće plaćati hrvatska država, jer bi to bilo previše s obzirom na financiranje ovoga što rade.
Što je to što oni rade?
Oni to predstavljaju kao uzdizanje kulturnoga identiteta hrvatskih Srba, iako kod njih ovo “hrvatski” ne postoji niti stoji. Jer po idejnoj matrici u temeljima tih “Novosti” – u Hrvatskoj ništa ne bi trebalo biti hrvatsko, a Srbi su – samo Srbi.
Novosti (http://www.portalnovosti.com/pismo-jednom-huskacu) u normalnim okolnostima u Hrvatskoj ne bi zaslužile osvrt, nikakav osvrt, možda jedino ulaznicu za muzej koji bi morala kad-tad izgraditi suvremena i samosvojna hrvatska država, u kojemu bi bili eksponati zala, stranputica, ljudske gluposti, samoubilačkoga plaćeništva i uzdržavanog lajanja na civilizaciju, ali kako je do toga još potrebno neko vrijeme, upravo u funkciji priprema za formiranje takvoga muzeja, vrijedno je vidjeti čime se to “oni” bave.
Zlo i nečistoću uvažavati kao činjenice
Dio hrvatskoga puka, a pogotovo zaboravljenih ljudi srpskog podrijetla koji su svoju osobnu čast i čast svoga naroda branili devedesetih godina od “osloboditelja” koje nasljeđuju “Novosti”, vjerojatno bi se imao razloga pitati – čemu muzej i nije li to svojevrsno uvažavanje zla i nečistoće?
Jest. Zlo i nečistoću, na žalost, treba uvažavati kao činjenice, stvar je osobnoga izbora treba li ga poštovati, jer uvažavanje samo po sebi to nije. Zato je potrebno u Hrvatskoj, uz sve moguće muzeje koje imamo, imati i muzej – ponašanja i djelovanja “srpskih osloboditelja” kroz 20. stoljeće, gdje bi svakako poseban status trebao zauzimati Bajto i Novosti, jer u muzejima takvoga tipa to su najvaljaniji i najegzemplarniji eksponati – novinara i ideologa današnjih promotora “svesrpske kulture” u Novostima.
A zaštititi ih, brate mili, kao najvrjedniju imovinu hrvatskoga naroda, betonskim protunuklearnim ogradama, položiti im tone svinjetine i šljivovice doživotno, uz neprobojna stakla kako bi ih naraštaji ljudi XXI. stoljeća neumorno obilazili. I, naravno, omogućiti im govoriti, pričati, prepričavati, jer samo slike ništa ne bi značile.
Čitajući nesretne “bajte”, “ivančiće” i slične “kulturne posrbice” u današnjoj Hrvatskoj, čovjeku dođe zahvaliti Bogu što ih imamo, jer znajući povijesnu sporost, tromost i zaboravnosti hrvatskog naroda, a pogotovo nesolidnost naslijeđene političke prakse u političkim predvodnicama hrvatske današnjice, ostaje jedina šansa hrvatskome narodu upravo – suočavanje s Novostima. Nešto kao 198četništvo9. godine sa zahtjevima raspjevane gomile na Kosovu polju kod Srba. Tada su stotine tisuća “ugroženih” ljudi pod šajkačama naviještali blagostanje korskim zavjetom “ubićemo, zaklaćemo….”, što – na njihovu žalost – hrvatski narod tada nije pravilno razumio. Oni su vjerojatno nudili klanje volova i ražanj za milijune hrvatske braće, a Hrvati, kakvi već jesu, nepripitomljeni na takvo blagostanje, pomislili da se to o njima radi.
I, bilo je što je bilo.
A što sve rekoše za gospođu Pusić – sramota!
Čovjek bi se rasplakao nad sudbinom “Novosti” i “bajta”. Čovjeku nije problem, njima nije problem što se piše, a brate Dnevno svašta i piše, zar ne, o antifašistima i fašistima, kretenima u Vladi, a pogotovo oko Vlade. Ljude najviše žalosti nasrtaj na novohrvatske četnike koji nemaju brade pri čemu se njihov fizički nedostatak kao kod gospodina Pupovca uzima kao dokaz njihove nevjerodostojnosti, isticanje “neškolovane četnikuše” ili “smrdljive kuje” u liku i djelu Vesne Pusić (stvarno svašta, tko bi to rekao za gospođu Pusić, sramota), a svekoliko pučanstvo hrvatsko najviše žalosti izraz “hrvatožderski Srbobran”. Pa ti ne ostani paf, kad se suočiš s ovakvim argumentima!?
Ja osobno, evo, potvrđujem da Milorad Pupovac ima bradurinu, da Vesna Pusić nije “kuja”, potvrđujem da nije ni četnikuša, jer je to bio jedan od njenih predaka, a četništvo se bez provedenoga ostavinskog postupka ne može naslijediti i pogotovo, ne bez drage volje, mogao bih potvrditi da ne stoji izraz “neškolovana” da internet nije vražja tvorevina na kojoj nabasaš na mišljenje profesorice Kasapović i mnogih drugih koji o “školovanoj” ministrici pišu na temelju njenih “školskih uradaka” pa žena ispadne – neškolovana.
Čovjeku kad čita “bajtaziranje” u “Novostima” dođe na sve načine sažaliti se nad njim i njima, jer ih sve manje ljudi u Hrvatskoj razumije.
Ljudi misle da ih “ceo svet” mrzi, jer Milorad Pupovac nema bradu, jer Vesna Pusić nema bradu, jer im neki neodgovorni tipovi kažu da “žderu Hrvate”, a oni ne žderu niti ih mogu onako sirove na ražanj kao u Srbu zlatnih godina. Iako nije lako razumjeti zašto su baš navalili jaukati nad Vesnom Pusić, žena se nikada nije izjasnila kao četnikuša, nikada nije, bar koliko je javnosti poznato, položila prisegu pred Nikolićem, ako već nije mogla pred Vojom Šešeljom, a tvrdi i da je obrazovana. Zato mi nije jasno zašto Bajto i Novosti tako fulaju “ceo fudbal” i napadaju Dnevno za nekakvu mržnju, kad bi bilo puno operativnije napraviti zasjedu pred Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu, najmanje dvadesetak četnika, dobro naoružanih, i zgrabiti profesoricu Mirjanu Kasapović, koja je iz nekih razloga “njihovoj” ministrici Vesni nanijela nepopravljivu štetu oko – školovanja. Ili možda, Šolu nekako dograbiti, zbog toga što je izumio – brijačnicu.
Stanje četništva u srcu Zagreba
Nije mržnja konstatirati da u srcu Zagreba, gdje ureduju Pupovac i desetine srpskih i posrbljenih bajta, stvarno nema živa bradatoga četnika koji urla “Ovo je Srbija” ili “Ubićemo, zaklaćemo ko za kralja neće…”, uz rafale po Banu i okolici.
Jednostavno, nestalo ljudi, nestalo pojava, a Frljić podaleko, u Rijeci.
S obzirom da mi ne možemo ili ne uspijevamo “bajtama” objasniti da nije mržnja govoriti ono što vidimo, evo, pokrenut ćemo kampanju da nam oni kažu što trebamo vidjeti.
Pa ćemo im, brate mili, svako malo pripomoći. Objavljivat ćemo Pupovca s bradom, Vesnu s bradom, izmislit ćemo joj vrhunske kritike na znanstvene radove, izbrisat ćemo čak i ustašku prošlost njenoga pokojnoga oca, Zoranu, njenome bratu stavljat ćemo šubaru s lubanjom na guste kose, a tipovima oko njega u antifašističkoj ligi, redom ćemo namaknuti montaže sa šubarama koje “ceo svet” prepoznaje kao – antifašizam. A ako treba u gluho doba noći probudit ćemo i Kraljicu da se okane Srebrenice i genocida, da Nikolićevo pismo drži pod glavom. Tko je vidio davati važnost desetinama tisuća pobijenih naspram – gole mržnje. I, nebradate.
To im zahvaljujući današnjoj tehnologiji stvarno možemo obećati, nije nikakav problem.
Problem će biti “bajte” i slične uvjeriti da im curi vrijeme. Samo je pitanje dana kad će i u Beogradu, baš kao i Mile Martić i kompanija postati uteg, a valjda im ne pada na pamet da od Hrvata očekuju nekakav juriš na Breograd i okupaciju Prestolnice. To ni Dnevno ne može, a bogme ni neće, jer smo mi naučeni da bi upravo to bila mržnja o kojoj naš ucviljeni Bajto govori.
Uvjeti licenciranja četnika promijenjeni?!
Samo se nadam da nas Bajto i bajte neće tužiti na sudu. Ne znam zapravo što bi bilo zgodnije. Ili da nas Bajto tuži pa da dokazujemo da Milorad i Vesna imaju bradu, da Vesna nije “kuja”, da je “školovana” ili da im konačno priznamo da su – četnici? Kako Bog zapovijeda, školovani, bradati, miroljubivi, grozomorni na mržnju i što je najvažnije – certificirani.
Na sudu bi bajte i Novosti morali voditi računa o tome da nam ni oni ni Milorad, a ni Vojo Stanimirović nisu na vrijeme dostavili odluku, službeno stajalište ili glasnik da su četnici o kojima mi govorimo sada nešto drugo. Pravovjerni kakvi jesmo, a posebno naš Domagoj, koji se usput rečeno stvarno rasplakao kao godina, mi se ponašamo pravocrtno dok nam Novosti ne kažu – što je četnik, a što nije. Mi smo mislili da je to ući u spaljeni grad, pobiti i protjerati sve na što naiđeš, pa pred bolnicom izjaviti da je palo posljednje ustaško uporište. A, vidi vraga, očito je odluka o uvjetima licenciranja četnika promijenjena. Javite nam Bajto, kolegijalno bi bilo – brate.
Uvijek je tu prisutan problem oko certifikata, jer Bajto i bajte kao i cijele Novosti polaze od toga da je njima bogomdan certifikat presuđivati o mržnji, humanosti, toleranciji, novinarstvu, suđenjima i sudovanju, pravdi i pravici. Ne može im čovjek to uzeti za zlo, pa evo ni Domagoj s kojim sam maloprije pio kavu potpuno paraliziran svojom nečovječnošću zbog koje se išao kao katolik odmah ispovjediti kod karizmatika, jer su jednostavno bajte u Hrvatskoj tako naučeni, a nitko im godinama nije donio vijesti o događajima u svijetu.
Nemaju jadnici pojma da se ne smije klati, silovati, rušiti bolnice i crkve, ubijati ranjenike i zarobljenike, minirati brane, granatirati gradove i civile, jednostavno te vijesti do njih nisu došle. Nije to njihov problem odavno, ne možeš nekoga optuživati jer nešto ne zna, problem je u onima koji su ih trebali podučiti.
Pred nama u Dnevno je ozbiljan izazov otkloniti se mržnje, sve dok te vijesti i upute iz svijeta ne stignu do bajta i Novosti, ili dok Pupovcu i Vesni ne izraste brada, pa da ne moraju puckati bajte na ratove s okolicom.
U mome kraju se izraz “puckanje” koristi za pse u lovu, a to neodoljivo podsjeća na izraz “huškanje” za koji nas Bajto i novosti optužuju. Evo nećemo više ni doći u iskušenje, jer niti u Novostima rade psi, niti je Bajto pas, niti su oni lovina. Jer, po duši recite, tko bi lovio danas po ovakvoj vrućini Bajtu? Oni samo, ne znajući što se oko njih događa, zavijaju na mjesec sa svojih lanaca, dok im gospodar ne donese hranu. Mi jedino možemo pokušati učiniti da taj gospodar ne bude više – Hrvatska.
Autor: Marko Ljubić / 7dnevno
