Zbog razotkrivanja istine Regvara treba – smijeniti, a Samodola smjesta uhititi
ZLOČIN I NAGRADA
Tako su FINA i HANFA dokazali da je HNB postupao protuzakonito i da ti dokazi upućuju na zaključak da su odgovorni u HNB-u poduzimali radnje za koje postoji sumnja da
imaju obilježja kaznenog djela. Read More Zbog razotkrivanja istine, zbog te nečuvene drskosti i bezobrazluka, Regvara, predsjednika uprave FINE treba hitno smijeniti, a Samodola, predsjednika Uprave HANFE smjesta uhititi.
Čuveni Will Rogers kazao je da su se od postanka svijeta dogodila tri velika izuma: vatra, kotač i središnje bankarstvo.
Od kuda tolika važnost, središnjoj nacionalnoj banci, kreatoru i nositelju kreditno monetarne politike? Zato što se u svim znastvenim radovima, stručnoj literaturi i udžbenicima kao glavni ciljevi središnje banke navode stabilan rast bruto društvenog proizvoda i niska nezaposlenost, makroekonomska i financijska stabilnost i zato što se na ostvarenju tih ciljeva temelji gospodarski i društveni razvoj svake države. A za ostvarenje tih ciljeva središnja banka ima najmoćnije oruđe i široku lepezu instrumenata.
‘‘Enciklike” HNB-a bez argumenata
I dok svaka suvremena država ima središnju banku koja je odgovorna za vođenje kreditno monetarnih poslova, koja je odgovorna za nadzor bankarskog sustava i koja je suodgovorna za stabilnost nacionalnog financijskog sustava, Hrvatska narodna banka još nije preuzela odgovornost niti za jednu nepoželjnu pojavu, niti za jedan negativan trend i niti za jedan lošiji makroekonomski pokazatelj. Vodstvo HNB-a, ali i mnogi iz javnog okružja misle ne samo da HNB nije odgovorna, već da je, kojega li apsurda, najzaslužnija za sve što je pozitivno u gospodarskom životu Hrvatske, i da je jedina zaslužna da sve što je loše nije još nekoliko puta gore.
I svi ti javni panagirici guverneru i viceguvernerima, sve te njihove presice kojima protagonisti protunacionalnih ekonomskih interesa pokušavaju pridati snagu „enciklika“, ne sadržavaju niti jednu jedinu činjenicu na kojoj bi se takve teze mogle temeljiti.
Upravo na takvoj neargumentiranoj dugogodišnjoj medijskoj presiji stvorena je i dogma o nepogrešivosti i svetosti Hrvatske narodne banke i njenih čelnika.
U posljednjih 12 godina, u razdoblju u kojemu se nije mijenjalo vodstvo HNB-a, HNB nije donijela niti jednu ciljanu ili selektivnu mjeru da bi suzbila ekonomski nepoželjne pojave, a poticala ekonomski poželjne. HNB-u je svejedno što banke u Hrvatskoj radije odobravaju kredite za kupnju automobila ili dionica i po nižim kamatnim stopama nego za proizvodnju i to po znatno višim kamatnim stopama.
HNB ne mari što su banke poticale građane u minuse i tako ih odvele u minus od 54 milijarde kuna na što im obračunavaju 12-14 posto kamata.
HNB ne mari što banke jednostrano mijenjaju kamatne stope na sve vrste kredita i što su banke u najtežoj krizi u ekonomskoj povijesti zaradile dvostruko više nego prije krize.
HNB ne mari što su banke nagovarale komitente da kredite vežu uz švicarske franke, iako tih franaka u izvorima sredstava nisu imali.
HNB ne mari što su banke uvele 230 različitih vrsta raznih naknada i provizija.
HNB ne mari što Hrvati i hrvatski poduzetnici, osim desetak povlaštenih, godinama trpe bankarski harač i ekonomsku okupaciju Hrvatske.
Naprotiv, HNB sve to mirno promatra.
”Santo Subito”!!!
Njima je jedino važno da neki uporno guverneru kliču Santo Subito!!! A oni koji se ne pridruže tom zbornom uskliku proglašavaju se neznalicama i postaju objekt medijskih nasrtaja, pa makar oni bili akademici ili članovi Društva znanstvenih ekonomista. Takvima ne pomaže makar bili sveučilišni profesori, sadašnji ili bivši dekani ekonomskih fakulteta.
Jer oni nisu svjesni da će sunce prestati izlaziti, a rijeke prestati teći ako ovo vodstvo HNB- ne bude i dalje na čelu. I ptice će u tom slučaju zaboraviti cvrkutati, a ni cvijeće neće mirisati.
Kakva zabluda! Pa zar ima veće pogreške od vjerovanja u nepogrešivost?
Hrvatska na samo 4,5 milijuna stanovnika, ima čak 300 tisuća nezaposlenih. Trnci me prožmu pri pomisli koliko bi ih tek bilo da nemamo”najbolju i nepogriješivu” središnju banku na svijetu.
Narodna banka Srbije je prije nekoliko dana donijela odluku o selektivnoj mjeri da banke sredstva pričuve mogu upotrijebiti isključivo za kreditiranje malog poduzetništva. Ne znam što je tim ljudima; kako su mogli tu odluku donijeti kada Hrvatska narodna banka nije posegnula za takvom mjerom.
Pa nije valjda njihov guverner dobio međunarodnu nagradu!!! Znaju li oni u Srbiji da selektivne mjere mijenjaju i strukturu i snagu nacionalnog gospodarstva, a time i fiskalni kapacitet nacionalne ekonomije? Znaju li oni da se selektivnim mjerama makroekonomski trendovi mijenjaju u društveno poželjnom smjeru? Naravno da znaju, zato su i donijeli takve mjere. Ali u HNB-u očito misle da u njihovoj monetarnoj politici ne treba ništa mijenjati jer su nam i struktura i snaga gospodarstva idealni. A fiskalni kapacitet nacionalne ekonomije takav da pucamo od zdravlja.
Ili tako misle pojedinci koji od ovakvog stanja jedini imaju koristi, a u HNB-u samo brinu da im ne naruše njihov duševni mir i da svoj „after work time“ mogu što udobnije provoditi.
”Monetarni Oskari”
Propast Štedno obrtničke i Credo banke u samo nekoliko mjeseci izaziva nelagodu i sjećanje na 1998. godinu.
I u Izvješću HNB-a za 1997. godinu bio je nedvosmislen zaključak da je bankarski sustav u RH stabilan i da može izdržati umjerene makroekonomske poremećaje, a koliko je procjena tadašjeg rukovodstva HNB-a bila točna, pokazalo je vrijeme. Prije nego što je Izvješće stiglo na saborsku raspravu, u Hrvatskoj je već bilo propalo više od 15 banaka i štedionica i time srušena financijska stabilnost.
To je zadalo snažan udarac hrvatskom državnom proračunu i gospodarstvu u cijelini. Nastale su neprocijenjive štete i trenutno i dugoročno. Posljedice hrvatsko društvo osjeća i danas, a osjećat će još dugo.
Sijećam se, i tadašnji guverner primio je nekakvu misterioznu nagradu za “nadprosječnu uspješnost” u vođenju HNB-a i to u podrumu nekog opskurnog puba, bez svečanosti i nazočosti gostiju, ili drugih guvernera. Nije nikoga bilo da mu čestita na “monetarnom Oskaru”. Nagrada je čekala i tadašnjeg ministra financija koji, kad je čuo na koji način se dodjeljuje, nije išao po inozemnim gostionicama već je zamolio da mu nagradu isporuče u ured.
A i tim nagradama su put utirale doznake jedne banke iz Hrvatske u iznosu 5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka za marketinške usluge dva časopisa u Londonu. Prije dvije godine gledali smo isti film, samo su se glavni glumci promijenili.
”Zločin i nagrada”
I dok je Dostojevski prije 150 godina napisao sjajan roman “Zločin i kazna”, da je danas živ mogao bi, inspiriran propasti, sanacijama i prodajom hrvatskih banaka, ulozi HNB-a, DAB-a, direktora banaka i pojedinih ministara napisati još jedan, jednako odličan.
U izlozima knjižara vrištao bi naslov: “Zločin i nagrada”. A reklamni slogan „ Kako je sanacija banaka Hrvatsku koštala 87,4 milijarde kuna; kako su tako sanirane prodane za samo 5,4 milijarde kuna“ svakog pažljivijeg slušatelja bi kosternirao.
I čuveni redatelj Francis Ford Coppola bi zasigurno taj roman uzeo kao predložak za scenarij novog filma Kum IV. Bilo bi to remek djelo po istinitom događaju.
A hrvatskom društvu ništa nije potrebnije od istine.
Je li propast Credo banke bilo ubojstvo na mah?
Odavno je poznato da svaka država svoj razvoj temelji na najmanje tri stvari: miru, zakonima i istini.
Hrvatska ima mir i zakone; jedino nema dovoljno istine. Nje nedostaje u mnogim segmentima društva, ali ovoga puta zadržimo se samo na istini o slučaju Credo banke.
Radi objektivnog sagledavanja problema, važno je istaknuti da je Credo banka, kao i svaka druga financijska institucija, samo jedan dio financijskog sustava, dok ostala dva dijela sustava čine regulativa s nadzorom te štediše i investitori.
A nedvojbeno je, u slučaju Credo banke zakazala je najvažnija sastavnica financijskog sustava koja se bavi regulativom i nadzorom, a to je Hrvatska narodna banka.
HNB je, na izvanrednoj sjednici Savjeta, stanje u Credo banci prikazao kao kriminalni slučaj, kao da se radi o ubojstu na mah. Ali to nije točno jer banka nije poslovala od jučer niti je HNB bio u nadzoru samo 24 sata i sve saznao dan prije donošenja odluke o prisilnoj likivdaciji 22. Studenog 2011. godine.
HNB je već tri godine znao za stanje u toj banci. Osim toga HNB dobiva 40-ak različitih izvješća iz svake banke, odnosno na dnevnoj osnovi jedno izvješće svakog sata, i samo ih treba isčitavati. Na taj način HNB u svakom trenutku ima “CT” svake banke i nema dvojbe da je HNB godinama prekrivao stvarno stanje te svojim nestručnim i krajnje neodgovornim potezom “zaljuljao” financijski sustav propustivši i zanemarivši niz odredbi drugih zakona kao što su Zakon o tržištu kapitala, Zakon o platnom prometu te Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
Zato je propast svake banke istodobno nedopustiv propust HNB-a i velika šteta državnom proračunu. I kao što je bivši vice guverner snosio odgovornost (smijenjen) za propast Riječke banke, tako i za propast Credo banke mora odgovarati viceguverner za nadzor banaka. A tko će nadoknaditi štetu državi za isplaćenu osiguranu štednju u iznosu 480 milijuna kuna? Nikada nitko!!! Ako ne budemo mijenjali zakon o HNB-u.
Regvara smijeniti, a Samodola uhititi!!!
Posebno treba analizirati ponašanje HNB-a nakon odluke o tzv. prisilnoj likvidaciji Credo banke. Više je nego očito da HNB nije bio niti približno spreman za zaj process, a što najbolje potvrđuje njeno ponašanje kod plaćanja odnosno „čišćenja“ računa kojeg je sama stavila u blokadu.
Naime onoga trenutka kad je donio Odluku o prisilnoj likivdaciji banke (22. Studenog 2011.) HNB se praktički odrekla bilo kakve nadležnosti nad tom bankom jer ona više nije banka pod nazdorom HNB-a već je za nju isključivo nadležna Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) i likividatori koje imenuje DAB. Ali, u HNB-u su vrlo površno proučili svoja prava i obveze u ovom postupku pa su blokirali račun bez pravne osnove za tu radnju, nakon toga ga protuzakonito deblokirali dva puta na ukupno osamdesetak sekunda da bi privilegiranima omogućili naplatu cc devet milijuna kuna. Time su izravno oštećeni i FINA i DAB. Zato i jedna i druga institucija moraju tužiti HNB radi naknade štete.
Naravno da sada HNB nema drugog izlaza nego tvrditi da je naplata bila legitimna i da su morali postupiti čak po tri zakona. Ali te tvrdnje HNB-a su netočne i neutemeljene. S obzirom da je HANFA objavila vrlo precizna vremena blokada pa deblokada računa očekujem da se obajve i detalji s vremenima i načinima pristizanja mjenica i zadužnica u HNB.
Opravdavajući se i pokušavajući sanirati štetu koju je sama prouzročila, HNB je kao krivce prokazao FINA-u, HANFA-u, pa čak i Ministarstvo financija radi tobože „krivog zakona“.
U svojem zadnjem priopćenju HNB optužuje da je iznošenje bilo kojega argumenta koji njima ne ide u prilog zapravo “obmanjivanje javnosti iz nekih zakulisanih razloga i interesa“. A ako je itko zaslužio Nobelovu nagradu za obmanjivanje javnosti, onda je to upravo HNB.
Interesantno je da je HNB javno objavio da su svi nalozi za plaćanje zadani Credo banci 22. studenog 2011. do kraja radnog dana bili izvršeni. A to je svjesno iznošenje neistine, jer je FINA dan ranije dala nalog za plaćanje 10,1 milijun kuna sa svog a vista računa kod Credo banke na svoj račun u drugoj banci. Nakon toga Credo banka je za navedeni iznos teretila račun Fine, ali novce nije prebacila na drugi račun. Tako je Fina oštećena za navedeni iznos. Ali sve to je FINA objasnila u svom priopćenju od 13. prosinca 2011. i na općenite objede HNB-a uzvratila nespornom argumentacijom.
Tako su i FINA i HANFA dokazali da je HNB postupao protuzakonito i da ti dokazi upućuju na zaključak da su odgovorni u HNB-u poduzimali radnje za koje postoji sumnja da imaju obilježja kaznenog djela. Zbog razotkrivanja istine, zbog te nečuvene drskosti i bezobrazluka, Regvara, predsjednika uprave FINE treba hitno smijeniti, a Samodola, predsjednika Uprave HANFE smjesta uhititi.
Neka to bude pouka svima koji mišlju ili djelom pokušavaju na bilo koji način ugrožavati mit o guverneru i HNB-u, ili propustom zanemare društveno obvezu – veličati „Njegov“ lik i djelo.
Autor: Goran Marić|/dnevno.hr
