Započnimo dan molitvom (subota, 25. srpnja)
Božja prisutnost
Podsjećam se da me, dok sjedim ovdje i sada,
Bog blagonaklono i s ljubavlju promatra
dajući mi da postojim.
Na trenutak ću se zaustaviti i o ovome razmisliti.
Sloboda
Gospodine, dao si mi život i dar slobode.
Ja postojim u ovome svijetu zahvaljujući tvojoj ljubavi.
Pomozi mi da uvijek znam cijeniti taj dar života
te da uvijek poštujem pravo na život drugih ljudi.
Svjesnost
Dok se vraćam svojim svakodnevnim zadacima,
podsjeti me, Gospodine,
da si uvijek uza me.
Nikada ne trebam očajavati.
Riječ Gospodnja
Mt 20,20-28
U ono vrijeme pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih. Zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: “Što želiš?” Kaže mu: “Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.”
Isus odgovori: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?” Kažu mu: “Možemo!” A on im reče: “Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.”
Kada su to čula ostala desetorica razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: “Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.” “Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Majka sinova Zebedejevih željela je veličinu za svoje sinove, željela je da obojica zauzmu vodeća mjesta u Isusovu Kraljevstvu. U njihovo ime čeznula je za priznanjem, no Isus ističe da se prava veličina treba očitovati u dubokoj poniznosti i želji za služenjem.
Gospodine, pomozi mi da budem ponizan i blag prema svim ljudima koje si postavio na moj put. Udijeli mi milost da prepoznam tvoju prisutnost u njima.
Molim i za milost da dajem ne očekujući ništa zauzvrat, siguran da ću primiti osiguranu nagradu u tvome nebeskom Kraljevstvu.
Razgovor
Kako sam doživio Božju riječ? Je li me ostavila hladnom?
Je li me utješila ili potaknula da djelujem drugačije?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi kraj mene,
obraćam mu se i iznosim sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
